O osnivanju i ratnom putu brigade na svečanosti u Filodrammatici govorili su njezin prvi zapovjednik, brigadir Joko Đipalo i njegov nasljednik na toj dužnosti Miodrag Hećimović
Područje djelovanja 128. brigade trebalo je biti šire riječko okruženje, no kako je na ličkom bojištu prijetio pad Gospića i izbijanje neprijatelja na liniju Karlovac – Karlobag, čime bi Hrvatska bila presječena na dva dijela, brigada je raspoređena na ličko područje. Tamo je bila izložena snažnim topničkim i pješačkim napadima agresora od samog dolaska, ali entuzijazam i borbeni moral naših branitelja bio je jači i od tenkova i od topova neprijatelja. Brigada je do kraja rata neizmjerno doprinijela obrani Hrvatske, sudjelujući u konačnoj akciji oslobađanja hrvatskog teritorija – Oluji, pri čemu smo sve borbene zadatke izvršili časno, nikad ne dovodeći u pitanje ratno pravo, običaje i konvencije, kazao je prvi zapovjednik brigade Đipalo.
Prijetnje 13. korpusa
– Bila je to godina početka otvorene agresije srpskih paravojnih formacija potpomognutih snagama JNA, to su bili trenuci biti ili ne biti za cijelu Hrvatsku. Rijeka je bila u blokadi 13. korpusa JNA, čiji su zapovjednici prijetili da će s Trsata i Katarine sravniti grad sa zemljom, kao i u pomorskoj blokadi brodova Jugoslavenske ratne mornarice. Tada su se po prvi put u sportskom centru »Lovorka Kukanić« okupili pripadnici Teritorijalne obrane Rijeke, bez oružja, opreme, doslovce u trapericama, ali spremnih da brane svoj grad i domovinu. Od njih je sastavljena 128. brigada koja je u noći sa 8. na 9. studenoga blokirala vojarne na Trsatu i Katarini, nakon čega je neprijatelj shvatio da i mi možemo zauzeti poziciju sile pa su pregovori s 13. korpusom koji su bili došli u kritičnu fazu na koncu završili mirnim odlaskom JNA iz grada, kazao je Đipalo.
Suborcima se obratio i Miodrag Hećimović koji je na mjestu zapovjednika brigade zamijenio Đipala 1994. godine i ostao na njenom čelu sve do konačne pobjede u Oluji 1995. godine.
Iz obrane u napad
– Bila mi je velika čast i zadovoljstvo kada me je predsjednik Franjo Tuđman postavio za zapovjednika ove brigade, da pripremim već prekaljene ratnike i borce za operacije oslobađanja koje su uslijedile. Iako brigada nije imala veliko iskustvo u napadnim djelovanjima, s tako hrabrim i časnim ljudima bio sam siguran u uspjeh, što se kasnije i dokazalo. Ponosan sam što sam bio zapovjednik časnih ljudi koji su svi dijelili istu sudbinu, od zapovjednika do vojnika. To je hrvatski način ratovanja i dokaz da je temelj svake pobjedničke vojske čovjek, vojnik, kazao je Hećimović, zahvalivši se na kraju svim suborcima, ali i generalima Norcu, Gotovini i Bobetku, što je izazvalo gromoglasan pljesak okupljenih u dvorani.
Branitelje iz 128. brigade pozdravile su i Marija Kovač u ime Udruge roditelja poginulih branitelja, Irena Kačić u ime Udruge udovica, u ime Grada Rijeke dogradonačelnik Miroslav Matešić, te u ime Primorsko- goranske županije zamjenik predsjednika županijske Skupštine Željko Plazonić, obojica bivši pripadnici brigade.
