Subvencionirana gradnja

U Rijeci lift žele ugraditi u čak 283 zgrade. No da bi se s tim krenulo treba čekati promjene zakona

Bojana Mrvoš Pavić

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Prosječna cijena ugradnje iznosi oko 350 tisuća kuna, a pune ruke posla bi u slučaju masovnije ugradnje dizala imali i građevinari, nađe li ih se dovoljno na tržištu, kao i serviseri te projektanti



RIJEKA Za subvencioniranu ugradnju dizala iz fondova EU-a zainteresirano je 70 posto stanara u višestambenim zgradama bez lifta – pokazalo je anketiranje u 150 naselja u Hrvatskoj u kojima takve zgrade postoje.


Koordinacijski odbor društava i udruga Hrvatske pošte i HT-a i europarlamentarna zastupnica Biljana Borzan, koji su pokretači inicijative »Dostupnost do stana«, krajem prošle godine su na adrese 16.804 zgrade, odnosno stubišta bez lifta, odaslali anketni upitnik o interesu za ugradnju dizala, kojem se s pozitivnim odgovorom odazvalo nešto manje od 12 tisuća zainteresiranih.


Promjena pravilnika


Od 3.897 pretprijava za ugradnju lifta po projektu »Dostupnost do stana« čak 283 odnose se na Rijeku, a 294 na Primorsko-goransku županiju, saznajemo u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Projekt bi omogućio višestambenim zgradama da uz pomoć EU sredstava ugrade lift u omjeru 85 posto fondovi te 15 posto stanari iz pričuve ili kredita.




Iako je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a najavilo da bi se ugradnja prvih dizala po ovom modelu mogla očekivati već sredinom ove godine, Tomislav Štimac, predsjednik Strukovne skupine djelatnosti upravljanja zgradama i nekretninama pri HGK Županijskoj komori Rijeka te direktor upraviteljske kuće Rijeka stan smatraju da se nešto opipljivije po tom pitanju može očekivati tek s promjenama naših zakona, odnosno pravilnika koji reguliraju to područje. A s time smo tek počeli.


– Da je to važno, ukazuje i primjer da Rijeka stan nije dobio sredstva iz europskih fondova za obnovu dizala za zgradu u Dubrovačkoj 6 samo zbog širine vrata lifta. A da bi paradoks bio veći, za tu istu zgradu dobili smo sredstva za izgradnju rampe za invalide – otkriva Tomislav Štimac, dodajući da su od 283, čak 160 zgrade pod njihovim upravljanjem. Riječ je o građevinama koje su tehnički spremne za takav zahvat.


– No, kada to krene, najveći dio posla odradit će upravitelji kao što odrađuju i sada: kada je riječ o energetskim fasadama, krovovima – govori nam dalje Štimac, smatrajući da će veće šanse za dobiti novac po ovom programu imati zgrade u kojima prevladava starija dobna skupina i u kojoj žive invalidi.



HGK je iz cijele Hrvatske zaprimio još 3.900 online predprijava, koje je bilo moguće dostaviti do kraja siječnja. Uz pomoć poštara, koji su napravili popis svih zgrada bez lifta, takve su zgrade pobrojane i u Rijeci, odnosno u cijelom PGŽ-u. U Rijeci ih je 1.661, a u ostatku županije još 888. Rijeka ima najviše trokatnica i četverokatnica bez lifta, gotovo 1.400, još 255 peterokatnica i šesterokatnica, ali i trinaest zgrada sa sedam katova ili više, do čijih se vrhova može samo pješice pa su i poštari zainteresirani za ugradnju liftova.


U Hrvatskoj živi oko 800 tisuća građana starijih od 65 godina, preko pola milijuna ljudi živi s nekim invaliditetom, i ugradnja liftova u zgrade koje ga nemaju značajno bi im olakšala život, odnosno pomogla da više ne budu zatočenici u vlastitim stanovima, ovisni o tuđoj pomoći.



Skupa investicija


Na upit koliko su oni do sada naknadno ugradili liftova po Rijeci u ovih 20 godina koliko postoje, Štimac nam je rekao da se to dogodilo samo jednom. Razlog je vrlo jednostavan – visoki iznosi takvih investicija. Da je tomu tako, ukazuje primjer da smo do sada samo jednom pisali o realizaciji jednog takvog projekta. Bilo je to 2017. godine, kada je zgrada na adresi Krešimirova 36 ugradila lift i za to izdvojila skoro pola milijuna kuna.


Više je gradova već izrazilo spremnost da sudjeluje u troškovima koje moraju pokriti stanari sami, među njima Zagreb i Osijek, Dubrovnik i Varaždin. Prosječna cijena ugradnje dizala iznosi oko 350 tisuća kuna, a pune ruke posla bi u slučaju masovnije ugradnje dizala imali i građevinari nađe li ih se dovoljno na tržištu, kao i serviseri te projektanti.