Nogomet je izgubio »desetku«. Mater sina, djeca oca... Gruba je ruka sudbine otrgnula jedan cvijet
RIJEKA Kraljevica seu nedjelju probudila u zagrljaju neobično sive magle. Skrila je sunce. Za srce ujela sve Kraljevičane. Vijest je brzo prostrujila, ugasio se Milan »Minta« Ružić. Pave Draginić nije mogao govoriti od tuge. Na žalost, bila je okrutna istina. Srušen je 185 centimetara visok zvonik ponosa cijelog kraja, osamdeset kila dobrote. Otišao je tiho kao što je živio nakon veličanstvene nogometne karijere.
Uspravan, glava gore, dug korak, u plišanim kopačkama dinamit i potez umjetnika. Desetka na leđima. Kao i svi veliki igrači. Ne, nije zbog toga što nakon smrti svi postaju – bolji, »Minta« je obrnuti slučaj. Za života je bio bolji nego što to govore suhoparne brojke njegove karijere. »Minta« je bio svjetionik povijesne »Rijeke«, one koja je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća osvojila dva Kupa Jugosavije. Ukrotila »Trepču« i u dvije utakmice nadmašila beogradski »Partizan«. Prije toga je u polufinalu na Marakani glavom poslao loptu kroz noge vrataru Stojanoviću za 1:0 pobjedu.
Kraljevica i Kantrida
Hodao je s osmijehom na licu i kada je bolest uznapredovala. Nikoga nije opterećivao svojim problemima, za svakoga je imao lijepu riječ, spreman na druženje i nogometnu priču. Na Kantridu se, poput mnogih drugih, nikada nije gurao, nije tražio mjesto koje mu je pripadalo. Za njega je nogomet bio radost života, a ne posao.
Milan »Minta« Ružić rođen je u Kraljevici 25. srpnja 1955. U karijeri je igrao za Kraljevicu, Crikvenicu, Rijeku, Beringen, Gent i Harelbeke (Belgija) na poziciji lijevog veznog. S Rijekom je osvojio Kup Jugoslavije 1978. i 1979. godine te Balkanski kup 1980. godine. U sezonama 1978./1979., 1980./1981. i 1982./1983. bio je najbolje ocijenjeni igrač Rijeke, a u anketi navijača izabran je za najboljeg lijevog veznog Rijeke svih vremena. Postigao je 25 tisućiti pogodak Prve jugoslavenske lige i za »A« reprezentaciju Jugoslavije odigrao dvije utakmice. Za Rijeku je od 1975. do 1983. godine odigrao 430 utakmica i postigao 31 pogodak. Nakon igračke karijere bavio se menadžerstvom i ugostiteljstvom, dok je u mladim danima bio i aktivni jedriličar koji je postizao zapažene rezultate. Za vrijeme igračkih dana završio je Višu pomorsku školu za zvanje kapetana. Posljednji ispraćaj bit će u utorak u 15 sati na kraljevičkom groblju.
Desetka na pravom, »Mintinom« dresu, iz vremena kada je prije 40 godina proglašen najboljim igračem Kvarnerske rivijere. Kraljevica je uvijek ostala njegovo gnijezdo. Volio ju je kao i sve ljude. Kao pamet meka duša, ali veliko srce u kojem je bilo mjesta za sve. Četiri smo desetljeća surađivali i nikada ga nisam vidio ljutog. Jednostavno nije bio sposoban mrziti. U tome je njegova veličina. Nije rigao vatru ni kada ga je Ćiro Blažević protiv »Dinama« u Maksimiru postavio eksperimentalno na poziciji stopera, a Cico Kranjčar trpao golove. U poluvremenu je otišao pod tuš i Ćiro ga je morao moliti, klečati pred nnjim (a silno ga je volio!), da se vrati na teren…
Okrutni zvižduk
Otišao je tiho, na prstima. Pamtit ćemo njegovu loptačku genijalnost, privrženost Kraljevici i Kantridi, dvije ljubavi, njegove golove. Ali prije svega pamtit ćemo ga kao čovjeka koji je cijeli život (i u danima slave) pazio da mrava ne zgazi. Tuđa mu je sreća bila važnija od svog zadovoljstva. »Minta«, hvala ti na prelijepim predstavama na zelenim travnjacima tvoje i naše radosti, ali i na prijateljstvu i svim druženjima. Ostat će praznina u dušama svih sretnika koji su te poznavali. Kraljevica suza je obavijena tugom. Nogomet je izgubio »desetku«. Mater sina, djeca oca… Gruba je ruka sudbine otrgnula jedan cvijet!
