Problem nisu samo cesta D 404 i buka s kontejnerskog terminala, nego i kamioni Podravke koji dolaze na parking ispod zgrade i cijelu noć se čuju rashladni uređaji
RIJEKA Stan u mirnom kvartu nekoliko metara od mora s parkingom zaštićenim rampom i prekrasnim pogledom na Kvarnerski zaljev? O da, može. Stan u kojem ne možete spavati jer s obe strane prolaze prometne i bučne ulice, a s jedne od njih k tome dolaze i nesnosni decibeli s kontejnerskog terminala i iz kamionskih rashladnih uređaja? O ne, hvala. E pa zgrada na Šetalištu 13. divizije na Pećinama, poznata pod nazivom Vila Carrington, nudi i jedno i drugo. A stanarima nije lako, mnogi im zavide što žive u »karingtonki«, a oni bi se gotovo pa odselili.
Pogrešne note
Kada spustite pogled, imate dojam da niste u stanu, nego u kabini goleme dizalice. Nedavno otvorena cesta D 404, kojom se automobili i kamioni kreću velikim brzinama, kontejnerski terminal i gradilište nove obale na Brajdici, zajednički, danju i noću, zvuče kao raštimani orkestar probušenih truba kojeg vam je netko smjestio u dnevnu sobu i natjerao glazbenike da uporno sviraju pogrešne note.
Vila Carrington, ili bolje rečeno zgrada na adresi Šetalište 13. divizije 24, izgrađena je 1987. godine. Stanari ne vole da je se naziva nadimkom »karingtonka« jer to podrazumijeva luksuz kojeg tamo ipak, tvrde, nema. Pojedinci ističu da izgradnja nije bila kvalitetna, upozoravaju na zidove od siporeksa zbog kojih je zvučna izolacija jako loša, fasadu koja je u raspadajućem stanju, probleme s krovom… A stanovi, površine od 60 do 100 kvadrata, su među najskupljima u gradu.
Zvučni naziv zgrada je, prema tvrdnjama stanara, dobila zato što su u stanove trebali biti smješteni dirktori vodećih riječkih tvrtki osamdesetih godina, ali zbog nekih afera oni su uglavnom odustali pa se uselila »obična raja«. Danas na vratima ipak ne nedostaje poznatih prezimena, stanove u »karingtonki« ima nekoliko viđenijih Riječana poput poduzetnika Mirka Pavičića, dugogodišnjeg pročelnika za financije Grada Rijeke Tripe Grahovca, ginekologa Vedrana Frančiškovića, pedijatra Antona Sassa…
– Grad nam naplaćuje komunalnu naknadu za prvu zonu, što je sramota s obzirom na uvjete koji ovdje vladaju. Jedino rješenje koje nam pada na pamet jest da se prema zgradi postavi bukobran, čime bi se problemi mogli eliminirati, upozoravaju Gašparovići, dodajući da je s druge strane zgrade situacija još i gora.
Ulica Šetalište 13. divizije, smještena sa sjeverne strane ove zgrade, već desetljećima doista predstavlja šetalište, ali samo za suicidalne. Šalu na stranu, riječ je o prilično prometnoj ulici koja je jednosmjerna, pa se na njoj postižu prilično velike brzine s obzirom na to da je riječ o gusto naseljenom dijelu grada. Sve dok nije otvorena cesta D 404, Šetalište 13. divizije predstavljalo je jedan od istočnih izlaza iz Rijeke koji su koristili i veliki teretni kamioni.
Dopis Obersnelu
Na istoj strani je i stan Marije Paškvan, kojoj buka toliko ide na živce da o problemu namjerava obavijestiti riječkog gradonačelnika.
– Namjeravamo poslati dopis Obersnelu jer ovo više ne može ovako. Otvorenjem ceste D 404 ništa se nije promijenilo. Možda je problem u natpisima koji bi vozila trebali odvlačiti odovuda, ali rasterećenja Šetališta 13. divizije nema. Cesta je puna rupa i kada prolaze kamioni, sve se trese. Od ranog jutra se ne može spavati. A u prvoj zoni smo, što znači da bismo u jutarnjim satima trebali čuti samo ptičice, žali se gospođa Paškvan.
Ptičice su međutim ovom dijelu grada odavno rekle »laku noć«, njihov pjev je ipak nespojiv s brzim ulicama i industrijskim postrojenjima.
– Jedino rješenje je da se ugrade bukobrani poput onih na zaobilaznici. O ovom problemu već smo obavijstili određene županijske urede, ali nitko nije reagirao, upozorava Anton Sasso, čiji je stan okrenut prema jugu. Bukobrani bi, prema općem mišljenju, barem djelomično riješili problem stanova koji »gledaju« prema moru. Stanarima na drugoj strani ostaje da se nadaju kako će cesta D 404 u konačnici apsorbirati pojačani promet koji još uvijek teče Šetalištem 13. divizije.
