Snimio Marko GRACIN
Jasno mi je kako vas naš dolazak u Klanu pomalo čudi, jer naša tvrtka ima ukupno 54 tisuće zaposlenih, a ovdašnja tvornica DI Klana je po prilici jedan posto od tog broja, ali naglašavam – proizvodi su im kvalitetni, izazvali su našu pažnju i želju za produbljenjem suradnje, objašnjava biznismen iz Hamburga
Iako u tišini, pa i u sjeni pompoznog posjeta turske političko-privredne delegacije Zagrebu za koji nije poznato što nam je to u gospodarskom smislu donijelo, na hrvatskim se prostorima istih dana pojavila jedna od najkarizmatičnijih gospodarskih osoba Njemačke, kako je poznato najveće privredne sile na svijetu. Riječ o Michaelu Ottu, biznismen koji je u travnju proslavio 73. rođendan.
Rođen u poljskom Chełmnu 1943., kamo je obitelj deportirana zbog stavova protivnih tadašnjem naci-režimu, danas slovi kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Ili kako je tvrdila ovotjedna Forbesova lista, 46. na ljestvici, i to na izrazito uzlaznoj poziciji. Vlasnik je, već druge generacije, njemačke Otto Group, koja pak kotira kao druga najveća svjetska kompanija za prodaju roba putem interneta, odmah iza Amazon.coma.
Prema službenim podacima, lanjski im je promet bio nešto manji od 13 milijardi eura, a s obzirom da im on-line prodaja raste po stopi od 30 posto, ova bi im godina mogla donijeti rekordni promet od oko 17 milijardi eura. U istom ritmu na kraju 2017. Otto Group bi mogao dosegnuti 22 milijardi eura prometa ili – 50 posto hrvatskog BDP-a!
Surađuju dvije godine
Naš susret s čelništvom Otto Groupa, predvođenim upravo Michaelom Ottom, dogodio se pak zahvaljujući njihovom posjetu – Klani, preciznije Drvnoj industriji Klana čije stolice prodaju širom Europe. Pa što je to jedan od najbogatijih ljudi planeta radio u jednoj od najmanjih općina Primorsko-goranske županije?! Istina DI Klana je renomirani proizvođač stolica, traženih zbog dobrog odnosa kvalitete i cijene, na Otto »online« prodaji dosežu cijenu od stotinjak eura, tako da će ove godine povećati promet s Otto Groupom za čak 110 posto, na 3,5 milijuna eura, veza dakle postoji – ali ipak…
– Došli smo posjetiti DI Klana, upoznati se s direktorom Miladinom Markovićem koji je zbog čitavog niza pojedinosti unutar naše grupe izazvao veliku pozornost. S DI Klana surađujemo dvije godine, a namještaj koji stiže iz te hrvatske tvornice ide u red onih s najmanje reklamacija naših kupaca – istaknuo je u uvodu razgovora Otto.
Formalno i konkretno, Michael Otto je u Klanu došao na simboličan način pokrenuti proizvodnu liniju kojom je ova dohodovna drvoprerađivačka tvrtka uz stolice po kojima je kontinentalno poznata, počela proizvoditi i masivne stolove. Skromna, nevelika delegacija, uz Otta stiglo je još šest gospodarstvenika, prošla je svim pogonima DI Klana, posebno se zadržala u prostoru proizvodnje tapeciranih stolica koje najviše uvoze i – simbolično, zajedno s direktorom Markovićem, prerezala vrpcu.
– Jasno mi je kako vas naš dolazak u Klanu pomalo čudi, jer naša tvrtka ima ukupno 54 tisuće zaposlenih, a ovdašnja tvornica po prilici jedan posto od tog broja, no još jednom naglašavam: proizvodi su im kvalitetni, izazvali su našu pažnju i želju za produbljenjem suradnje, točnije – predložili smo im da pokrenu i proizvodnju masivnih stolova. Tim više jer sirovinu, masivne ploče, već proizvode. Naprosto, pokazalo nam se kako kupci sve više traže setove stolova i stolica, pa zašto ne tako nešto kupovati iz Klane koja dokazano ima kvalitetan proizvod.
Odlična radna snaga
Nemalo su nas začudili odgovori čovjeka koji se nalazi na listi top 50 najbogatijih ljudi na svijetu. Jer naša nam politička čelništva u silnom trudu da opravdaju naše siromaštvo, neprestano tvrde kako nam industrija propada jer nemamo nikakve proizvodne šanse u srazu s Kinom.
– Nije točno. Hrvatska ima odlične gospodarske perspektive jer ima kvalitetnu radnu snagu, dobre organizatore posla, vrlo kvalitetnu sirovinu kad je namještaj u pitanju, a velika joj je prednost i blizina najvećih europskih tržišta.
I opet zbunjenost. Dobri proizvodi dobrih cijena, a još jedan mit koji se provlači već nekoliko desetljeća je da smo – skupa radna snaga. Valjda bismo trebali raditi za nekoliko kuna po satu?!
– Cijena rada vam je relativan pojam. Nije mi poznato kolike su vam točno plaće i što taj iznos znači za vaš standard, no proizvodi iz Klane su konkurentni i po cijeni. Mada, moram još jednom pojasniti – cijena je iznimno bitna, no nije najbitnija da bi se sklopilo određeni posao. Kvaliteta, poštovanje rokova, fleksibilnost su također jako bitni, a i sama prodaja je najbolji indikator ima li neka roba prođu ili ne – ističe Otto.
Obitelj Otto svoj ugled stvara desetljećima. Dolazi iz jednog od najbogatijih gradova svijeta, Hamburga, za kojeg se procjenjuje da u Njemačkoj ima najveći broj milijardera. Zahvaljujući ljudskim kvalitetama, ne dakle bogatstvu, idu u red najcjenjenijih njemačkih obitelji. Iako je život mjerilo ljudskih kvaliteta, i sahrane znaju biti zrcalo ponašanja pojedinca. A kad se 2011. dogodilo definitivno zbogom osnivača Otto Groupa, Wernera Otta, koji je preminuo u dobi od 102 godine, što pojašnjava nevjerojatnu vitalnost i dinamičnost njegova sina Michaela u što smo se u Klani mogli uvjeriti, na sahranu su stigli pa… najugledniji Nijemci. Primjerice, čak tri kancelara – Helmut Schmidt, Helmut Kohl te Gerhard Schröder. Današnja kancelarka Angela Merkel je pak osobna prijateljica Michaela Otta.
I u pravu je. Jer kad bi cijena rada bila presudan faktor, pa i u samoj Njemačkoj više ne bi bilo ni jednog jedinog radnika. Kako se čini, ipak su nam priče o nekonkurentnosti samo »dude varalice« kojima se opravdavaju pretvorbeni meštri, specijalisti koji uspješne firme pretvaraju u stečajnu masu, kao i političari koji sve to zajedno vješto prikrivaju. Kako bi bez motike došli do kruha. Raskrinkava ih pak upravo Otto grupa koja posluje s nemalim brojem hrvatskih drvoprerađivača.
– Obilazak Klane organizirali smo u sklopu trodnevnog posjeta Hrvatskoj, unutar kojeg smo se susreli s još nizom čelnika hrvatskih drvoprerađivačkih tvrtki, najviše s onima iz Slavonije, naglasio je Otto, stvorivši kod nas dojam čovjeka koji dobro poznaje hrvatsku drvnu industriju. Nemalo nas je to začudilo, tim više jer živimo u uvjerenju kako svjetski ekonomski vrh ne samo da ne zna za našu industriju, nego ne zna ni za našu državu. Tim više kad je u pitanju jedan od najvećih globalnih trgovačkih magnata.
Prekid zbog rata
– Svaku smo suradnju, nastavlja Otto, s državama nastalim na ovom području morali prekinuli početkom rata 1991. godine. A kad je Hrvatska u pitanju, povratak je uslijedio tek prije dvije godine. Tome nije presudio vaš ulazak u EU jer poslujemo i s mnogim državama koje se ne nalaze u toj asocijaciji – Ukrajinom, Rusijom, Bjelorusijom, Turskom… Istina, kad je država u EU, poslovanje je znatno lakše, jednostavnije. Golemi opseg posla obavljamo s tvrtkama koje se nalaze u državama »nove Europe«, uostalom jedna od naših sestrinskih tvrtki ima sjedište u Rigi, glavnom gradu Latvije, a radimo jako puno i sa »starom Europom«, posebno s Italijom – pojašnjava Otto.
I onda prva hrvatska postaja, odnosno po Ottu kako smo shvatili najveći hrvatski drvoprerađivački hit – DI Klana?
Velike ambicije
– Nema sumraka klasike, ni u kom slučaju. Ali da će se nastaviti on-line rast, to je svakako točno. Uostalom, naša je tvrtka osnovana još 1949. i odmah smo se profilirali za prodaju roba putem kataloga, bio je to tada svojevrsna »on-line« prodaja. Kataloge koristimo i danas, a naš najvažniji, najsadržajniji katalog koji jamči najbolji odnos cijene i kvalitete artikala koje prodajemo, a u koji smo već uvrstili i stolove iz Klane, izlazi dva puta godišnje u nakladi od po – 10 milijuna primjeraka. Plan nam je taj tip kataloga još i pojačati, donekle ga smanjiti ali ga zato objavljivati na mjesečnoj razini, ili najmanje deset puta godišnje, završio je Otto.
Moramo priznati da smo ostali nemamo začuđeni nakon razgovora s jednim od najbogatijih, kako ističu relevantni podaci, ljudi na svijetu. Ugodan razgovor u krajnje jednostavnoj dvorani za sastanke DI Klana. S ljudima koji, uz vlasnika Otta, vode primjerice tržišta SAD-a ili Skandinavije, najbogatijih zona svijeta. Maksimalno otvoreni i nepretenciozni, doputovali su u »vanu« – putničkom vozilu namijenjenom za prijevoz osam osoba, i odjurili nakon višesatnog zadržavanja, pretežito u pogonima tvornice, put Zagreba gdje su odsjeli. Bez pompe, policije i zavarenih šahtova. A promet, samim time i zarada, su im kao pol’ Hrvatske… Da, valjda je upravo u tome, u toj jednostavnosti i poštenju – tajna uspjeha.