Forum kazalište u Dnevnom boravku

Udruga Terra: Predstava o stigmi i predrasudama

Marta Ban

Nakon predstave uslijedio razgovor s publikom  / Snimio Marko GRACIN

Nakon predstave uslijedio razgovor s publikom / Snimio Marko GRACIN

Sama mogućnost sagledavanja situacije iz različitih perspektiva senzibilizira publiku u diskusiji na složenost i osjetljivost problema



RIJEKA  Povodom Svjetskog dana borbe protiv droga Udruga Terra održala je forum-kazališnu predstavu »Kako ti mogu vjerovati?« kojom su sudionici željeli ukazati na problem neprihvaćanja različitosti te potrebu smanjivanja predrasuda, osuđivanja i nasilja prema osobama koje su imale ili imaju problem ovisnosti o drogama.


U ugodnom i dupkom ispunjenom prostoru caffe bara Dnevni boravak predstavom se nastojalo ojačati svijest publike o stigmatizaciji i drugim poteškoćama s kojima se liječeni ovisnici susreću prilikom ponovnog uključivanja u svakodnevni život nakon odvikavanja.


Prikladan put


 Upravo je u tom smislu forum kazalište, kao oblik scenskog izričaja u kojem publika može intervenirati i utjecati na zbivanja na sceni, prikladan put u nastojanju da publika zajedno s protagonistima u nevolji pronađe prihvatljivo, originalno i nenasilno razrješenje njihova problema. U slučaju da takvo što nije ostvarivo, sama mogućnost sagledavanja situacije iz različitih perspektiva senzibilizira publiku u diskusiji na složenost i osjetljivost problema.




U kraćem scenskom djelu, čiji su izvođači  volonteri i članovi udruge Terra te Kristijan Šunić iz forum-kazališne skupine »Alarm« u ulozi posrednika među glumcima i publikom, problematizira se odnos bivše ovisnice Hane s poslodavcem koji joj odlučuje ne produžiti ugovor o radu nakon što sazna za njenu prošlost, a potom i s njenim partnerom kojem Hana tek nakon otkaza priznaje da je bivša ovisnica o heroinu. Istina o njenoj prošlosti i strah od iste plaše i odbijaju sve prisutne aktere, uljučujući i samu Hanu koja naposlijetku ostaje sama.


Pokret solidarnosti


Nakon izvedbe predstave u Dnevnom boravku uslijedio je razgovor sa zainteresiranom i aktivnom publikom koja je iz različitih perspektiva sagledala problematično ponašanje sviju protagonista i njihovih međusobnih odnosa, a određena rješenja neki od angažiranijih gledatelja odlučili su prezentirati i na sceni, mijenjajući tako ranije postavljen ishod predstave.


Navedeno je rezultiralo poistovjećenjem publike sa životima marginaliziranih pojedinaca koji im možda i nisu bliski, ali se nalaze u njihovoj okolini. Problem se, naime, nalazi u nerazumijevanju većine koja onda iz neznanja blokira manjinu kojoj podrška treba, zaključio je veći dio publike.


Da za takvim vrstama interaktivnog odnosa marginaliziranih i većine postoji i potreba i interes, svjedoči činjenica da ova predstava djeluje u sklopu globalnog pokreta solidarnosti »Support. Don’t Punish« koja promovira human i na ljudskim pravima utemeljen pristup ovisnosti o drogama kao protutežu represivnim i kažnjavajućim metodama.