RIJEKA – Kontrola zdravstvene ispravnosti, kako mikrobiološka tako i kemijska, vode, hrane, tla, mora i zraka – samo su neki od poslova kojima se bave magistri sanitarnog inženjerstva, no onima koji se obrazuju za to zanimanje ponekad se čini da malo tko zna ili uopće razmišlja tko brine o onome što svakog čovjeka okružuje, jer kako pričaju studentski predstavnici sveučilišnog diplomskog studija sanitarnog inženjerstva Silvestar Mežnarić i Paola Tijan, čak ni sami studenti često ne znaju kakav je to studij.

Ne znaju ni maturanti, tvrde, pa nerijetko sasvim slučajno nakon neuspjelog pokušaja upisa studija medicine inercijom završavaju na preddiplomskom sveučilišnom studiju sanitarnog inženjerstva.

Strogi propisi

No, ono što studenti smatraju daleko najvećim problemom neznanje je zakonodavca zbog čega nerijetko njihova radna mjesta zauzimaju drugi profili stručnjaka.

– Najveći je problem što ljudi ne prepoznaju kompetencije sanitarnih inženjera, što može raditi i što znači. Mi smo jedina struka koja ima kompetencije provoditi stroge zakonske propise mikrobiološke i kemijske ispravnosti ne samo hrane ili vode, nego i svega što nas okružuje, od igračaka koje ako ne udovoljavaju propisima ne mogu ući u Hrvatsku pa do tla na kojem se uzgaja hrana.

Riječki Medicinski fakultet još je uvijek jedina visokoškolska ustanova u Hrvatskoj koja provodi diplomsku razinu našeg studija i često smo prekvalificirani za poslove koji nam se nude i koje prihvaćamo, jer na onim poslovima na kojima bismo trebali raditi radi netko drugi tko nema potrebne kvalifikacije, a razlog za takvu situaciju je zakonska regulativa koja omogućuje da se na naše radno mjesto zaposli veterinar ili biotehnolog.

Najveći je problem što nigdje ne piše da na određenom radnom mjestu mora raditi sanitarni inženjer. Postoji dvadesetak radnih mjesta za koja bi to trebalo izričito naglasiti, barem u području sanitarne inspekcije, kontrole zraka ili kvalitete hrane, a ne da takva radna mjesta popunjavaju primjerice veterinari, ističe Silvestar.

Dodajući kako se ne radi o tome da sanitarni inženjeri ne bi trebali surađivati s drugim strukama, riječki student ističe da je njihova struka jedina koja uključuje ljudsko zdravlje, no očito nije dobro prepoznata i vrednovana te daje primjer da u bolničkim centrima na poslovima sterilizacije rade medicinske sestre, a to bi zapravo trebali raditi oni.

Egzotičan studij

– Naša struka nije izmišljena, ali je hrvatsko tržište rada ne prepoznaje dobro. Primjerice u Sloveniji je pozicija sanitarnih inženjera sasvim drugačija. Oni su tamo uz bok liječnicima, jer sanitarni su inženjeri preventiva, dok kod nas u Hrvatskoj kada kažemo što studiramo pitaju što je to, navodi Silvestar.

Potvrđujući njegovu priču Paola ističe da je to lijep studij, kao i sama struka, ali još uvijek preegzotičan za neke.

– Na našem je studiju malo studenata i većinom je to mentorski rad profesora sa studentima. Studij je dinamičan. Ima dovoljno medicine da zadovolji potrebe onoga tko voli medicinu, a s druge strane obiluje fizikom i kemijom te zadovoljava želju za prirodoslovnim znanostima. Puno studenata ovaj studij upiše sasvim slučajno, a onda kada počnu studirati i vide što se uči, budu jako zadovoljni. To se i meni dogodilo, jer sanitarno je inženjerstvo bilo moj drugi izbor, ali sada se ne bih mijenjala za drugi studij, priča Paola.

Kao i Silvestar, i Paola dijeli mišljenje da njihova profesija nije pravilno vrednovana na tržištu rada, a to mišljenje dijeli i predsjednik Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Bruno Cvetković, koji također vidi problem u nedorečenim zakonskim propisima,

– Na žalost trenutačno stanje pravnih propisa je jako loše izvedeno te ga hitno treba mijenjati, Hrvatska komora zdravstvenih radnika pokušava svim svojim naporima pridonijeti rješavanju ove problematike, ali to je jedan jako dug i iscrpljujući proces.

Pogotovo jer su druge struke ili profesije, koje su zadnjih desetljeća hiperproducirane našle svoj put do zakonodavnih vlasti i tijela te same odlučuju tko će što moći raditi, a tko ne, dok drugim strukama i profesijama ne dopuštaju pristup.

Na sreću ovaj zadnji faktor se polako mijenja jer su zdravstveni radnici sanitarne profesije i sami uvidjeli ovaj problem i sad sve više zajedničkim snagama i nastupima pokušavaju pozitivno utjecati na promjene u legislativi Hrvatske, naglašava Cvetković.

Komora je napravila i prijedlog Zakona o sanitarnoj djelatnosti koji je upućen Ministarstvu zdravstva, no njen predsjednik dodaje i da je Hrvatska specifična pa donosi razno razne propise i pravilnike gdje određenim strukama i profesijama onemogućava rad u određenom području iako su kroz svoje dugogodišnje obrazovanje stekli potrebna znanja i vještine za obavljanje iste.

Industrija u kolapsu

– Isto tako donose se propisi koji drugim strukama i profesijama omogućavaju rad u određenim područjima iako nemaju potrebno adekvatno znanje pravdajući to time da su to srodna ili slična zanimanja, do tog problema je došlo velikom mjerom jer su u Hrvatskoj industrija i gospodarstvo u kolapsu i ljudi koji su se školovali za neka područja na žalost ne nalaze radna mjesta u svojim područjima pa je zakonodavac, s obzirom na mali broj kvota za upis sanitarnih inženjera i slaboj pravnoj prepoznatljivosti ove profesije, omogućio ulaz takozvanim srodnim i sličnim profesijama te strukama u područje rada zdravstvenih radnika sanitarne profesije i sustav zdravstva.

Ovaj problem najizraženiji je u sustavu zdravstva pogotovo u Zavodima za javno zdravstvo gdje osim u nekih samo četiri Zavoda u službama za zdravstvenu ekologiju na žalost ne radi niti jedan zdravstveni radnik sanitarne profesije, upozorava Cvetković.

Dodaje i da se upisne kvote na hrvatskim fakultetima nisu mijenjale već desetljećima te nisu pratile tržište rada

– Neke kvote, s obzirom na pad industrije davnih dana su trebale biti smanjene, kao što je područje kemije, prehrambene tehnologije, veterinarstva i slično, dok su neke druge trebale svakako biti povećane pogotovo one koje se bave zaštitom zdravlja ljudi kao i one koje se bave očuvanjem okoliša, zaključuje Cvetković.

Problemi počinju još od srednje škole

Problemi sanitarne profesije, ističe Bruno Cvetković, počinju još od srednje škole preko fakulteta pa do zaposlenja.

– Razlog je što većinu stručnih predmeta ili kolegija drže ljudi koji sami nisu zdravstveni radnici sanitarne profesije, uz dužno poštovanje prema svim drugim strukama i profesijama njegujući multidisciplinarnost i interdisciplinarnost sanitarne profesije ispada da smo mi jedina profesija gdje profesija ne školuje samu sebe kao što je to slučaj na drugim fakultetima.

Slijedom toga studentima i srednjoškolcima nedostaje onaj mali dodir s ljudima koji su u svome životu i sami radili kao zdravstveni radnici sanitarne profesije te im svojim primjerima i iskustvom mogu prenijeti mnogo više od same teorije.

Na svim drugim fakultetima demonstratori, asistenti i znanstveni novaci i suradnici biraju se iz redova studenata koji i sami pohađaju predmetni studij, dok kod sanitaraca to u velikom broju nije slučaj.

Čak i voditelji studija sanitarnog inženjerstva u većini slučajeva nisu zdravstveni radnici sanitarne profesije koji su se ostvarili i na znanstveno nastavnom polju, a trenutačno ih ima nekih 5 do 10 s titulama izvanredni profesor. Docenata i doktora znanosti ima još i više, upozorava Cvetković.

Nezinteresiran zakonodavac

Još jedan dokaz nezainteresiranosti zakonodavca za njihovu struku, kaže Silvestar Mežnarić, je ukidanje staža liječnicima.

– Mi smo sada jedini studenti Medicinskog fakulteta koji nakon završetka studija moramo odraditi staž u trajanju od godinu dana. Bez odrađenog staža ne možemo se licencirati u Komori. Kad bi se i nama ukinuo staž, puno bi se slobodnije kretali tržištem rada. Ovako gubimo godinu dana, a u tom periodu ne možemo se nigdje javiti za posao, naglašava Silvestar.