Psihološka pomoć neophodna

U porastu seksualno zlostavljanje djece u Primorsko-goranskoj županiji

Mirjana Grce

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

 Na jedno prijavljeno seksualno nasilje ima 15 do 20 neprijavljenih, a silovatelji su najčešće žrtvi bliske osobe



U sklopu Centra za participaciju žena u društvenom životu će do konca ove godine ili početkom 2016. biti otvoren i Centar za pomoć žrtvama seksualnog nasilja. Kao organizacija civilnog društva Centar će žrtvama pružati psihološku i svu drugu potrebnu pomoć i podršku te s njima prolaziti cijeli proces, od prijave nasilja nadležnim institucijama nadalje.


Psihološku pomoć žrtvama pružat će voditeljica Centra mr. Karin Kuljanić, psihologinja i seksualna terapeutkinja pri riječkom KBC-u, dok će pravnu i socijalnu pomoć pružati drugi stručnjaci Centra koji zbog toga prolaze posebnu edukaciju. Centar za participaciju žena u društvenom životu sa svojim Centrom za besplatnu pravnu pomoć te psihosocijalnu pomoć i do sada je pomagao i žrtvama seksualnog nasilja, a osnivanjem ovog Centra činit će to i službeno.



Zatvor od jedne do 10 godina


Prema riječima Jadranke Brozičević, voditeljice Centra za besplatnu pravnu pomoć, za silovanje je prema važećem Kaznenom zakonu predviđena kazna zatvora od jedne do 10 godina. Izdvojila je da je 2013. godine u zakon uvedeno i teško djelo protiv spolne slobode – »to je silovanje bliske osobe, silovanje u braku« – za koje je predviđena kazna od 3 do 15 godina zatvora.





Počinitelji najčešće bliske osobe


– Kod nas je u 2014. bilo prijavljenih i procesuiranih 826 kaznenih djela seksualnog nasilja. Od tih prijava većina, 521, odnosi se na nasilje nad djecom, a 305 nad ženama. Tijekom života 17 posto žena doživjelo je silovanje ili pokušaj silovanja, ili nekakvo drugo seksualno zlostavljanje. Zabrinjava da je u porastu seksualno zlostavljanja djece u PGŽ-u, u Hrvatskoj, pa i u EU.


Na jedno prijavljeno seksualno nasilje ima 15 do 20 neprijavljenih, a silovatelji su najčešće žrtvi bliske osobe. Takvo nasilje se ne prijavljuje iz osobnih razloga, zbog nedostatka podrške žrtvama, zbog problema prijave i procesuiranja, a posljedice seksualnog nasilja su za žrtvu teške i brojne, među ostalim je izvijestila Antonija Pintar, voditeljica Centra za participaciju žena u društvenom životu.


Život poslije silovanja


Sociologinja Vesna Penić objasnila je da su društvene okolnosti i sustav koji neadekvatno prati žrtvu još uvijek veliki razlog tome da se žene boje prijaviti silovanje. »Nakon silovanja postoji silovanje, a ono je od strane sustava koji se neadekvatno ponaša prema žrtvi«, upozorila je Penić.


Svoj slučaj pred javnost je iznijela jedna mlada žena i majka, žrtva silovanja svoga partnera, kojoj je Centar pomogao da ponovo uspostavi životne temelje, da se donekle oporavi i nastavi živjeti.


– Kada sam ranije slušala o takvim slučajevima, mislila sam da se to meni nikada ne može dogoditi. Nepojmljivo mi je bilo da sam žrtva silovanja od nekog s kim živim pod istim krovom. Kad mi se to dogodilo, otišla sam u Centar za socijalnu skrb zato da bih zaštitila svoju djecu. Najgore od svega je nerazumijevanje od strane službi, jer gledaju te kao da pitaju: jesi li sigurna da se to tebi dogodilo? Uspjela sam se izvući i početi novi život zahvaljujući ovom centru. Posljedica imam, ali morala sam se trgnuti zbog svoje djece – samo je dio priče te žene.