Sustavna arheološka istraživanja Trsatske gradine Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja obavlja od jeseni 2009. godine, a financira ih Grad Rijeka. Do 2011. godine istražen je dotad neistražen dio stambenog sklopa u kojem je iskopana sva zemlja do litice, a u nataloženim slojevima nađeni su artefakti koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti na tom prostoru još od ranog brončanog i željeznog doba. Dio nalaza pripada i kasnoantičkom razdoblju, a iako ih je veoma malo, pokazuju da je prva faza današnjeg Trsata utemeljena u tom vremenu.

Nadzorna točka

Premda tragova arhitekture iz tog razdoblja nema i malo je vjerojatno da bi mogli biti nađeni, pojedini novčići i ulomci posuđa podupiru pretpostavku da se u kasnoantično doba tu nalazila nadzorna točka s koje su Rimljani kontrolirali trasu Liburnijskog limesa, obrambenog sustava zidina, kula i promatračnica, koji se pružao od morske obale u antičkoj Trsatici, na mjestu današnjeg riječkog Starog grada, do vrha brda sv. Katarine i dalje prema Grobniku.

   Kontinuirani tragovi života mogu se pratiti od 13. stoljeća i Vinodolskog zakona kad se Trsat i trsatska utvrda koju su podigli Frankopani prvi put spominju u povijesnim vrelima pa sve do 18. stoljeća, kad je kaštel srušen u velikom potresu i definitivno napušten da bi ga 1826. godine kao ruševnu razvalinu kupio grof Laval Nugent koji ga je obnovio i preuredio u muzej i obiteljski mauzolej.

   U sklopu ovogodišnjih istraživanja jedna od pokusnih sondi veličine 10 četvornih metara otvorena je na travnatom platou ispod mauzoleja »Mir junaka«, a rezultati po riječima Ranka Starca potvrđuju pretpostavku da su terasasti segmenti unutar Trstske gradine nastali tijekom njezina preuređenja u 19. stoljeću i nasuti su zemljom koja potječe iz stambenog dijela srednjovjekovnog kaštela.

   Na dubini od oko dva metra ispod travnatog platoa nalazi se zaravnata kamena litica, a u nasutom materijalu koji pripada razdoblju od 15. do početka 17. stoljeća nađeno je puno ulomaka keramičkog posuđa, predmeta za svakodnevnu upotrebu poput ženskih ukosnica, i jedan poludragi kamen ispao iz prstena. Nađeno je i sedam novčića iz različitih razdoblja, a kao najznačajnije – sedam vrhova strijela odapinjanih lukom te šiljaka samostrijela.

Tajni podzemni hodnik

Svi šiljci potječu iz 15. i 16. stoljeća i svjedoče o borbenim aktivnosima tog vremena. Godine 1508. Trsat je bio razoren u velikom napadu Mlečana, pa je moguće da su korišteni baš tada, a moguće je da pripadaju i vremenu obrane od kasnijih turskih napada. Kratkotrajnom razdoblju mletačkog zauzeća Trsata i Rijeke koje je trajalo oko godinu dana mogao bi pripadati i mali mletački soldo s početka 16. stoljeća. Osim njega, iskopano je nekoliko mletačkih bakrenjaka iz prve polovice 17. stoljeća, kasnontički novčić s početka 4. stoljeća i jedan srebrenjak kovan nakon 1457. godine, u doba vladavine habsburškog cara Friedricha III.

   Kako bi se potvrdila ili opovrgnula priča o podzemnoj vertikalnoj vezi između Trsata i Rječine koja kola u narodu, jedna je sonda otvorena i u jami na Gradini. Iskopavanje je pokazalo da je njezino dno na dubini od oko 14 metra zatrpano velikim kamenim blokovima i prekriveno geološki starim sedimentom, što znači da je jama možda nekad i išla dalje, ali je prirodno zatrpana u veoma davnoj prošlosti, tako da priče o tajnom podzemnom hodniku koji vodi do grada nisu utemeljene, barem što se tiče novije povijesti.

   Osim dva keramička ulomka iz 16. stoljeća u jami nije nađeno nikakvih artefakata, ali su nađene razasute i vrlo oštećene ljudske kosti. Antropološkom analizom će se pokušati utvrditi spol i starost osoba kojima pripadaju, ali kako je jama čišćena nekoliko puta nakon 1945. kad je u nju bačeno više osoba, Starac smatra da se najvjerojatnije radi o posmrtnim ostacima iz grobnica obitelji Nugent koji su u jamu dospjeli prilikom obnove Trsatske gradine 1960-ih godina.

Kosi dimnjak

Tada su sarkofazi Lavala Nugenta i njegove supruge izneseni iz Mira junaka, razbijeni i ispražnjeni, a potpuno su uništene i grobne niše u arkadama, na mjestu gdje se danas nalaze kafić i zahodi. Pored toga u jami je otkriven i kosi dimnjak koji vodi do šahte kraj zahoda, a u njemu zasigane ljudske kosti iz daleke prošlosti u kojoj je netko bačen u kanal o kojem do sada nije bilo nikakvih saznanja.

   Istraživanje na prostoru iza obiteljske kuće Nugent koju koristi Gradska glazba Trsat pokazalo je da je cijeli plato parka nastao nasipavanjem građevinskog materijala u kojem je nađeno nešto ulomaka iz 18. stoljeća, a u sklopu ovogodišnjih radova očišćena je i okrugla kula iznad boćališta. Kula je građena u vrijeme Uskočko-mletačkog rata početkom 17. stoljeća, a pripadala je vanjskom obrambenom sustavu koji je od srednjeg vijeka do 18. stoljeća okruživao Gradinu i cijelo trsatsko naselje. Njegovi ostaci također su sačuvani na strmini ispod stambenog dijela srednjovjekovnog kaštela.

   Arheološka istraživanja i postupno uređenje Trsatske gradine bit će nastavljena i idućih godina, a svi budući zahvati prema mišljenju Ranka Starca trebali bi voditi vraćanju digniteta i čuvanju memorije na njenog glavnog i najpoznatijeg obnovitelja Lavala Nugenta. To prije svega znači da bi trebalo okupiti fragmente mramornih sarkofaga i oltara koji se nalaze na Gradini i vratiti ih u kapelu »Mir junaka« koja bi trebala biti privedena svojoj izvornoj funkciji. Dobar dio ulomaka može se vidjeti s novouređenog vidikovca, u donjem dijelu stambenog sklopa koji je za sada nepristupačan, ali će u nekom od idućih zahvata također biti otvoren javnosti.

   Stambeni dio srednjovjekovnog kaštela nikada nije obnavljan i zamišljen je kao arheološki park, a buduća obnova trebala bi uključiti i obiteljsku kuću Nugent kojoj treba vratiti izložbeno galerijsku funkciju. Prema mišljenju Ranka Starca, Trsat bi trebao postati mjesto na kojem će biti prezentirana sva trsatska građa i prikazana njegova povijest od najranijih ljudskiha epoha do vremena kad ga je Laval Nugent odnosno njegov graditelj Giacomo Paronuzzi artikulirao na način kako ga vidimo danas.