RIJEKA – Sredinom prošlog tjedna na riječkom Trgu 128. brigade Hrvatske vojske postavljena je privremena skulptura »Stog sijena« akademika Ivana Kožarića, jednog od najpoznatijih hrvatskih kipara, koja je do početka veljače simbolički trebala označavati početak žetve kulturnih događanja u godini Europske prijestolnice kulture.

Nažalost, Kožarićeva skulptura uspjela je »poživjeti« tek koji dan, jer je u subotu oko 22 sata zapaljena. Kako se doznaje iz operativnog dežurstva Policijske uprave Primorsko-goranske, požar je ugašen sat kasnije i tom prilikom nitko nije ozlijeđen. Materijalne štete na okolnim objektima nije bilo, a kriminalistička istraga je u tijeku.

Postavljanje skulpture organizirao je Muzej moderne i suvremene umjetnosti uz potporu obitelji Kožarić i podršku Komunalnog društva »Čistoća«, kao dio programa Europske prijestolnice kulture, programskog pravca »Doba moći«.

Rad je, podsjetimo, predstavljen kao prvi u nizu umjetničkih intervencija u javnom prostoru u sklopu projekta »Izvrnuti džep«, unutar kojeg umjetnici i kustosi preobražavaju i personaliziraju urbane lokalitete, integrirajući umjetnost u rutinu svakodnevice, s naglaskom na pitanjima gostoprimstva i tolerancije.

– Izmješteno iz svoga prirodnog okoliša, i vremena u kojem se inače skuplja, sijeno zbijeno oko središnjeg štapa pojavljuje se kao začuđujući totem javnog prostora, kao nagovještaj ruralnog uz glavni simbol urbanosti – riječko Korzo, piše u opisu projekta.

Krajnje destruktivan događaj

Paljenje Kožarićeve umjetničke instalacije i ugrožavanje okolne imovine tim činom, osuđuje riječki gradonačelnik Vojko Obersnel:

– Iako je činjenica da reakcije publike čine integralni dio Kožarićevih radova, ovo je krajnje destruktivan događaj.

Zapitajmo se svi skupa u što se ovakvim događajem pretvara naš grad, Rijeka koja je uvijek bila otvorena i spremna na konstruktivni dijalog, nasuprot gaženju i paljenju ičega što se nekome ne sviđa ili što netko ne razumije. Apeliram na onu tihu većinu građana Rijeke da ne šute, već da se otvoreno verbalno suprotstave destrukciji i vandalskom ponašanju.

Nadam se i vjerujem da će policija pronaći i kazniti počinitelja. A još se više nadam i vjerujem da će rijeka ljudi zdravog razuma pobijediti nesuvisle destruktivne divljake – ističe Obersnel.

Na uništenje Kožarićeve instalacije reagira i Emina Višnić, direktorica Društva Rijeka 2020:

Kozarićev stog sijena bio je privremena instalacija unutar programskog pravca Doba moći Europske prijestolnice kulture.

– Na tužan je način moć destrukcije i nerazumijevanja uništila ovu umjetničku instalaciju. Suštinsko je pitanje do koje smo mjere, kao društvo u cjelini, spremni tolerirati krajnje agresivno ponašanje spram bilo čega. Ovo je spaljivanje Kožarićevog djela u opasnost dovelo ljude i objekte u neposrednoj blizini instalacije u samom centru grada. Stoga vjerujem da će policija strogo reagirati. Rasprave i promišljanja o umjetničkoj instalaciji su jedno, a njeno potpuno uništavanje – je nešto sasvim drugo.

Nerazumijevanje ili nepoznavanje umjetničkog jezika, teško da može biti opravdanje za krajnje uništenje umjetničke instalacije. I zato osuđujem ovaj čin, a vjerujem da ga jednako tako osuđuju i svi oni koji su proteklih dana na razne načine otvorili raspravu o ovoj instalaciji, imali ili ne imali razumijevanja prema njenom postavljanju. Rasprave su bile i zanimljive i duhovite pa i kritične, no sada nam je predmet rasprave potpuno uništen – kaže Višnić.

Vandalski čin osudila je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

Slučaj »Hodač«

Rijeka nije prvi grad koji je ugostio Kožarićev »Stog sijena«. Ova je skulptura prvi put postavljena u Dubrovniku 1996. godine ispred Kneževa dvora, zatim ponovo u istom gradu 2001. te 2005. godine u umjetničkom paviljonu u Zagrebu, i budući da je riječ o neobičnom materijalu postavljenom u urbane prostore, svaki je puta izazvala reakcije građana. No, ovo što se dogodilo u Rijeci otišlo je zaista predaleko.

Izgleda da Kožarićeve skulpture nemaju sreće u Rijeci. U prosincu 2010. godine bila je oštećena i njegova skulptura »Hodač«, postavljena na riječkom Korzu. O tome kako je došlo do oštećivanja skulpture, u to su vrijeme krenule su različite spekulacije – od toga da se srušio sam do vandalizma. Nakon što je pronađen na tlu »odrezanih« nogu, policija je kao mogući uzrok navela vandalizam, a spomenuti su i naleti bure.

Ovu mogućnost otklonila je tadašnja ravnateljica MMSU-a Jerica Ziherl, koja je istaknula da je skulptura bila vrlo dobro pričvršćena. Za njeno postavljanje radio se poseban statički proračun, dok bi za rušenje »Hodača« bila potrebna iznimno jaka sila. Rijekom je tada krenula i bizarna priča da je »Hodača« možda oborio blagdanski vlakić. Skulptura »Hodač« zatim je popravljena u zagrebačkoj radionici Likum i vraćena na Korzo – pojačana željeznim šipkama i betonom.

Prizemljeno sunce

Prije desetak godina od ruku maloljetnih vandala u vrtu zgrade Državnog arhiva u Rijeci stradala je i skulptura »Žena« talijanskog kipara Orazija Marinalija. U priči oko »Hodača« zanimljivo je spomenuti i neke druge primjere Kožarićevih skulptura, koje postavljene u javnom prostoru često pozivaju slučajne prolaznike – ili na taktilnu »komunikaciju« ili na neke druge reakcije. Jedan od zaštitnih znakova Zagreba tako je skulptura »Prizemljeno sunce« Ivana Kožarića iz 1971. godine.

Skulptura je promijenila nekoliko lokacija da bi se skrasila u Bogovićevoj ulici 1994. godine. Čim je postavljena 1971. godine ispred HNK-a kod Meštrovićeve fontane, velika zlatna kugla izazvala je neposrednu reakciju. Kožarić se prisjeća da je prva reakcija prvog prolaznika bila da zaustavi svog »fiću« nasred ceste, izađe i snažno je lupi nogom. Nakon što je premještena u Bogovićevu ulicu, obojena je nekoliko puta, a oko nje su se odvijali i razni rituali.

Rušilački postupci

U vrijeme oštećivanja »Hodača« kontaktirali smo likovnog kritičara Ivicu Župana, koji nam je tada rekao da ne može reći da nije predvidio rušenje »Hodača«.

– Svojom urbanom plastikom Kožarić u svima nama uspijeva ispipati patologiju, pa i odnos prema modernoj umjetnosti. Njegovo »Prizemljeno sunce« se 1996. vratilo u gradski prostor kako bismo upravo na njegovoj osjetljivoj opni, vehementno i violentno ispisivali svakojake grafizme, praznili akumuliranu anksioznost, ispisivali naše psihograme, kako bi ono – točnije njegova savršena stereometrija sfere – postalo lakmus papirom koji uporno, svakodnevno, upija našu patologiju, »nerausteniju«, kako se svojedobno lucidno izrazio pokojni Veselko Tenžera, kako bi, medicinskim žargonom rečeno, ono bilo »povijest naših bolesti«, naš »liječnički karton«, na kojemu su ispisane naše smetnje i simptomi naših neurastenija.

Otkako u posljednje doba sve lošije živimo, naša je »mala neuro-Hirošima (Tenžera) sve veća, pa je tako i Kožarićeva urbana plastika trpi sve više naših intervencija, koje su k tomu, eto, i sve agresivnije. Ti rušilački postupci svjedoče naša različita duhovna i psihička stanja i poput seizmograma, piktograma i psihograma razotkrivaju unutarnje prostore naših frustracija, napetosti, uznemirenost, psihotičnost i konfliktuoznu energiju kakvu posjeduje svatko od nas, ali i neurotičnost i frenetičnost vremena i zemljopisnog prostora u kojemu živimo – osvrnuo se Župan.

Ivan Kožarić (Petrinja, 1921.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. gdje djeluje kao slobodni umjetnik. Godine 1959. i 1960. nekoliko je mjeseci boravio u Parizu, a nakon povratka u Hrvatsku njegov ga stalni otklon od tradicijskih tokova i težnja razvijanju novoga umjetničkog senzibiliteta približuju umjetničkoj grupi Gorgona.

Izlagao je na mnogim važnim međunarodnim izložbama kao što su Bijenale u Veneciji i Bijenale u Sao Paulu. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama i u muzejima u zemlji i svijetu. Iako je Kožarić u osnovi kipar, njegova praksa uključuje javne spomenike, ready-madeove, elemente performansa, instalacije, konceptualne proklamacije, tekstualne radove, crteže i slike. Sve ih povezuje smisao za humor, koji se kreće od suptilne ironije i apsurda do ismijavanja i karnevalizma.

Iznova postavljanje »Stoga«

Slaven Tolj, ravnatelj MMSU-a, izražava žaljenje što je uništen Kožarićev rad: »Izazivao je polemike i rasprave od trenutka postavljanja i dobro je da umjetnost izaziva pažnju i otvara diskusiju. Ali nije dobro kad se umjetničke instalacije uništavaju. Ovaj je rad bio dio programske cjeline »Doba moći« i njegov je smisao bio pobuditi pažnju, simbolizirati odnos ruralno-urbano, propitati spremnost urbane Rijeke na toleranciju prema neočekivanoj ruralnoj pojavi usred grada. I komentari koji su se pojavili, rasprave koje je instalacija potaknula bile su dobre, kritičke, zanimljive, ozbiljne, pa i duhovite.

No, kratko su trajale jer očito je netko imao posve destruktivnu motivaciju i osjećao krajnju netrpeljivost prema stogu sijena u gradu. U najmanju ruku je neobično vidjeti, da ne kažem zastrašujuće, do koje mjere rušilačka energija može biti moćna. Teme koje će u programskom pravcu »Doba moći« donijeti i otvarati projekt Europske prijestolnice kulture bit će nam ogledalo za suočavanje ne samo s prošlošću, nego i sa suvremenošću koju živimo.

Ovo je, nažalost, jedan od takvih trenutaka. Uvjeren sam da je svima koji su o ovom Kožarićevom radu proteklih dana govorili iz bilo koje pozicije, ovaj čin uništenja skulpture gorak. I zato osuđujem ovo krajnje uništavanje i besmislenu destrukciju. U kontaktu smo s obitelji Ivana Kožarića, koja je također zaprepaštena uništavanjem instalacije. Ivan Kožarić je umjetnik koji ima 98 godina i iz poštovanja prema njegovoj umjetničkoj veličini potrudit ćemo se ovu instalaciju iznova postaviti.«