Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
17. studenoga 2019.
Nogometno ogledalo Orlanda Rivettija

kolumna Splitovci nisu imali šanse preživjeti

Otključana splitska brava / Foto Silvano JEŽINA
Otključana splitska brava / Foto Silvano JEŽINA
Autor:
Objavljeno: 26. rujan 2016. u 15:22 2016-09-26T15:22:50+02:00

Splitova limitiranost ne umanjuje ozbiljnost pristupa Rijekinih igrača utakmici. Trčanjem i agresijom nametnuli su kvalitetu, tako da Splitovci nisu imali šanse preživjeti na Rujevici. Bilo je samo pitanje vremena kada će »crveni bunker« odletjeti u zrak. Dinamit je aktivirao Gorgon. Iz pet metara, gdje je skrenuo Bradarićev volej sa 25 metara. Bio je to plan B. Kada se ne može ušetati u vrata s puno dodira lopte kroz gustu šumu, valja pokušati dalekometnim udarcima

Rijeka je sačuvala prednost nad Dinamom (četiri boda), a povećala na tri nad prvim pratiocem Osijekom, kojega su Istrijani natjerali na remi u Gradskom vrtu. Pogotkom bivšeg igrača Rijeke, Valentina Stepčića, inače Labinjona, u prvoj minuti sudačkog vremena. Rijeka je nastavila svoj pobjednički ples, tamo gdje je stala prije sedam dana na istom terenu, protiv Dinama (5:2). Kladionice su za pobjedu Rijeke nudile koeficijent 1,25 (ništa!), a za uspjeh posljednje plasiranog Splita čak 11 (bogatstvo!). Bačen novac. Jer, Split je momčad, bolje rečeno klub, u raljama totalne krize. Karcinom financijskog kalapsa zahvatio je Park mladeži. Pobjegli su svi koji su imali gdje otići... Ili se tuže s klubom zbog neisplaćenih plaća. U nekoliko godina od blještavila do čemera i jada...

Pola sata je trebalo Riječanima za otvoriti splitsku konzervu sardina. Crveni su se sabili na svojih trideset metara i puškom ih se nije moglo istjerati. Osim što je Rijekin visoki presing bio ubitačan, Splitovci su bili svjesni svoje limitiranosti, tehničke inferiornosti. A taktika je oružje siromašnih, skrivanje slabosti, tako da je sjani vratar Duka morao kapitulirati nakon pola sata. Da je, recimo, riječ o nekom dugom sportu, konkretno boksu, sudac bi prekinuo meč zbog neravnopravne borbe. Vjekoslav Lokica, trener koji je prije dvanaest godina vodio Rijeku u Ligi za ostanak (10 kola) i u jednom kolu novog prvenstva (do smjene i dolaska Katalinića), bacio bi ručnik!

Prošla su, naime, vremena kada je Split bio jedan od pet klubova koji su s Rujevice uspjeli odnijeti bod. Ostali su Hajduk, Inter, Dinamo i Slaven Belupo, od 2. kolovoza prošle godine i prve utakmice s Lokomotivom (3:1 trenera Čačića). Zanimljivo, prvi gostujući igrač koji je postigao gol na Rujevici bio je Andrijašević. Jučer u dresu Rijeke postigao je drugi pogodak i tako Splitovcima oduzeo svaku nadu.

Da se jučer igralo po snijegu, temperaturi ispod ništice, Rijekin vratar Andrej Prskalo, pretvorio bi se u santu leda. Loptu je uglavnom mogao vidjeti – dalekozorom.

Splitova limitiranost ne umanjuje ozbiljnost pristupa Rijekinih igrača utakmici. Trčanjem i agresijom nametnuli su kvalitetu, tako da Splitovci nisu imali šanse preživjeti na Rujevici. Bilo je samo pitanje vremena kada će »crveni bunker« odletjeti u zrak. Dinamit je aktivirao Gorgon. Iz pet metara, gdje je skrenuo Bradarićev volej sa 25 metara. Bio je to plan B. Kada se ne može ušetati u vrata s puno dodira lopte kroz gustu šumu, valja pokušati dalekometnim udarcima.

Marcelo Bielsa, legendarni argentinski trener, je prije godinu dana održao u Covercianu talijanskim trenerima predavanjima o sustavima igre. Objasnio im je da postoji 28 rasporeda... Keku se vjerojatno diže kosa na glavi. Ali da je Bielsa bio jučer na Rujevici otkrio bi Kekov raspored 2 (Mitrović, Elez), 2 (Bradarić, Mišić), 6 (svi ostali), u igri prema naprijed u jednom razdoblju, prvih pola sata utakmice. U 2-2-6 svi na polovini terena koja pripada Splitu. O posjedu lopte je smiješno govoriti. Keku je najvažnije da cijela ekipa trči, osvaja prazne prostore, traži okomitost i zabija golove. O tome znaju nešto nogometaši Dinama.

Zanimjivo je da prvi put nije bilo dilema oko sastava Rijeke. S obzirom na odsustvo kapetana Maleša. Jer, Mišić ili Čanađija nije dvojba u početnoj postavi, barem ne u ovom trenutku. Čanađija je bogatstvo, ali Mišić imponira svojom igrom na središnjem dijelu terena, s naglaskom prema naprijed. Je li Kek prvi put standardizirao momčad? Samo je jednom, prve četiri utakmice po preuzimanju momčadi 2013. godine, počeo uvijek s istim sastavom. Ni slučajno. Sigurno je samo jedno, Rijeka ima model igre, mehanizme, pitanje je samo tko će upasti u – slovenski kalup.

Sljedeća je utakmica, u petak, na pulskom stadionu Drosina, najzahtjevnija od svih dosadašnjih. Ne samo jer je prva sljedeća, već zbog činjenice da je Istra oživjela, dobila dvije utakmice zaredom i natjerala Osijek na remi pred svojom publikom. A u dresu Istre puno je Riječana, bivših igrača, na posudbi, gladni su dokazivanja – Iveša, Ivušić. Paracki, Miloš, Bertoša, Collins, Solomon, Stepčić... Pravi derbi! Konačno.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.