Atraktivna nekretnina na Krnjevu uskoro bi mogla dobiti novog vlasnika / Snimio Vedran KARUZA
U ovoj pomalo čudnoj priči koja prati dvije zgrade izgrađene prije deset godina, nema prevarenih kupaca stanova. Sve je vlasnički čisto pa je nejasno zašto je strani investitor prije nekoliko godina, u trenutku kada je konačno imao pravomoćnu presudu u svoju korist, odlučio dići ruke od svega i napustiti Hrvatsku
RIJEKA Oko četiri i pol tisuće četvornih metara stambeno-poslovnog prostora u poznatim zgradama prozvanih »Lovor« i »Lavanda«, kraj Kauflanda, uskoro bi se mogli naći na ovršnoj dražbi u stečajnom postupku koji se vodi nad tvrtkom Toranj Krnjevo koja je, podsjetimo, bila investitor ovog projekta.
Riječ je o ukupno 44 stana i 11 poslovnih prostora, zajedno s 21 garažnim i parkirališnim mjestom te tridesetak spremišta. Na bubnju će se naći i gotovo 2.900 četvornih metara građevinskog zemljišta na kojem je, pored ostalog, bila u planu i gradnja treće poslovno-stambene zgrade.
Sav ovaj pozamašni kompleks nekretnina prodaje se u paketu, a po kojoj cijeni trebalo bi biti poznato 18. veljače, za kada je na Trgovačkom sudu u Rijeci zakazano ročište na kojem će se utvrditi vrijednost ovih nekretnina.
Zadnja službena procjena bila je na iznos od 4,85 milijuna eura i izrađena je od tvrtke B2 Kapital koja je otkupom potraživanja od Zagrebačke banke preuzela i založno, hipotekarno pravo nad ovom dugom listom nekretnina. S obzirom na potez koji su sredinom siječnja povukli iz B2Kapitala, nije isključeno da se kupac već pojavio.
Čudna priča
Svi stanovi koji će se naći na bubnju slobodni su od ljudi i stvari jer nikad ni nisu dospjeli u prodaju. U ovoj pomalo čudnoj priči koja prati ove dvije zametske zgrade, izgrađene još prije deset godina, nema – dakle – prevarenih i nasamarenih kupaca.
Svi stanovi koji će se naći na prodaji slobodni su od ljudi i stvari jer nikad ni nisu dospjeli u prodaju / Snimio Vedran KARUZA
Kako doznajemo od stečajnog upravitelja Tornja Krnjevo Borisa Debelića, izraelski investitor potrudio se da praktički svaki četvorni metar ovog poslovno-stambenog kompleksa uredno provede i kroz zemljišne knjige. Sve je vlasnički čisto, nema repova koji se vuku, pa je utoliko još manje jasno zašto je ovaj strani investitor prije par godina jednostavno odlučio dići ruke od svega i napustiti Hrvatsku.
Možda se razlozi kriju u onome što je direktor i osnivač Tornja Krnjevo Eliahu Koren ispričao našem listu u rujnu 2016. godine, u trenutku kada je u ruci konačno imao pravomoćnu presudu u svoju korist. Tužio ga je bio izvođač radova i premda je, prema priči Eliaha Korena, stvar otpočetka bila jasna, da druga strana ne barata nikakvim utemeljenim pravnim argumentima, proteklo je gotovo šest godina dok po labirintima i zakutcima hrvatskog pravosudnog sustava ovaj izraelski biznismen nije došao do pravomoćne presude. Kroz cijelo to vrijeme, na svim etažnim jedinicama, stanovima, poslovnim prostorima, garažama u zemljišnim knjigama bila je upisana zabilježba spora što je sprečavalo njihovu prodaju jer banke ne odobravaju kredite ako vlasnički papiri nisu »čisti«.
Pet izgubljenih godina
– Imate na lageru pedesetak neprodanih stanova, u koji ste investirali vlastiti novac i kredit banke koji možete vratiti jedino iz prodaje nekretnina, a nemate odgovor suda na pitanje tko je u pravu – investitor ili tužitelj?! Vjerujte mi tako je nešto ma u kojoj civiliziranoj zemlji nemoguće. Nije dakle problem u stranci, izvođaču radova koji je izmislilo potraživanja, što je konačnom presudom i opovrgnuto – problem je u legalitetu, problem je u sudskoj zaštiti. Problem je i u odvjetnicima koji su spremni zastupati nezakonite zahtjeve i pisati ometajuće tužbe bez kazne jer i student na prvoj godini prava uči da se vlasništvo ne može steći obećanjem već jedino pisanom izjavom. Stoga se moja grupa investitora s razlogom pita – gdje smo mi to došli i tko će nas tu zaštiti dođe li do ma kakvih novih devijacija. Jer, znate, ja nisam avanturist, ja sam ozbiljan poslovni čovjek kojem je želja da iza njega ostaju zadovoljstvo kupaca i isplativost investicije, kazivao je bio Koren ujesen te, 2016. godine. Iako je bio revoltiran činjenicom da je nepotrebno izgubio više od pet godina, ostavljao je tada dojam da je njegova jedina misao dovršiti projekt u koji je uloženo više od 11 milijuna eura. Međutim, očito se opet nešto dogodilo jer je Eliah Koren vrlo brzo nakon toga definitivno odustao i pokupio se iz Lijepe naše.
Kratak popis vjerovnika
U tom trenutku, ukupna bančina potraživanja po osnovi izdanih kredita, glavnice i kamata, dosežu iznos od gotovo 73 milijuna kuna, koja su osigurana založnim pravom upravo na ovom paketu atraktivnih nekretnina od 44 stana, 11 poslovnih prostora, 21 garažnih i parkirnih mjesta, 31 spremištem te građevinskim zemljištem od gotovo 3.000 četvornih metara.
U međuvremenu, banka svoja potraživanja prodaje tvrtki koja B2Kapital, koja time stupa na poziciju glavnog i jedinog razlučnog vjerovnika. Prema onom što smo imali prilike čuti od stečajnog upravitelja Borisa Debelića, osim ovog duga po kreditima, tvrtka Toranj Krnjevo ima relativno kratak popis preostalih vjerovnika, čija su ukupna potraživanja oko pola milijuna kuna. Ostao je tako dug prema Ri-stanu po osnovi komunalne i vodne naknade u iznosu od 40.000 kuna, dug prema HEP-u od blizu 90.000 kuna, 137.000 kuna potražuje upravitelj ovih zgrada, a ostao je dug i za odvjetničke usluge od 163.000 kuna, kao i neplaćeni zakup poslovnih prostora i račune u iznosu od 33.000 kuna.
U obje zgrade, »Lovor« i »Lavanda«, ukupno je 109 stanova, što znači da je neprodano ostalo oko 40 posto njih. Prema riječima stečajnog Borisa Debelića, mahom je riječ o najatraktivnijim stanovima s obzirom na to da je više od polovine južne orijentacije. Među njima je i nekoliko najskupljih, penthausa na najvišim katovima zgrada koji raspolažu sa prostranim krovnim terasama.
Zub vremena
Stečajni upravitelj Boris Debelić kaže da je konstantno ima upite od raznih agencija što upućuje da su neprodani stanovi u »Lovoru« i »Lavandi« i dalje prilično atraktivni za tržište. Međutim, zbog podužeg niza godina u kojem su bili potpuno zatvoreni i prazni, došlo je do određenih oštećenja i prema onom što čujemo od Debelića, onaj tko bude kupio ovaj paket nekretnina morat će uzeti u obzir troškove njihove sanacije koji se, prema procjenama koje su rađene, penju na tristotinjak tisuća eura. Sigurno je da onaj tko »pikira« za kupnju ovih nekretnina, u glavi i na papiru već ima posloženu računicu koliko može zaraditi.
Sigurno je da prostora ima tim više što mu se otvara opcija da, uz postojeće stanove i poslovne prostore, izgradi i treću zgradu za tržište. Nakon što sud i službeno utvrdi koja je vrijednost ovih nekretnina, što bi se trebalo dogoditi na već spomenutom ročištu za desetak dana, valja očekivati da bi vrlo brzo nakon toga započeo postupak prodaje putem elektroničke javne dražbe na Fini. Prema pravilima dražbovanja, u prvom krugu prodaje starta se sa početnom cijenom koja iznosi tri četvrtine procijenjene vrijednosti, a cijeli postupak traje 70 dana. Valja dodati i da su se u B2 Kapitalu odlučili nešto požuriti, pa su tako nedavno objavili javni poziv svim zainteresiranim za otkup potraživanja koje su osigurane ovim zametskim kompleksom nekretnina. Rok za dostavu ponuda istekao je zadnjih dana siječnja, pa će se na idućem stečajnom ročištu saznati je li ponovo došlo do prijenosa ovih potraživanja.
Ako jest, taj netko onda zauzima poziciju glavnog razlučnog vjerovnika koja nosi dvije opcije – ili će »pokupiti« novac koji se ostvari od prodaje ovih nekretnina ili će u postupku dražbe zatražiti prijeboj svojih potraživanja kojima će svoja hipotekarna prava pretvoriti i u stvarno vlasnička. Ova potonja ekonomski se čini puno logičnijom, pa je moguće da se iza zatvorenih vrata već zna tko je kupac ovog cijelog kompleksa na Zametu.
