Jubilarni 20. izbor Jobo Kurtini: završava lov na Ples delfina

Nakon što je osamnaest godina nagrada bila dodjeljivana sportašima na razini Hrvatske, ove godine odlučeno je da će ubuduće ona pripasti isključivo sportašu, sportašici ili sportskoj ekipi iz regije

RIJEKA Kraj godine i predblagdansko vrijeme doba je već uobičajenih zbrajanja rezultata i podvlačenja crta, podsjetnika na ono što je ostvareno u godini na izmaku. Tako i u sportu, vrijeme je sumiranja rezultata, isticanja i nagrađivanja onih najboljih, posebice onih koji su ostavili neizbrisiv pečat u sportskim okvirima domaćeg i svjetskog sporta. A hrvatski se sport kao nepresušno vrelo kvalitete, sjajnih pojedinaca i ekipa i ove godine ima čime podičiti na međunarodnoj sceni, posebice u olimpijskoj godini, godini s posebnom sportskom težinom. 

  A kad su u pitanju izbori, i Novi list se ove godine može pohvaliti. Na redu je jubilarni, već 20. izbor Trofej Ivica Jobo Kurtini koji se dodjeljuje za najznačajniji sportski domet u godini – rezultat pojedinih sportaša, sportašice ili sportske ekipe. Okrugla obljetnica je tu, no kako je sve počelo? 

  Povijest nas najprije vraća u već daleku 1950. godinu. Riječki list tada je, preciznije 21. studenog, održao izbor najboljih riječkih sportaša, 14 članova komisije biralo je najbolje u čak 12 sportova. Već požutjela arhiva više nalik papirusu svjedoči da su primjerice tada izborom bili počašćeni Vlado Svetić, Ćiro Kovačić, Luciano Bontempo, Stojan Osojnak…

   Nakon Riječkog lista godine 1955. Novi list je prvi put birao najbolje sportaše Rijeke, njih deset. Stvorena je rang lista najboljih, a dobitnici su objavljeni u siječnju 1956. godine. Zavirivanje u arhivu će nam reći da je riječki sport tada u cjelini pokazao napredak, posebice u razvijanju srednjoškolskih i radničkih sportskih igara. No, nije na odmet prisjetiti se redom najboljih: Zdravko Ćiro Kovačić (vaterpolo), Danijel Jugo (biciklizam), Davor Miholović (atletika), Ivan Jobo Kurtini (vaterpolo), Luka Biljan (streljaštvo), Mihovil Dorčić (plivanje), Tomo Mohorić (vaterpolo), Bruno Veselica (nogomet), Biserka Radić (košarka) i Nilda Basta (plivanje). 

  No, sve je bilo kratkog daha, novine su tada izlazile na skromnom broju stranica, sport je, danas nezamislivo, dobivao tek pokoji stupac s najvažnijim međunarodnim ili domaćim izvješćem ili pak samo s rezultatom. 

 Sportaš regije

Godine 1964. uslijedio je izbor nakon kojeg slijedi kontinuirano nagrađivanje sportaša i bolje vrednovanje njihovih dosega. Od 1964. do 1967. u proglašenju najboljih dominiraju jedriličari, »Galebova« posada Anton Grego – Simo Nikolić tri je puta birana za najbolju. Godine 1968. novi počeci, ovaj put u suradnji Novog lista i Glasa Istre. Ustanovljena je nagrada Sportaš regije koja je doživjela okruglih 25 izdanja. Do 1979. birali su se sportaš ili sportašica te ekipa, a nakon toga u nizu vršen je izbor u sve tri kategorije. Pritom je važno napomenuti da je riječ bilo o sportašima, sportašicama i ekipama s područja Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, o svojevrsnom regionalnom izboru. Glasovali su tada novinari i brojni dopisnici koji su djelovali na području regije, sve do 1990. kada se odustalo od te prakse i o najboljima odlučivao žiri sportaša. Onaj prvi činili su Vlasta Pesaressi-Grabovac, Pero Tadić, Luciano Sušanj i Ivetta Volčić.  

  Već letimičan pogled na za mnoge posebne sjetne i upečatljive godine iznjedrit će među brojnima nekoliko velikih sportskih imena istarsko-primorsko-goranske regije, ne samo u tada jugoslavenskim, nego i svjetskim okvirima. Na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete tu je Mate Parlov, pulska boksačka legenda koji je četiri puta bio laureat ovog izbora. Početkom sedamdesetih »na sceni« je riječki atletičar Luciano Sušanj, također četiri puta slavljenik, zanimljivo, u kontinuitetu. Prijelaz iz sedamdesete u osamdesete obilježila su dva izbora riječkog vaterpolista Zorana Roja, a onda osamdesetih dolazi vrijeme Biserke Perman. Riječka kuglačica isto je četiri puta zaredom proglašavana najboljom sportašicom regije. No, to nije bilo sve, u posljednjem, 25. izboru 1992. još je jednom bila laureat, čime je s pet prvih mjesta i »najtrofejnija« u izboru našeg lista. 

 Godina bez izbora

S osamostaljenjem Hrvatske i ratnim godinama stiglo je i novo vrijeme. Zanimljivo, 1991. izbora nije niti bilo, pobjednik je bio svaki onaj sportaš koji je odjenuo uniformu Hrvatske vojske i stao u obranu Hrvatske. A takvih je početkom devedesetih s područja regije uistinu bilo puno, neki su čak i dali svoje živote za domovinu. 

  Dovoljno je prisjetiti se nekoliko redaka iz kolumne Orlanda Rivettija. 

  »Tradicija koja traje 23 godine nije zaboravljena niti prekinuta. Jednostavno smo zaključili da slavlje ostavimo za bolja vremena, za sljedeću olimpijsku godinu kada će sportaši s našeg područja i cijele slobodne Republike nastupati širom svijeta s visoko uzdignutim hrvatskim stijegom. Nismo glasali, niti dijelili darove, ali danas proglašavamo Sportaša godine ’91. To je gardist. Svaki onaj sportaš koji je odjenuo uniformu zaslužio je tu titulu. Svatko tko je u službi obrane kao pripadnik Hrvatske vojske, MUP-a ili na usluzi Crvenom križu i Caritasu. Godina je to hrvatskih boraca. Njima pripadaju sve počasti, iako život ne smije stati ni za vrijeme rata. Sportski život…« 

  Godine 1993. počinje nova etapa u izboru Novog lista, ustanovljen je Trofej Ivica Jobo Kurtini u spomen na proslavljenog riječkog vaterpolista. Preskaču se regionalne barijere i bira sportaš ili ekipa Hrvatske, odnosno najznačajniji sportski domet u godini.  

Janica i Blanka

Dobitnike od tada bira žiri uvaženih sportskih djelatnika (u prvom su bili Mirko Novosel, Luciano Sušanj, Zdravko Ćiro Kovačić i Mihovil Dorčić), dok su prvi kandidati za izbor bili boćar Dinko Beaković, tenisač Goran Ivaniševic, plivač Miloš Milošević, kuglačica Biserka Perman i streljačica Suzana Skoko. Prvih pet godina laureati se mijenjaju, no ipak dominira nogomet (Davor Šuker, Slaven Bilić). Bilo je to vrijeme sportske eksplozije Miloša Miloševića i Gorana Ivaniševića koji su po tri, odnosno dva puta dobili statuu Ples delfina akademskog kipara Josipa Diminića. Novo doba i stranicu hrvatskog sporta nagovijestile su dvije hrvatske sportske heroine, skijašica Janica Kostelić i atletičarka Blanka Vlašić. Obje su osvojile praktički sve u svojim sportovima, proslavile Hrvatsku diljem svijeta i ostavile neizbrisiv pečat u povijesti sporta. I Janica i Blanka su po četiri puta osvajale Trofej, posljednji je pripao Samiru Baraću, vaterpolistu »Primorja EB« i kapetanu hrvatske reprezentacije. 

  Ove godine došlo je do promjena u izboru, nakon što je 18 godina nagrada Ivica Jobo Kurtini – sportaš Novog lista bila dodjeljivana sportašima na razini Hrvatske, odlučeno da će ubuduće nagrada pripasti isključivo sportašu, sportašici ili sportskoj ekipi iz regije.

_______________________________

Kandidati  

IGOR HINIĆ   Član zlatne olimpijske hrvatske vaterpolske reprezentacije, svojevremeno najbolji centar svijeta, čovjek koji vaterpolo na vrhunskoj svjetskoj razini igra od 1994. godine, a 1996. osvojio je olimpijsko srebro u Atlanti. Bez ijedne mrlje u karijeri.   SAMIR BARAĆ  Kapetan »Primorja EB« i hrvatske vaterpolske reprezentacije koja je u na Olimpijskim igrama u Londonu osvojila zlatno odličje. Sudionik četiriju Olimijskih igara, igrač koji je na zalasku vrlo uspješne igračke karijere.    JELENA KOVAČEVIĆ  Karatistica »No Kachija«, svjetska viceprvakinja i europska prvakinja u karateu. Diplomirana ekonomistica, uporna i sportu predana djevojka bez dlake na jeziku.  SANJA JOVANOVIĆ Plivačica »Primorje CO«, svjetska i europska viceprvakinja na 50 metara leđno u malom bazenu. Unatoč zdravstvenim problemima i obiteljskim tragedijama u posljednjih deset godina jedina konstanta hrvatskog plivanja.   SNJEŽANA KRAMAR Kuglačica »Mlake«, svjetska prvakinja u kuglanju. Snježana je u Rijeku donijela prvo pojedinačno kuglačko zlato nakon 1982. godine i Biserke Perman.  NIVES MLADENIĆ  Boćarica »Kastva«, svjetska prvakinja u boćanju (pojedinačno klasično), koja čitav niz godina na svjetskoj i europskoj sceni ostvaruju vrhunske rezultate.  ODBOJKAŠICE RIJEKE  Državne prvakinje. U posljedinjih deset godina riječke su odbojkašice neprikosnovene na hrvatskim terenima, ekipa koja je nanizala sedam uzastopnih titula državnih prvakinja zaslužuje veliki respekt.    VATERPOLISTI PRIMORJA EB  Viceprvaci Europe, pobjednici Kupa. Riječki vaterpolisti ove su godine u Rijeku donijeli prvi trofej nakon 17 godina posta, ali ih pravi izazovi tek očekuju u nastavku sezone.  

_______________________________

Žiri 

   Žiri koji će odlučiti o pobjedniku čine: jedan od najtrofejnijih svjetskih trenera i donedavni hrvatski vaterpolski izbornik Ratko Rudić, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza i bivši atletičar Luciano Sušanj, bivši košarkaški reprezentativac i trener Aramis Naglić, bivši nogometaš, sada trenerski stručnjak Nenad Gračan, sportski kolumnist našeg lista Orlando Rivetti i glavni urednik Novog lista Branko Mijić.