Svečano otvoren Muzej djetinjstva: Rijeka dobila carstvo osmjeha

Medvjedići, lutke, rošule, bicikle, školski udžbenici, društvene igre, plastični vojnici, plišane igračke, špigule, divovsko čudo od lego-kockica – čine dio postava na adresi Ivana Grohovca 2

RIJEKA Carstvo osmijeha i pozitivne energije, mjesto koje privlači i djecu i odrasle nudeći im nezaboravno putovanje u bezbrižne dane djetinjstva – sve je to novootvoreni Muzej djetinjstva, mlađi brat riječkog Peek&Pokea koji je svečano započeo s radom. Medvjedići, lutke, rošule, bicikle, školski udžbenici, društvene igre, plastični vojnici, plišane igračke, špigule, divovsko čudo od lego-kockica – čine samo dio predmeta izloženih na 240 četvornih metara, na adresi Ivana Grohovca 2.

Među mnogobrojnim posjetiteljima koji su u petak navečer došli na otvaranje Muzeja djetinjstva bilo je i onih koji su na svečanost stigli s prigodnim darom, odnosno donacijom. Jedan od novopečenih donatora Riječanin je Mirko Svoboda koji je darovao Revellov zrakoplov koji su prije 40-ak godina složili njegov sin i on, a zahvaljujući njemu Muzej je dobio i novi najstariji eksponat – lutku izrađenu 1894. godine u Njemačkoj.

– To je lutka koja je pripadala mojoj mami, donio sam i fotografiju na kojoj je snimljena mama s lutkom, otkrio je.   

Jedan, ali vrijedan

Broj izložaka u Muzeju povećat će se i zahvaljujući Haroldu Matašiću koji je preksinoć darovao djelić svog djetinjstva sastavljen od – trkaće staze, reketa i seta knjiga za lektiru za 4. razred osnovne škole. Jedan ali vrijedan budući eksponat donijela je i Tamara Biro.

– Ovo je lutka koju smo našli na tavanu, ne znam točno čija je. Ona je prvo što sam donirala zato što su moji roditelji bacili sve moje igračke, rekla je.

Šarene zidove Muzeja krase brojne fotografije djece svih uzrasta, fotografije klinaca u igri, fotografije pionira, školskih razreda… Na jednom od zidova mjesto je, među fotkama, pronašla i jedna drvena puška, nekad omiljena igračka našeg kolege Kristiana Siroticha.

 – Pušku je 1979. godine u Presiki kraj Vrbovskog napravio Emil Bižalj, bratić moje mame. Ja sam cijeli Gorski kotar oslobodio s tom puškom. Taj mi je komad drva bio čudo. Donirao sam i jednog konjića… Bilo bi i još igračaka, samo ih treba pronaći, iako ja nisam imao previše igračaka, više sam se volio igrati s loptom, rekao je Sirotich.   

Jedan drugi svijet

Muzeja djetinjstva ne bi bilo bez vrijedne i entuzijastične »posade broda« koja je prije šest godina osnovala Muzej informatike Peek&Poke, a sada u nešto proširenom sastavu stvorila i mjesto za »vremeplovidbu« kroz jedan drugi svijet. Godinu dana nakon pokretanja akcije »Igračke naše, ondašnje, svagdašnje…« Rijeka je zahvaljujući njima dobila mjesto koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

U prošlost je  zaplovio i Vladimir Strah iz Škrljeva koji je s užitkom i veseljem proučavao izloške Muzeja među kojima su se našli i predmeti koji su obilježili njegovo i djetinjstvo njegove kćeri.

– Donirao sam medvjedića moje kćeri koji ima oko 35 godina. Žena mu je sašila opravicu i leptir-mašnu. Nazvali smo ga Oli po Oliveru Mlakaru jer je i on nosio leptir-mašnu. Darovao sam i drvenu hodalicu uz koju sam prohodao i konjića za njihanje koji je sada na restauraciji, trebao bi biti dovršen ovih dana. Tu je negdje i fotografija na kojoj sam ja na konjiću. Njega je prije 60-ak godina iz Amerike poslao moj barba. Došao je s kompletnom opremom, kaubojskim čizma…

Svi moji vršnjaci su u ono vrijeme bili ljubomorni na mene. Kasnije je služio samo za ukras, a onda je završio na tavanu. Kad sam čuo da će se otvoriti Muzej djetinjstva, odlučio sam ga donirati. Ideja mi se jako sviđa i nadam se da će je i drugi ljudi podržati jer im treba još igračaka. Zašto ih držati doma gdje se uništavaju… Drago mi je da su moje ovdje, da mogu doći s unukom i pokazati mu čime se nonić igrao. Tu su na sigurnom, preporučio bih svakome tko ima nešto za Muzej da donese, poručio je Strah.   

Ostvareni snovi

Baš kao i on, sretna i ponosna bila je i Slavica Vulović, umirovljena profesorica glazbenog odgoja koja je Muzeju donirala čak 252 lutke iz čitavog svijeta.

– Sretna sam što su se ostvarili njihovi i naši snovi. Mislim da ću često dolaziti u Muzej, rekla je.

Među mnogobrojnim predmetima koji asociraju na djetinjstvo svatko je pronašao nešto za sebe. Starije generacije s nostalgijom su se prisjećale svojih omiljenih igračaka, dok su najmlađi sa znatiželjom proučavali poznate i nepoznate predmete.

– Lijepo je ovdje, najviše su mi se svidjeli vlakići s lokomotivama, otkrila nam je Nika Babić.

Njezinoj mami Beti Došen Babić ideja o Muzeju djetinjstva posebno se svidjela.

– Jako je zanimljivo da se nešto novo otvorilo. Muzej nas vraća u djetinjstvo i to je odlično. Ja nisam odrasla u Hrvatskoj tako da nemam starih igračaka koje bih mogla donirati, ali ove koje su tu izložene jako mi se sviđaju, rekla je.   

Zlatna nit

Među posjetiteljima Muzeja preksinoć je bio i jedan poseban gost. Uz učenike 1. a razreda OŠ Turnić i 9-godišnjeg gitarističkog virtuoza Frana Živkovića, najveća je zvijezda otvaranja bio legendarni glumac Špiro Guberina koji je okupljene oduševio podjednako kao i oni njega.

– Naročito sam oduševljen maketom zagrebačkog HNK izrađenom od 35.000 lego-kockica. Jako je lijepo napravljena. Vidim da kao i pravo kazalište ni ovo nema intendanta, našalio se vitalni 80-godišnjak. Budući da je u zagrebačkom nacionalnom teatru radio čak 42 godine, ta mu je zgrada obilježila život pa stoga ne čudi da je sa zanimanjem proučavao njezinu maketu koju je izradio Matija Pužar i brojnim sugovornicima pokazivao gdje se nalazila njegova garderoba.

Oduševili su ga i stari konjići, knjige i ploče među kojima se našla i njegova – »Zlatna nit«. 

– Jako mi je drago što sam bio na otvorenju Muzeja djetinjstva, muzeja za djecu i odrasle. Ovo je hvalevrijedna inicijativa jer obogaćuje dječju maštu. Možda budući umjetnici, slikari, glumci, baš ovdje pronađu inspiraciju za svoj budući poziv. Ja ne bih imao ništa protiv da se vratim u djetinjstvo, zaključio je Guberina dodavši: »Dabogda svi podjetinjili«.