Svako peto dijete u dobi od 12 godina ima psihičkih problema, a svako deseto razvije i kliničku depresiju, dok u hrvatskim školama kronično nedostaje stručnih suradnika, najviše psihologa. Stoga su se hrvatski psiholozi okupili u inicijativu »Psihološko proljeće«, izradili detaljnu analizu od škole do škole te su Prosvjetnoj inspekciji i pravobraniteljici za djecu predali listu 326 osnovnih škola koje zapošljavaju manji broj stručnih suradnika od propisanog ili stručnjake krivog obrazovnog profila. Hrvatski psiholozi su si dali truda pa su pobrojili da je u 880 osnovnih škola na radnim mjestima stručnih suradnika zaposleno: 763 knjižničara, 742 pedagoga, 434 stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila te svega 340 psihologa. Ustanovili su da knjižničara zapošljava 97,7 posto, pedagoga 90,6 posto, stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila 50,6 posto, a psihologa 43,3 posto osnovnih škola.

Čak 233 osnovne škole zapošljavaju manji broj stručnih suradnika od ukupnog broja propisanog državnim pedagoškim standardom. U elaboratu psihologa pobrojane su i škole Primorsko-goranske županije, a prema tim podacima 19 primorsko-goranskih osnovnih škola ima broj stručnih suradnika ispod norme. Nezavidnu situaciju najzornije ilustrira najbrojnija primorsko-goranska osnovna škola, OŠ Sveti Matej Viškovo, koja broji više od 920 učenika, a u toj školi psihologa ni za lijek. Ravnatelj Josip Crnić kaže da škola svake godine opetovano traži od Ministarstva znanosti i obrazovanja zapošljavanje psihologa, međutim odgovor resornog ministarstva svaki se put svodi na to da je na snazi zabrana zapošljavanja. Kao jedini mogući izlaz škola je pokrenula suradnju s privatnim psihologom.

Nepoštovanje standarda

– U zadnje dvije godine uspjeli smo dobiti dva stručna suradnika. Tako sada imamo socijalnog pedagoga, pedagoga, defektologa-rehabilitatora, a iako prema Državnom pedagoškom standardu imamo pravo na psihologa, ne možemo ga dobiti, kaže Crnić.

Na riječkom pak području, dodaje psihologinja OŠ Gornja Vežica i voditeljica županijskog stručnog vijeća stručnih suradnika psihologa Tanja Tuhtan Maras, svaka druga je škola bez psihologa. Od 26 škola, svega njih 13 imaju psihologa.

– Donedavno sam bila jedini psiholog za područja škola Gornja Vežica, Vežica, Trsat, Vladimir Gortan i Centar. Stanje je zabrinjavajuće jer da radimo 24 sata na dan, ukoliko škola ima samo jednog stručnog suradnika, ne može se sve stići, a poznato je da djeca imaju sve veće probleme. Zbog nedostatka kadra školama ne preostaje drugo nego roditelje, ukoliko dijete ima problem, uputiti psihologu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, KBC-a ili pak privatnom psihologu, navodi Tuhtan Maras.

Nedostatak stručnih suradnika jednak je nepoštovanju Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (DPS), a time se, smatraju psiholozi, ne poštuju prava djece zagarantirana Konvencijom UN-a o pravima djeteta prema kojoj su se države stranke obvezale osigurati da ustanove, službe i tijela odgovorna za skrb ili zaštitu djece budu pod stručnim nadzorom i da djeluju u skladu sa standardima uspostavljenim od strane nadležnih tijela, osobito u području sigurnosti, zdravlja te broja i stručnosti osoblja

Stručna procjena

Međutim, od nepoštovanja zakonskih odredbi daleko je gora stvarna situacija u školskim klupama o kojoj svjedoče istraživanja prema kojima je otprilike trećina djece zlostavljana fizički, psihički ili seksualno, što znači da je u jednoj hrvatskoj školi prosječne veličine od oko 350 učenika, stotinjak učenika doživjelo iskustvo zlostavljanja, njih sedamdesetak ima psihičkih teškoća, a 35 se već u toj dobi bori s depresijom. Već u tako mladoj dobi velik broj učenika se, umjesto s djetinjstvom, igrom i istraživanjem svijeta, bori s teškim emocijama i životnim iskustvima, napominju u elaboratu. Na sve su to psiholozi upozorili opsežnim elaboratom u kojem na 21 stranici opisuju kolika je važnost stručnih suradnika za djecu, ali i koliko je djece u Hrvatskoj nažalost bez ikakve stručne pomoći.

Upozoravaju da se prvi znakovi psihičkih tegoba javljaju najčešće u dječjoj i adolescentskoj dobi, a ako nisu pravovremeno tretirani, utječu na daljnji razvoj, životne odluke i razvijaju se često u cjeloživotne psihičke poremećaje i bolesti. Navode da se pola svih mentalnih poremećaja počinje razvijati prije 14. godine, a tri četvrtine do sredine 20-ih godina te ističu da se stoga nameće zaključak da je u cilju, ali i odgovornost svake škole da pravodobno primijeti i reagira na prve znakove psihičkih teškoća kod pojedinog djeteta.

– To znači omogućiti adekvatnu procjenu vrste i ozbiljnosti teškoća. Iluzorno je očekivati da isto mogu činiti osobe nedovoljno stručne za područje mentalnog zdravlja – učitelji, pedagozi, edukacijski rehabilitatori ili socijalni pedagozi. Jedino stručnjak za mentalno zdravlje, odnosno školski psiholog, može u realnom vremenu procijeniti teškoće kod djeteta i pružiti mu pomoć. Iako odgojno-obrazovni djelatnici provode velik dio vremena s djecom i najčešće su prvi koji bi primijetili teškoće kod djeteta, istraživanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o zdravstvenoj pismenosti stručnih djelatnika pokazuju da kada ih i primijete, ne znaju što učiniti ili osjećaju nesigurnost, stoji u elaboratu psihologa.