Ukleti brod

Slučaj “Santiago” pokazuje da su menadžeri Uljanika iscijedili i zadnju kunu iz »3. maja«

Orjana Antešić

Tanker »Santiago« u Rijeku se iz Pule vraća u gorem stanju nego što je otišao  Foto Goran Kovačič/PIXSELL

Tanker »Santiago« u Rijeku se iz Pule vraća u gorem stanju nego što je otišao Foto Goran Kovačič/PIXSELL

Svega nekoliko mjeseci nakon porinuća, u siječnju 2017. godine, tanker »Santiago« je otegljen u Pulu. Stvarni razlog tome bio je, pretpostavlja se, što se u Uljanik grupi tražio način da se državni novac od restrukturiranja »3. maja« preusmjeri prema Puli budući da je nedostajalo novca za isplatu plaća u Grupi



RIJEKA – Tanker »Santiago«, koji bi sutra konačno trebao u tegalj prema Rijeci, puno je više od poluzavršenog broda, to je svojevrsna paradigma onog što se »3. maju« dogodilo pod kapom Uljanika.


Svjesni da se zauvijek mogu pozdravili sa svojih 517 milijuna kuna potraživanja od Uljanik brodogradilišta, u »3. maju« grče se na pomisao da će nakon svega pulskom škveru, sada njegovoj stečajnoj masi, morati uplatiti još oko 1,3 milijuna kuna na račun troškova vezarine i skladišnine za »Santiago«, međutim, nema im druge.


Stečajni zakon je takav kakav jest, pogotovo ako se njegove odredbe kruto primjenjuju, ali s pozadinom priče koja se vuče iza ovog poluzavršenog tankera postaje jasno zašto trećemajci tako burno i emotivno reagiraju.




Treći maj uspio je na jedvite jade i uz puno muke izbjeći da sam ne završi u stečaju, ali je zato ostao potpuno izložen pipcima stečajnih postupaka koja se vode po drugim Uljanikovim društvima. A ti pipci mogu biti poprilično zeznuti, što se pokazalo upravo na primjeru »Santiaga« gdje »3. maj« mora platiti čak i zatezne kamate na dospjeli dio duga.


Iluzija uspješnosti


Tanker »Santiago« jedna je od rijetkih novogradnji koje je »3. maj« u sastavu Uljanik grupe ugovorio u svoje ime. S njegovim naručiteljem, španjolskim brodarom Marflet Marineom, trećemajci nikad prije nisu radili, ali zato jesu u pulskom škveru, tamo još devedesetih godina.


Nedugo nakon preuzimanja trećemajskih navoza, u Rijeku se dovode predstavnici Marfleta i potpisuju se ugovori za gradnju dvaju kemijskih tankera, nosivosti od po 51.000 tona. I dok se prvi tanker početkom 2017. godine uspijeva isporučiti Španjolcima, »Santiago« sve otad skuplja hrđu na pulskom vezu.


Premda su ove novogradnje, kažu naši izvori, bile ugovorene po pristojnoj cijeni za takve kemijske tankere, neuobičajen je bio način financiranja njihove gradnje gdje se išlo na ruku brodovlasniku. Tako je »Santiago« brod koji je »3. maj« gradio svojim novcem, od restrukturiranja, a Španjolci su trebali keširati tek na kraju, na primopredaji broda.



Kako je »Santiago« bila novogradnja »3. maja«, s Uljanik brodogradilištem potpisuje se podugovor o završetku ovog broda s konta čega se, navodno, u Pulu avansno isplatilo četrdesetak milijuna kuna. Treći maj platio je, naravno, i troškove tegljenja, oko pola milijuna kuna, kao i cestovni transport sve pripadajuće opreme i materijala koji se nabavio za ugradnju na taj brod. Da je cilj bio samo novac, upućuje i činjenica da se na »Santiagu« u pulskom škveru sve otad nije ništa napravilo, dapače, brod će se vratiti u »3. maj« u gorem stanju s obzirom na protok vremena.



Bivši menadžment Uljanika, koji je sada predmet istrage tužiteljstva, ulagao je silan trud da u javnosti ostavi dojam i iluziju uspješnosti, pa se na svečanosti porinuća »Santiaga« početkom listopada 2016. godine u »3. maju« našla i Kolinda Grabar-Kitarović, koju su pozvali da bude kuma brodu.


Hrvatska predsjednica uspješno je i s veseljem krstila brod, boca šampanjca razbila se iz prve i porinuće je prošlo u najboljem redu. Malo tko je mogao pretpostaviti da će se »Santiago« pretvoriti u gotovo, pa »Ukletog Holandeza«.


Neumjereni zahtjevi


Svega nekoliko mjeseci nakon porinuća, u siječnju 2017., ova trećemajska novogradnja otegljena je u Pulu, uz obrazloženje da će se tamo obaviti završno opremanje. Legenda u »3. maju« kaže da je stvarni razlog bio što je u tom trenutku već počelo nedostajati novca za isplatu plaća u Grupi i da se samo tražio nov način i kanal, pored pozajmnica, kako da se državni novac od restrukturiranja »3. maja« preusmjeri prema Puli.


Upravo u to vrijeme, na prijelazu iz 2016. u 2017. godinu dolazi do promjene na čelu »3. maja«. Dotadašnji direktor Domagoj Klarić odjednom se, na polovici mandata, odlučio povući.


Njegov odlazak službeno se objasnio osobnim razlozima, no u brodograđevnim kuloarima naveliko se brujalo da su razlozi njegove ostavke bili sve veća neumjerenost u zahtjevima šefova iz Pule. Štogod da bilo, u direktorski ured »3. maja« instalira se Maksimilijan Percan kojemu ovih dana sjeda još jedna kaznena prijava za vrat, ona Nadzornog odbora i direktora »3. maja« za nanesenu štetu riječkom brodogradilištu.