Foto Silvano Ježina
Urbana središta, prezasićenog prometnog sustava traže način kako bi točku konzumacije približili točki proizvodnje smanjujući troškove prijevoza, što potvrđuje sve veći trend u svijetu za tzv. urbanim farmama, smatra Ante Toni napominjući da bi najplemenitija primjena njegovog sustava bila na mjestima ekoloških i humanitarnih katastrofa, izbjegličkih kampova te prostora zahvaćenih glađu
Prijenosnim ekosustavom nazvanim GrowCity, riječki srednjoškolac Ante Toni Debelić osvojio je prvo mjesto na petom izdanju natjecanja »Ideja godine« u Zagrebu što ga, uz podršku visokih učilišta Algebra i Effectus, organizira portal Srednja.hr.
Iako debitant na ovom natjecanju, i unatoč tome što je više orijentiran na sport, zbog čega je i upisao sportski opći smjer Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci, priznaje da mu je poduzetništvo, baš kao i košarka, konstantna u životu.
– Roditelji koji su i sami već gotovo 26 godina poduzetnici te su me spontano i usmjerili u tom smjeru. Naime, od malena su me zanimala računala, a kako ih u računovodstvenom uredu nije manjkalo, uvijek sam neko imao na raspologanju. Tako sam kroz zabavu, još u predškolskoj dobi razvio prve vještine, koje su iz godine u godinu postajale sve bolje i kompleksnije, govori Ante Toni kojemu nagrađena ideja o uzgoju hrane u kontejnerima nije prvi projekt.
– Prije nje postojala je ona o tzv. pametnim vazama, odnosno posudama za uzgoj cvijeća koje bi uklonile potrebu čovjeka da ga zalijeva. Ta, ali i mnoge druge ideje bile su zapravo »nuspojava« bavljenja automatikom i robotikom još u osnovnoj školi. Ti su hobiji u meni razvili želju za olakšavanjem i rješavanjem već postojećih problema što je i rezultiralo pojavom ideje GrowCity, objašnjava inovativni srednjoškolac dodajući da je ideja o prijenosnom uzgoju hrane i prije natjecanja postojala »negdje u glavi«, no ne cjelovita i razrađena do kraja.
GrowCity, ali i ostalih devet poslovnih ideja predstavljenih na natjecanju »Ideja godine« jasan su pokazatelj da poduzetnički potencijal među srednjoškolcima postoji, no kurikulum ga baš i ne podržava. I Ante Toni Debelić ističe da je zahvalan što je do sada uvijek bio u kontaktu s entuzijastičnim profesorima.
– Srećom i moja osnovna i sad srednja škola potiču i organiziraju izvannastavne aktivnosti u kojima sam imao priliku sudjelovati. OŠ »Vladimir Gortan« na Vojaku, trudila se dati mi sve potrebne materijale i opremu kako bi upravo mogao razvijati svoje projekte. Od presudne važnosti bila je mentorska uloga moga razrednika Venelina Mehića koji me uveo u svijet STEM tehnologija. Nisam morao previše razmišljati prilikom izbora srednje škole jer je Salezijanska klasična gimnazija poznata po podršci profesora prema svim učeničkim interesima, bili oni sportski ili akademski. Želim se zahvaliti mojoj mentorici dr.sc. Alenki Šuljić Petrc koja mi je pružila svu potrebnu moralnu podršku te je iscrpila sve resurse kako bi tehnički dio projekta bio što uspješniji. Kako trenutni obrazovni sustav ne potiče poduzetništvo, jedini način za uspjeh bila je inicijativa mentora, te samostalan rad, napominje nagrađeni srednjoškolac.
Slučajno ili ne, ozljeda noge udaljila ga je neko vrijeme s košarkaškog terena te ostavila dovoljno vremena za razmišljanje, surfanje internetom te na koncu i pronalaženjem poziva za prijavu na natjecanje. Bio je to »okidač« da već prisutna ideja dođe u prvi plan.
POGLED NA TERMINAL
A riječ je zapravo o sustavu mobilnog uzgoja hrane unutar brodskog kontejnera, uzgojnog kapaciteta pola hektara zemlje. Ovaj sustav uzgoja štedi čak 95 posto potrošnje vode u usporedbi s klasičnim načinom uzgoja na polju i to zahvaljujući prilagodljivoj klimi unutar kontejnera, a i ukida pojam sezonskog uzgoja.
– Tehnički napredni sustavi navodnjavanja i osvijetljena omogućuju uzgoj hrane bilo gdje u svijetu, neovisno o vanjskim uvjetima poput temperature, količine prirodnih izvora vode i slično, čime se omogućava uzgoj gotovo svih vrsta bilja – voća, povrća, cvijeća, ali i egzotičnih biljaka i sorti koje rastu u samo određenim geografskim područjima. Tajna činjenice da kontejner površine 28 m2 može uzgojiti jednaku količinu kao i polje od 2.200 m2, leži u kontroliranoj klimi u kontejneru zbog čega proizvode možemo ubirati 20-22 puta godišnje, dok je na polju to moguće 2-3 puta godišnje. Sve što je potrebno za rad su priključci za struju i vodu. Ukratko to je prijenosni ekosustav, zaključuje ovaj poduzetan srednjoškolac kojemu u njegovih 16 godina života dani počinju pogledom na kontejnerski terminal na Brajdici.
Upravo od tuda i ideja o kontejneru, pa onda i primjeni njegove ideje GrowCity.
– Iznimno velik potencijal za prodaju vidim u zemljama Bliskog istoka, te sjeverne Afrike. Naime, zbog ograničenosti količine vode koju mogu koristiti za poljoprivredu, način uzgoja koji štedi 95 posto vode čini se jako primamljiv. Urbana središta, prezasićenog prometnog sustava traže način kako bi točku konzumacije približili točki proizvodnje smanjujući troškove prijevoza, što potvrđuje sve veći trend u svijetu za tzv. urbanim farmama, smatra Ante Toni napominjući da bi najplemenitija primjena ovog sustava bila na mjestima ekoloških i humanitarnih katastrofa, izbjegličkih kampova te prostora zahvaćenih glađu, koja su u nemogućnosti uzgajati svoju hranu.
Riječki je srednjoškolac na dvodnevnom natjecanju »Ideja godine« sudjelovao po prvi put, a među ukupno 10 timova bio je jedini predstavnik iz Primorsko-goranske županije, a za sve je sudionike bio organiziran i posjet tvrtkama Rimac Automobili te IN2 grupi gdje su bili u prilici upoznati se s načinom funkcioniranja jednih od najuspješnijih hrvatskih tvrtki. Dakako, u ta su dva dana učenici s poduzetničkim i inovatorskim afinitetima bili u prilici dobiti brojne korisne savjete, ali i sklopiti nova poznanstva.
OPIPLJIV PROIZVOD
– Već sam dogovorio s dečkima iz Metkovića da se vidimo na ljetnom poduzetničkom kampu u Solinu i jako se veselim što sam upoznao vršnjake s kojima mogu razgovarati o idejama koje mi se »vrte« u glavi. Već sama ta činjenica mi znači puno, a onda je došla i nagrada. Nadam se da će upravo ona biti prvi korak u realizaciji ovog projekta te pokretačem nečeg velikog. Imam još nekoliko ideja na kojima bih volio poraditi, no realizacija ove, apsolutni je prioritet. Tek kada u potpunosti budem zadovoljan realizacijom GrowCityja, bit ću spreman krenuti dalje, najavljuje Ante Toni.
A da na to neće trebati dugo čekati, već mu je dala do znanja njegova Salezijanska klasična gimnazija. Škola je, naime, omogućila prostor na kojem može napraviti prvi funkcionalni prototip te je sada aktualno traženje sredstava za troškove proizvodnje.
Foto S. Ježina
– Cilj mi je prototipom potencijalnim investitorima ponuditi opipljiv proizvod koji planiram plasirati na tržište, te im time olakšati donošenje odluke i povećati šanse za uspješnu investiciju. Ukoliko sve prođe po planu, prototip se svidi investitorima, započela bi proizvodnja koja bi se dalje razvijala razmjerno zahtjevima tržišta, govori riječki gimnazijalac koji se ovih dana vraća pod obruče, ali i nastavlja i s razvojem svoje poslovne ideje.
– Htio bih obrazovanje nastaviti u smjeru koji će mi pomoći unaprijediti svoje poduzetničke sposobnosti. Razmišljao sam o menadžmentu, nekom od tehničkih fakulteta, no još uvijek nisam u potpunosti siguran za što ću se odlučiti. Volio bih naučiti još pokoji jezik te dio obrazovanja provesti u inozemstvu. Mislim da je to odličan način za skupljanje iskustva i stjecanje vrijednih poznanstva, zaključuje.
