Jedini u Hrvatskoj

U Rijeci se ovara Dom za dementne osobe: ‘Imamo puno i previše upita za smještaj’

Mirjana Grce

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Dom je namijenjen oboljelim ljudima s riječkog područja, koji je nužan i možda jedini takav u Hrvatskoj 



RIJEKA – I prije no što je otvoren Dom za dementne osobe koji uz crkvu Srca Isusova na Sušaku izgrađuje Riječka nadbiskupija, taj dom već ima puno i previše upita za smještaj. Bit će to jedna nova, ali i jedna u nizu karitativno-socijalno-zdravstvenih ustanova Riječke nadbiskupije. Radi se o domu namijenjenom oboljelim ljudima s riječkog područja, o domu koji je nužan i možda jedini takav u Hrvatskoj – isključivo posvećen osobama oboljelima od demencije. Isto tako, riječ je o golemom i zahtjevnom projektu adaptacije i uređenja nekad derutne zgrade što ga je poduzela Riječka nadbiskupija i do sada u cijelosti samostalno financirala.


Tehnički pregled


– Prva faza obnove zgrade počela je prije nekoliko godina, a intenzivna adaptacija i prenamjena lani u svibnju. Sada je zgrada građevinski u završnoj fazi i u lipnju se nadamo tehničkom pregledu. Nakon toga slijedit će opremanje, i to u fazama, a prve korisnike ćemo, nadamo se, možda moći primiti do kraja ove godine, kaže s. Mirjam Manuela Jerković, buduća ravnateljica ovog doma u nastajanju i redovnica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa.


Dom će u stacionarnom dijelu, u jednokrevetnim i većinom dvokrevetnim sobama, moći imati do 20 korisnika, a u dnevnom boravku 15. U sklopu doma će djelovati i savjetovalište za obitelji oboljelih, ali i za druge zainteresirane.




– Prioritetno smo pozornost stavili na sigurnost nutarnjeg i vanjskog prostora, jer je to vrlo važno za osobe s demencijom, upućuje ravnateljica Jerković tumačeći da je u uređenju doma sve učinjeno s razlogom, od korištenja određenih materijala do korištenja određenih boja, u sobama i hodnicima, u kupaonicama, u senzornoj sobi, na stubištu itd.


– Počet ćemo s manjim brojem korisnika, a sukladno tome i s manjim brojem kadrova. Učili smo od drugih ovakvih domova. Zbog toga smo posjetili neke domove koji su potpuno posvećeni osobama s demencijom u Njemačkoj, Italiji i Engleskoj. Skupljali smo znanja i iskustva osoba koje se već duže vrijeme bave ovakvim služenjem, jer to ne mogu nazvati poslom.


Za svakog oboljelog od demencije iznimno je važna povezanost s obitelji, kaže naša sugovornica. Uz to konstatira da skrbi za dementne osobe nema bez ljubavi. Kaže da zato svi djelatnici doma trebaju imati pred očima dostojanstvo čovjeka bez obzira na gubitak njegovih kognitivnih i drugih sposobnosti, da uvijek trebaju znati kako je pred njima osoba puna dostojanstva i da to dostojanstvo trebaju štititi stalno.


Stručno znanje


– Naravno, nužno je i stručno znanje, i naši će djelatnici proći određene dodatne edukacije potrebne za skrb o ovako specifičnim bolesnicima koji trebaju drugačiji, individualniji pristup. Dom će imati kadrove koji su zakonski propisani, nadamo se i iznad minimalnih zahtjeva. To su struke: medicinske sestre, njegovateljice, fizioterapeuti, socijalni radnik i sve pomoćne struke, a radit ćemo naravno i u suradnji s vanjskim suradnicima poput obiteljskog liječnika, psihologa, psihijatra, fizijatra, neurologa, poručuje naša sugovornica.


– Potrebe za ovakvom ustanovom su u našem društvu velike. U Hrvatskoj je oko 90 tisuća oboljelih, i taj broj raste. Radi se otprilike o svakoj osmoj osobi iznad 60. godine života i svakoj šestoj iznad 80. godine, a znamo kakva je demografska slika Hrvatske, tj. da je naše društvo sve starije i starije, izdvaja s. Jerković.