Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. prosinca 2019.
Okrugli stol

Ugledna imena hrvatske glazbe u Kastvu: Šansona je sjajna glazba i odličan tekst

Foto V. Karuza
Foto V. Karuza
Autor:
Objavljeno: 30. kolovoz 2018. u 22:39 2018-08-30T22:39:00+02:00

KASTAV Ugledna imena hrvatske glazbe okupila su se večeras na okrugom stolu, koji je održan u sklopu kastavskog Čansonfesta, s temom Europski utjecaji na razvoj šansone u Hrvatskoj. Odgovor na to pitanje može se izvući iz podsjetnika Hrvoja Hegedušića koji kaže da šansona dolazi, naravno, od francuske riječi chanson ili u prijevodu – pjesma. Naravno, na hrvatsku šansonu puno će utjecati i talijanska pjesma, odnosno canzone, ali Hegedušić ističe da se u Hrvatsku puno glazbe uvozilo i iz Engleske.
Novinar i skladatelj Zvonko Varošanec dat će pak definiciju šansone kao glazbenog izričaja u kojem je glazba sjajna, a tekst odličan. Šansonijer Igor Brešan dopunit će takvu definiciju tvrdnjom da je šansona zapravo glazbeno ispovijedanje jednog čovjeka pred publikom, odnosno javnošću.

– Svaka dobra šansona kreće od teksta koji mora imati poetsku vrijednost i koji će biti dobro uglazbljen i interpretiran, kaže Varošanec, dok začetnik šansone u Hrvatskoj Hrvoje Hegedušić podsjeća da je jednom postojao i trend takozvane monofonske šansone koje su se sastojale samo od interpretacije stihova ali koji su također imali svoju poetsku vrijednost.
– Taj pokret naravno nastao je u Francuskoj i govorimo o poznatim trubadurima. Trend trubadura se razvijao, ali će glazba ipak biti važna za šansonu zbog toga što je ona nositelj svih tih riječi, tumači Hrvoje Hegedušić i ističe da su istinski šansonijeri uvijek bili isključivo kantautori, dakle oni glazbenici koji su sami stvarali i pjevali svoje skladbe.
Na pitanje tko je u Hrvatskoj najupečatljiviji šansonijerski kantautor, diskograf Hrvoje Markulj istaknut će velikog Arsena Dedića, ali podsjeća na veliki značaj cjelokupne zagrebačke škole šansone koja je krenula 1964. godine u kojoj je bio i Hegedušić.

– Važno je također naglasiti da je šansona umjetnički komentar jednog vremena i života. U Hrvatskoj su se 1964. godine okupili glazbenici koji su osjetili potrebu da nešto kažu o vremenu u kojem žive. Te godine Arsen Dedić objavio je i svoju čuvenu Moderato Cantabile, napominje Markulj.

Prisjećajući se vremena zagrebačke škole šansone, Hegedušić također govori o Arsenu kao istinskom šansonijeru u nas koji je u isto vrijeme razmišljao i o tekstu i o glazbi, k tome je bio vrhunski interpreta onoga što je napisao. Igor Brešan dodat će i da je Oliver Dragojević u duši bio veliki šanosnijer, ali mu je nedostajalo ono što je Arsen imao, dakle autorski dio.
– Ne smijemo zaboraviti ni velikog dalmatinskog šansonijera Tomu Bebića koji je bio naš, mediteranski odgovor na zagrebačke intelektualne krugove onog vremena. Tu je naravno i Marko Demicheli. No iz današnje perspektive ja moram reći da su poljski i češki šanosnijeri zapravo davali najbolje odgovore na društvena pitanja, ističe Brešan koji navodi da unatoč svemu u Hrvatskoj i danas postoje tri grada s glazbenim festivalima koja u svom nazivu imaju riječ šansona – Kastav, Šibenik i Zagreb

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.