Mirisi kuša, ružmarina, kadulje, vrijesa i »posidaljke« s pozornice HKD-a, nošeni neizmjernom energijom ljubavi širili su se ne samo Sušakom i ostatkom Rijeke već i puno, puno šire
Iskrena i ogoljena
HKD je bio na rubu pucanja, a publika, natiskana od poda do stropa činila je onaj imaginarni, u početku teksta spomenuti zbor. Jer, na ovom slavljeničkom koncertu, što ga je Mima počela i u bisu završila pjesmom »Zami me sobun sakamo«, pjevale su čak i stolice.
Pjevala je i Karin Kuljanić kojoj je, baš kao i Mirjani pjesma »Zami me sobun sakamo«, na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera 1994. godine, otvorila put u javnost. Mirjana ju je napisala, Karin otpjevala, a javnost na proslavi 40. obljetnice MIK-a, 2004. godine proglasila naj pjesmom »obnovljenog MIK-a«. S njom je Bobušica zaokružila dvadeset godina notne priče začete u njezinoj Kraljevici. Tijekom slavljeničke večeri nizale su se note i stihovi iz Mirjanine kajdanke izvlačeći dih Kraljevice. Neovisno progovarala Mirjana onim jezikom kojeg svi prepoznaju i zbog kojeg je obožavaju, a to je jezik ljubavi, ljubavi prema osobi, običaju i kraju iz kojeg je potekla, bila Mirjana ono što oduvijek i jest, iskrena i ogoljena, zbog čega je opet publici bliska ili bila samo mama, u podlozi »svake Mirjane« bila je Kraljevica. Mirisi kuša, ružmarina, kadulje, vrijesa i »posidaljke« s pozornice HKD-a, nošeni neizmjernom energijom ljubavi širili su se ne samo Sušakom i ostatkom Rijeke već i puno, puno šire. Kako reče jedna od posjetiteljica koncerta – zadihala j’ ova večer i Tanje va Australije.
Ljubav bez upitnika
A Tanja je Mirjanina kći kojoj je ovaj koncert i posvećen. Sve je ona moje, rekla je Mirjana i zahvalivši se svom prekrasnom slavljeničkom zboru sastavljenom od publike koja je tijekom koncerta bila više na nogama nego na stolicama, dodala:
– Ovakovu večer nisan mogla ni sanjat. Hvala svima ki su mi pomogli da opće do ove večeri dojde. Predivnoj publike ka ni prestala kantat od početka do kraja koncerta, dečkimi ki su me pratili – Robertu Grubišiću, Tončiju Grabušiću, Mariju Šimunkoviću i Damjanu Grpcu. Hvala Helene Brajković ka mi j’ bila prateći vokal, Karin i Mariju Battifiace, a velo hvala i rukavačkomu Mješovitomu pjevačkomu zboru Štorija. Oni su čudo! Sa san ižmikana, ma tako kuntenta! Sad još »skajp« i moja Tanja, pa Mirjano se četire vajer i pripravi se za MIK.
Uistinu, nedjelja uvečer 18. svibnja 2014. godine u spomenaru HKD-a na Sušaku ostat će zapamćena kao večer kojom je kraljevala ljubav bez upitnika.
