Edi Kučan / Foto S. Ježina
Ovih se dana u riječkom škveru intenzivno razrađuje model za završetak tih brodova pod financijskim i inim kondicijama koji bi bili prihvatljivi kako Europskoj komisiji, tako i hrvatskoj državi koja je raskidom ugovora i plaćanjem protestiranih jamstava postala njihov vlasnik
RIJEKA Nakon mjeseci i mjeseci pasivnog tapkanja u mjestu, tijekom kojih su se potezi bivšeg a danas pritvorenog direktora Maksimiliana Percana svodili na davanje jalovih obećanja, s dolaskom Edija Kučana na čelo riječkog »3. maja« nešto se konačno počelo mrdati na Kantridi. Počelo se intenzivno tražiti rješenja, ona realna i moguća, za izlaz iz ove iznimno teške situacije u koju su dovedeni riječki navozi.
U Ministarstvu gospodarstva, kako doznajemo, krajem prošlog tjedna održana su dva sastanka. Jedan na kojem su se susreli ministar Darko Horvat i Edi Kučan i drugi na kojem je tema bila iznimno vrući problem Jan De Nulovog jaružala u Puli i kako spriječiti da državnom proračunu ne legne još 125 milijuna eura protestiranih jamstava. Kako čujemo, oko ovog potonjeg još uvijek nema konačnog odgovora ni rješenja, štoviše, problem se u proteklim tjednima samo uspio još dodatno iskomplicirati. Iz Vlade nam je potvrđeno da je prekjučer održan sastanak i kod premijera Plenkovića na kojem je, uz čelnika Uljanik grupe Emila Bulića, bio i Edi Kučan. Koji su zaključci tih sastanaka u Ministarstvu gospodarstva i Banskim dvorima, da li ih je uopće i bilo, nismo uspjeli saznati, no nije teško pretpostaviti da je loptica pronalaska nekog rješenja ostala na brodogradilištima.
Za »3. maj« jedina je šansa da se odmaknu od prijetećeg stečaja i potpunog sloma jesu poluzavršeni brodovi, uvjeravaju nas naši izvori iz Rijeke i Zagreba. Zato se ovih nekoliko dana u riječkom škveru intenzivno razrađuje model kojim bi se ti brodovi mogli završiti pod financijskim i inim kondicijama koji bi bili prihvatljivi kako Europskoj komisiji, tako i hrvatskoj državi koja je, podsjetimo, raskidom ugovora i plaćanjem protestiranih jamstava postala njihov vlasnik. Sve se, zapravo, vrti oko dokazivanja toga da se završetkom i isporukom tih brodova državnom proračunu umanjila šteta za naplaćena državna jamstva dok bi se, istovremeno, u riječkom brodogradilištu ponovno pokrenula proizvodnja. U vremenu potrebnom da se završe te novogradnje definitivno bi se iskristaliziralo ima li »3. maj« šanse za opstanak pod nekim novih vlasnikom ili ne. Za razliku od pulskog škvera, čiji se akumulirani gubici mjere u milijardama kuna, »3. maj« još uvijek nije prezaduženo brodogradilište, njegov temeljni kapital još uvijek nije izjeden gubicima.
Mnogi naši sugovornici, i ne samo oni iz »3. maja«, slažu u tome da ako postoji i najmanja šansa da se riječko brodogradilište iz ove dosad najteže situacije u svojoj povijesti nekako izvuče, Edi Kučan naći će to rješenje, ali bez podrške države to će svejedno ostati nemoguća misija. Za točno tjedan dana, na Trgovačkom sudu u Rijeci novo je stečajno ročište i svaki pomak kojeg dotad Kučan sa svojom ekipom uspije napraviti povećava šansu da se 17. travnja ipak ne otvori stečaj nad »3. majem«.
