VJEKOSLAV BAKAŠUN Ne smiješ prestati jer to je početak kraja

Rođendanska torta, slavljenik i čestitari / Snimio Damir ŠKOMRLJ

Pod nazivom »Mojih 90 godina« vitalni devedesetogodišnji dr. Vjekoslav Bakašun je dao presjek svog života i rada prisjetivši se niza anegdota od najranijih dana do mirovine u kojoj je itekako aktivan

RIJEKA Nikad ne smiješ prestati, jer ako prestaneš, to je početak kraja – poručio je jučer Vjekoslav Bakašun na proslavi svog 90. rođendana koja je upriličena u sklopu simpozija »Novija znanstvena postignuća Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije« koji je sa suradnicima organizirao Zavod za biomedicinske znanosti u Rijeci HAZU-a. Obilježavanje devet desetljeća života liječnika, znanstvenika, sportskog i kulturnog djelatnika okupilo je velik broj njegovih prijatelja i kolega.

– Veseo sam i radostan što su došli mnogi moji prijatelji i suradnici s kojima sam radio desetljećima. Sretan sam što su došli podijeliti radost mojeg 90. rođendana, kazao je slavljenik.

Pod nazivom »Mojih 90 godina« vitalan devedesetogodišnjak je dao presjek svog života i rada prisjetivši se niza anegdota od najranijih dana.

Vjekoslav Bakašun / Snimio Damir ŠKOMRLJ

Ćuška usput

– Dogodilo se to na ovaj isti dan prije 90 godina u Kostreni koja je tada bila u Kraljevini Jugoslaviji. Tada je u sobi u kojoj sam se rađao gorjela petrolejska svjetiljka. I znate ono kada se kaže za nekoga tko se rodio da je ugledao svjetlo dana. Za mene se može reći »Ugledao je svjetlo petrolejske svjetiljke«. Upisali su me u pučku školu i nitko tada prvašića nije pratio u školu, a nisu ni vladala ovakva prava u školi. Nije tada bilo nikakvih pravobranitelja, ali je zato iznad školske ploče bila vrbova šiba, a »ćuška« se događala usput i nikada se nisi bunio. Bilo je to ugodno vrijeme, puno slobode, i ako bih se požalio mami zbog šibe ili »ćuške« rekla bi ti: »Neka ti je! Da si bio dobar, ne bi dobio!«. Znate da nakon prvog dana svaka mama pita prvašića kako je bilo u školi, a ja sam mami rekao: »Mamo, lipo mi je bilo, samo što učiteljica priča hrvatski!«. Naime, mi smo svi u kući, a i svi susjedi, govorili čakavskim jezikom, prisjetio se Bakašun.Kasnije je upisao Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju do koje je iz Kostrene svakodnevno pješačio sat vremena.

Govoreći o životu i radu Vjekoslava Bakašuna, prof. dr. Vojko Rožmanić osvrnuo se na njegovo djelovanje u zajednici, ustvrdivši da je Bakašun Kostrenjanin tijelom i dušom koji je veliki organizator, ali prije svega zaljubljenik u Kostrenu.– Vjeko je i najstariji živući sušački gimnazijalac. Kao i svi Kostrenjani, bio je u dilemi, jer svi žele na more. Ipak neki su otišli u gimnaziju, a Vjeko se ipak vratio i na more kao brodski liječnik. Napisao je 9 knjiga, među kojima je i njegova autobiografija, a njegove sportske aktivnosti su nezaboravne. NK Pomorac je s njim doživio sjajne dane, a uz njega se veže i izgradnja novog stadiona u Žuknici. Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Katedre čakavskog sabora Kostrene, a glumom se bavi još od osnovne škole, kazao je prof. dr. Rožmanić. Međutim, dodao je, Bakašun ne posustaje, jer piše novu knjigu, a osvrćući se na njegov stručni i znanstveni doprinos, prof. dr. Vladimir Mićović istaknuo je Bakašunove zasluge u masovnim preventivnim zdravstvenim akcijama, kao i njegovo nastavno te zdravstveno djelovanje.

– To je onda bilo normalno. Bilo je to stjecanje iskustava ne samo hodanja, nego bi se po putu uspio potući, gađati kamenjem, krasti trešnje, ispričao je slavljenik.Srednjoškolsko je obrazovanje, kaže, završio u pet država, kako se vlast u Rijeci i okolici mijenjala, a zbog njemačke okupacije jednu je školsku godinu cijela generacija pauzirala te su na kraju, da ne bi gubili još jednu godinu, u školu išli cijelo ljeto. U generaciji su bila, priča Bakašun, 82 maturanta i samo njih troje maturiralo je s odličnim.

– To je danas nezamislivo da u generaciji imate samo tri odlikaša. Međutim, čak 74 je završilo fakultete, a tada su u Jugoslaviji bila svega tri sveučilišta, kaže devedesetogodišnjak.

Neokrznuti ravnatelj

Obrazovanje je nastavio na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, a prvo radno mjesto dobio je na Rabu, kada je na cijelom otoku bila samo jedna liječnička ordinacija s dva liječnika te 10 tisuća stanovnika i jednako toliko turista. Kasnije se zaposlio u Rijeci i radio čak u 21 ordinaciji opće prakse kao zamjena, dok nije dobio stalno radno mjesto, a potom je otišao na specijalizaciju u Zagreb te ostvario ono što je oduvijek želio.

Proslava upriličena u sklopu simpozija »Novija znanstvena postignuća Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a« / Snimio Damir ŠKOMRLJ

– Specijalizirao sam epidemiologiju i započeo raditi u preventivnoj medicini, a to sam oduvijek želio. Bilo je u ono vrijeme jako puno posla, trovanja sladoledima, trovanja u menzama, zaraznih bolesti u vrtićima i školama. Iako nikada nisam promijenio tvrtku u kojoj sam radio, u mojoj radnoj knjižici upisano je čak 9 poduzeća, od raznih SOUR-a do OOUR-a, jer su se stalno mijenjali nazivi. Bio sam ravnatelj današnjeg Nastavnog zavoda za javno zdravstvo i jedne noći 1991. godine svi su ravnatelji zdravstvenih ustanova maknuti sa svog radnog mjesta zbog nepodobnosti. Svi osim jednog, a to sam bio ja, i to smatram svojim najvećim uspjehom, od socijalističkog do demokratskog sustava prošao sam neokrznuto. U mirovinu sam otišao u 72. godini, a tada se pojavio neki drugi Vjekoslav Bakašun koji je čučao u meni. Plod toga niz je knjiga koje sam napisao, a danas u svojoj 90. godini sretan sam i zadovoljan, jer mogu stajati ovdje i suvislo govoriti, zaključio je slavljenik.