Kako do norme?

Ugrožena egzistencija dijela nastavnika: Ispunjavanje norme za likovnjake nemoguća misija

Ingrid Šestan Kučić

Pokazalo se da u Primorsko-goranskoj županiji samo jedan nastavnik ima normu od 18 sati, a tih 18 sati nastave uspijeva prikupiti radom u dvije škole



RIJEKA » Novi Pravilnik o normi rada nastavnika čija će primjena započeti s početkom nove školske godine pojedine skupine nastavnika dovest će na prosjački štap, a egzistencionalno najugroženiji bit će nastavnici odgojnog predmeta koji zbog premalog fonda sati svoju normu neće moći ispuniti.



Primorsko-goranski likovnjaci su svojim zahtjevima za izmenjama Pravilnika o normama imaju potporu i sindikalnih predstavnika, jer kako ističe Ružica Polić iz Sindikata hrvatskih učitelja neupitno je da novi Pravilnik nepravedno raspoređuje normu.   – To su umjetnici i na ovaj način djecu se sakati za sve ono lijepo što likovna kultura pruža. Ista je priča i s nastavnicima glazbene kulture, jer ako za vođenje zbora nastavnik dobije svega pola redovnog nastavnog sata u svojoj normi nemamo o čemu pričati. Sve do sada pokazuje da Pravilnik nije dobar i očekujemo da će se do jeseni intervenirati u njega kako bi se zaštitilo nastavnike, ali i djecu, zaključuje Polić.


Likovnjaci, glazbenjaci i nastavnici tjelesnog odgoja te tehničke kulture i do sada su muku mučili s popunjavanjem norme, a izlaz je nerijetko bio rad u više škola, no od sada s novim pravilima neće im pomoći ni rad u dvije, tri ili četiri škole. Dolazak do pune norme za njih postaje nemoguća misija, a pola norme rada koju će moći tek pojedini od njih prikupiti, kaže likovnjakinja Silvija Benković, znači i pola plaće, ali i pola staža. Ne promijeni li se Pravilnik o normi učitelji odgojnih predmeta, dodaje, od jeseni neće moći zaraditi ni tri tisuće kuna.




   – Kako učitelj koji nema za autobusnu kartu do škole može biti vrstan nastavnik i primjer učenicima. Ljudi su dizali kredite, imaju rate po dvije tisuće kuna i kada podmire ratu kredita jedva će im ostati tisuću kuna za život, a radit će u nekoliko škola istovremeno. O novim kreditima nema ni govora, jer tko će nastavniku s tolikom plaćom odobriti kredit. Na posljednjem županijskom stručnom vijeću likovnih pedagoga pokazalo se da u Primorsko-goranskoj županiji svega jedan nastavnik ima normu od 18 sati, a tih 18 sati nastave uspijeva prikupiti radom u dvije škole. Svi ostali imaju daleko manje sati, a rade u dvije, tri ili četiri škole. Nitko ne uzima u obzir da to znači odlazak na dva ili tri i čak četiri nastavnička vijeća, pripreme za nastavu u te dvije ili tri škole te izradu višestrukih planova i programa. Nitko se time ne bavi i ne vrednuje taj rad, kaže Benković.



Primorsko-goranski likovnjaci u suradnji sa zagrebačkim kolegama krenuli su u izradu prijedloga novog kurikuluma likovnog odgoja kojeg planiraju predstaviti Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.   – Primarni je cilj tih kurikularnih promjena zahtjev za povećanjem satnice za osnovne i srednje škole, ali i osuvremenjivanje sadržaja likovnosti. Cilj nije poduzeti kratkoročne promjene, već se ide u smjeru cjeloživotnog obrazovanja u sklopu kojeg će pojedinci i društvo biti upoznati s vizualnim sadržajima koje nude novi mediji. Konkretno to znači da kada netko vidi lijepu kosu na reklami za šampon da onda zna prepoznati da je ta lijepa kosa rezultat fotošopa, pojašnjava Batričević.


   Od jeseni ne samo da im se neće vrednovati ono što su do sada volonterski odrađivali nego im se neće priznavati ni oni poslovi koji su im do sada popunjavali normu, jer svoju će plaću moći zaraditi isključivo radom u nastavi. Ogorčenost i mišljenje Benković dijele deseci primorsko-goranskih likovnjaka među kojima su i Lucilla Micheli Marušić, Branka Batričević, Tea Paškov Vukojević, Majda Leskovar te Žarka Kezele, a sve se one slažu da novi Pravilnik diskriminira nastavnike i ugrožava njihovu egzistenciju. Poslovi estetskog uređenja škole ili vođenje stručnih aktiva kojima su do sada uspjevale »podebljavati« svoju satnicu i osigurati si koliko-toliko pristojnu plaću od jeseni im više neće ulaziti u normu, a one će ih i dalje obavljati. Sve su to poslovi, kažu, koji iziskuju puno truda i vremena, međutim nisu više vrednovani, a jedino čime bi si mogli povećati fond sati organizacija je izborne nastave.


   – Međutim u Primorsko-goranskoj županiji s obzirom na mali broj učenika i škola organizacija izborne nastave iz likovnog odgoja je neizvediva, tako da i ta mogućnost otpada, kaže Leskovar.


   Ne vrednuje im se ni dodatni rad s učenicima, kao što je vođenje likovne grupe, a uz zadiranje u njihove novčanike novi je Pravilnik još više istaknuo dugogodišnji problem premalog fonda sati odgojnih predmeta u satnicama hrvatskih učenika. Za razliku od europskih vršnjaka u čijim je satnicima likovni odgoj zastupljen s dva do četiri sata tjedno hrvatski učenici taj predmet imaju samo jedan sat tjedno i baš u tom kontekstu, kaže Micheli Marušić, priča o rasterećenju učenika ne drži vodu.


   – Rasterećnje programa ne znači izbacivanje odgojnih predmeta iz satnice, što se kod nas radi. To su predmeti koji rasterećuju učenike, predstavljaju kulturu zemlje i iz tog razloga trebali bi biti više zastupljeni su satnici, zaključuje Micheli Marušić.