Tradicija

Užanca se neće zatrt’: Rukavački zvončari proći 20 kilometara dugu rutu

Marina Kirigin

Nakon okupljanja na Kinkeloven terace, na putu do Zvoneće obišli su Kućeli, Biškupi, Zdemer, Škrapnu, Zvoneću, Zaluki, Brešca, Permani i nazad



RUKAVAC Tradicionalne zvončarske pohode na području Matulja jučer su otvorili Rukavčani svojim pohodom na Zvoneću. U zvončarskoj monture – z belemi bragešami, mornarskun majicun, črjenen facolon, krabujosnicun, kožun, zvoncon i baltun – prošli su gotovo 20 kilometara dugu rutu. Nakon okupljanja na Kinkeloven terace u centru Rukavca, na putu do Zvoneće obišli su Biškupi, Kućeli, Zdemer, Škrapnu, Zvoneću, Zaluki, Brešca, Permani i sretno se vratili svojim kućama. Zvonili su po svim selima, »storili kola«, a domaćini su ih dočekivali uz okrjepu, bukaletu vina, i »nečeren za na stojeć pojist«.


Bilo je tu slanih i slatkih pusnih delicija, fritula i kroštula, ali i kobasica i sendviča, svega onoga što im može dati energiju kako bi što lakše izdržali zahtjevnu rutu koja samo jednim kraćim dijelom ide cestom dok se preostali dio pohoda odvija »po stareh puti«.


Zvonili su i stari i mladi što je potvrda da se »užanca neće zatrt«. Rukavčani znaju vrijednost ovih običaja koji su prije svega važni jer ih okupljaju. Tako je i u obitelji Krnjatić, gdje »zvone« svi muški članovi obitelji, a ove godine pohod su odradili otac i sin, Željko i Andrej Krnjatić.




– To je tradicija va familije, običaj koji se poštuje, a za mene to je i veli gušt, vreme ko proveden s prijateljima u druženju i čuvanju tradicije – rekao je sedamnaestogodišnji Andrej koji »zvonci« nosi već 13 godina. Prvi ih je puta stavio kada je imao četiri godine i od onda ne propušta niti jedan pohod Rukavačkih zvončara.


Foto Silvano Ježina


Foto Silvano Ježina



Baš kao i Andrej, i 29-godišnji Rukavački zvončar Sandro Pošćić »zvonci je nase stavil još kao mići«, kada je imao pet godina. I u familiji Pošćić to je tradicija koja se ne propušta. Sandro kaže kako su dosad »zvonci nosili« svi članovi obitelji koje on zna, pranono, nono, a sada to rade i njegov brat, barba i on. Dugačka ruta koju prolaze ne pada im nimalo teško, kažu da uživaju u čuvanju ovog običaja, druženju, zabavi…


– Niš ni teško kada se neš voli onako kako mi volimo ovu našu užancu – rekao je Sandro na startu jučerašnjeg sunčanog pohoda na Zvoneću.


Rukavački zvončari, uz ovaj jučerašnji pohod, po tradiciji će još »zvonit po sele« na Pusni pondejak i Pusni utorak. Tada će ih pratiti i partenjaki – djevojke i mladići obučeni u tradicionalnu »pusnu monturu«. Zajedno će obilaziti kuće u Rukavcu i u njih donositi veselje, mladost, pjesmu i ples. Tradicija nalaže da se u svakoj kući zapleše »tanac za pusnu nevestu«, »tanac za pusnega zeta«, ali i »tanac za kućani i seh ki moru i ne moru«. Rukavačka zvončarska montura na pusni ponedjeljak i utorak ipak će biti nešto drugačija od jučerašnje. Umjesto »beleh brageš« nosit će »brageši od vreći z cindrići«, a mornarsku majicu će zamijeniti »črjena stomanja«.