Nije postupila po pravilima zdravstvene struke – dr. Mirjana Vulin / snimio V. KARUZA
Dr. Vulin kriva je jer je pacijenticu Anu Dragičević s dijagnozom poremećaja u ponašanju prisilno hospitalizirala, jer ju je vezivala i fiksirala trakicama za ruke i noge te »luđačkom košuljom« što je kod pacijentice izazvalo i posttraumatski stresni poremećaj, kazala je, uz ostalo, sutkinja Damira Delost
Bivša ravnateljica Psihijatrijske bolnice Lopača, specijalistica psihijatrije Mirjana Vulin (68), nepravomoćno je osuđena na deset mjeseci bezuvjetnog zatvora.
»Kriva je jer je kao doktor medicine, iz nehaja, obavljajući zdravstvenu djelatnost primijenila očito nepodobno sredstvo i način liječenja i nije postupila po pravilima zdravstvene struke.
Nesavjesno je postupala, zbog čega je postojeća bolest drugoj osobi znatno pogoršana. Stoga je počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem« – tim riječima sutkinja, u ovom procesu Damira Delost, obratila se okupljenima u sudnici izlažući detalje i obrazloženje presude.
Javnost je bila prisutna samo kod izricanja presude, dok je u drugom dijelu, kada je sutkinja obrazlagala detalje vezane za oštećenike i njihovo liječenje, novinarka napustila sudnicu zbog tajnosti podataka.
Odstupala od pravila
– Dr. Vulin je kriva jer kao ravnateljica, premda upoznata sa zdravstvenim stanjem hospitaliziranih pacijenata, lakomisleno smatrajući da za iste neće nastati štetne posljedice po njihovo zdravlje, nije primijenila opće priznate metode i sredstva te načine liječenja medicinske struke te je u njihovom liječenju odstupala od opće prihvaćenih pravila postupanja, pa je kod oštećenih došlo do pogoršanja postojeće bolesti.
U razdoblju od 9. rujna 2005. do 13. svibnja 2008. godine pacijenticu Anu Dragičević s dijagnozom poremećaja u ponašanju bez suglasnosti i privole tada punoljetne djevojke, prisilno je hospitalizirala u navednoj ustanovi bez da je prethodno utvrdila postoje li razlozi za to. Protuzakonito je donijela odluku o njezinom zadržavanju, a o tome nije obavijestila niti nadležni Županijski sud.
Trajanje hospitalizacije bilo je apsolutno nesrazmjerno medicinskim indikacijama zbog kojih je provođeno, a u tom vremenu je u okviru psihofarmakološkog tretmana ordinirala konzumaciju vrlo potentnih antipsihotika, a koji su indikacijsko područje isključivo »pravih« duševnih bolesti, a ne područje poremećaja ličnosti.
Dr. Vulin je i protivno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama insuficijentno (nedostatno, op.a) vodila liječničku dokumentaciju o poduzetim mjerama terpijsko sigurnosnih intervencija, a nije o njihovoj primjeni obavještavala roditelje, niti vodila dokumentaciju o ordiniranju psihofarmakološke terapije, iako za to nisu postojale odgovarajuće medicinske indikacije za učestalu i dugotrajnu terapiju, a s obzirom na njezino zdravstveno stanje i dob.
U njezinu liječenju primjenjivala je sredstva fizičke sile vezivanjem i fiksiranjem, trbušnim pojasom, trakicama za ruke i noge te »luđačkom košuljom« što je kod pacijentice dovelo do razvoja bolesti i uspostave dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja u vidu intenziviranja psihičkih smetnji i nestabilnosti koje su se manifestirale kroz simptome koji uključuju epizode ponovnog proživljavanja traume nametljivim sjećanjima, snovima, izbjegavanja situacija i aktivnosti koje podsjećaju na traumu, naglasila je sutkinja Delost u obrazloženju prvog dijela presude koja se odnosi na oštećenicu Anu Dragičević koja je javnom, potresnom ispoviješću u Novom listu prije punih devet godina iskazala što je proživljavala u razdoblju od svoje šesnaeste do 21. godine života koje je gotovo u cijelosti provela u Lopači.
Prije punih devet godina Ana Dragičević je povukla lavinu događanja čiji je epilog jučerašnja nepravomoćna presuda dr. Vulin.
nesavjesno postupala i primijenila nepodobno sredstvo i način liječenja
protuzakonito donijela odluku o zadržavanju Ane Dragičević u ustanovi
trajanje hospitalizacije bilo apsolutno nesrazmjerno medicinskim indikacijama
ordinirala konzumaciju vrlo potentnih antipsihotika, neprimjerenih za poremećaj ličnosti
u liječenju primjenjivala sredstva fizičke sile vezivanjem i fiksiranjem
o primjeni terapijsko sigurnosnih intervencija nije obavještavala roditelje ni vodila dokumentaciju
Reagirala inspekcija
Odmah nakon javnih istupa Ane Dragičević, ali i objavljivanja niza potresnih priča pacijenata psihijatrijske bolnice Lopača, reagirala je inspekcija Ministarstva zdravstva provjeravajući navode o neprimjerenim metodama liječenja. Tadašnji ministar zdravstva Darko Milinović inzistirao je da dr. Vulin odstupi s funkcije ravnateljice, a nakon toga se za cijeli slučaj zainteresiralo i Državno odvjetništvo koje je istražnom sucu Županijskog suda podnijelo prijedlog za poduzimanje istražnih radnji protiv dr. Vulin, što je u konačnici u rujnu 2010. okončano podizanjem optužnog prijedloga zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, nesavjesnim radom. Od početka istrage optužnicu je vodio i pripremao tužitelj Igor Vranković koji je tijekom ovog sudskog postupka u nekoliko navrata mijenjao činjenični opis s obzirom da se u međuvremenu mijenjao i Kazneni zakon. Dr. Vulin se sudilo po blažem zakonu po kojem je maksimalna kazna zatvora mogla biti izrečena do godinu dana.
Slijede žalbe
Druga inkriminacija zbog koje je također osuđena dr. Vulin, odnosi se na pacijenticu M. O. za koju je utvrđeno da ju je dr. Vulin u razdoblju od 30. studenog 2007. do sredine svibnja 2008. godine hospitalizirala s dijagnozom poremećaja ličnosti disocijalnog tipa i ovisnosti o opijatima, premda za to nisu postojale odgovarajuće medicinske indikacije, a i u njezinu slučaju primjenjivala je sredstva fizičke sile te ordinirala konzumaciju vrlo potentnog antipsihotika, što je i kod ove pacijentice dovelo do razvoja bolesti i uspostave dijagnoze PTSP-a.
Sutkinja Delost nije štedjela ni druge liječnike Psihijatrijske bolnice.
– Naglašavam da nehajno postupanje proizlazi i iz činjenice što iz medicinske dokumentacije koja je u ovom sudskom postupku vještačena, proizlazi i da su drugi liječnici, Dragan Lovrović i Radimir Rakun, također sudjelovali u liječenju oštećenika, što svakako ne ekskulpira okrivljenicu. I dr. Lovrović i dr. Rakun su govorili da je dr. Vulin bila zadužena za oštećenike, ali to iz medicinske dokumentacije koja je, naglašavam, izrazito neuredno vođena, ne proizlazi. A i oštećenici su prilikom ispitivanja u sudnici potvrdili da su ih svi liječili – naglasila je sutkinja Delost.
U slučaju dr. Vulin »iza zatvorenih vrata« ukupno je održano 13 rasprava, a samo su vještaci Miroslav Goreta i Miroslav Bojić pozivani u nekoliko navrata da pojasne detaljnije vještački nalaz, a u dva navrata su ga dopunjavali, sve dok sutkinja nije dobila zadovoljavajuće odgovore na pitanja, kako tužiteljstva tako i obrane.
Upitan za komentar nepravomoćne presude, odvjetnik Saša Jelušić tek je naglasio da će uložiti žalbu, dok je Igor Vranković koji je zastupao optužbu rekao da će se žaliti zbog činjeničnog opisa, s obzirom na to da je dr. Vulin osuđena za nehaj.
– Mi tvrdimo da je dr. Vulin počinila kazneno djelo s namjerom – kazao nam je Vranković.
Optužnim aktom bile su obuhvaćene još dvije radnje za koje se teretila dr. Vulin, no, na njih se primjenio zastarni rok.
