Dani pijeteta i molitve

SVI SVETI Pogledajte riječka groblja u cvijeću i svijećama: Brojni Riječani pohodili posljednja počivališta svojih najmilijih

Mirjana Grce

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler



RIJEKA I u jutarnjim satima, i u popodnevnima, unatoč kiši, sa zahvalnošću, molitvom i pijetetom mnogi su danas, na svetkovinu Svih svetih, i na riječkim grobljima pohodili posljednja počivališta svojih najdražih. Slično će biti i sutra, na Dušni dan – mnogi će tiho moliti kod grobova svojih dragih, sjetiti se puno toga i zahvaliti, ponovo zapaliti svijeće.


Na riječkim grobljima ili u crkvama danas su nakon svečanih misa održane molitve za pokojne. U crkvi sv. Romualda i svih svetih na Kozali euharistijsko slavlje i molitvu za pokojne predvodio je mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup u zajedništvu sa župnikom kozalske župe vlč. Mariom Gerićem i mnogim drugim riječkim svećenicima.


U propovijedi je mons. Devčić govorio o svetkovini Svih svetih i Dušnome danu izdvojivši da su ta dva dana studenoga posebna jer se – posjećujući groblja gdje počivaju naši najdraži – kao ni u koje drugo vrijeme u godini, osjećamo s njima posebno bliski.


snimio Sergej Drechsler


snimio Sergej Drechsler





– Osim toga, u ove dane, više nego u ikoje drugo vrijeme u godini, postajemo svjesnijima svoje prolaznosti i činjenice da ćemo se i mi jednog dana, prije ili kasnije, pridružiti našim dragim pokojnicima u Božjoj vječnosti. ‘Memento mori!’ – spomeni se da ćeš umrijeti!, to nam oni poručuju dok se istovremeno mi za njih Bogu molimo da im grijehe oprosti i svojim ih svetima pribroji. Tako se uspostavlja sveto zajedništvo, prava ‘communio sanctorum’ između nas na zemlji i onih koji su pred nama otišli u vječnost, poručio je nadbiskup Devčić.


Podsjetio je da je 1. studeni prije svega dan u koji Crkva slavi sve svete, tj, one koji su završili svoje zemaljsko putovanje i ušli u puno zajedništvo života s Bogom, da svetkovina Svih svetih potiče i ustrajno nasljedovanje svetih. Govoreći o Dušnome danu koji se sve više u vjerničkoj praksi poklapa sa svetkovinom Svih svetih, i to zato što je ta svetkovina neradni dan, objasnio je i da za to poklapanje postoji i dublji razlog.


– Naime, među mnogima koji su umrli ima onih koji su već u društvu svetih, iako ih Crkva nije službeno proglasila. Zato je 1. studeni dan kada slavimo nama znane i neznane svece, rekao je podsjetivši da su ovo dani molitve za sve pokojne koji su u čistilištu. Isto tako, objasnio je da je srednjem vijeku u čuvenom samostanu Cluny-u u Francuskoj živio opat Odilon koji se posebno molio za duše u čistilištu, i da je 928. godine odredio da se svi monasi njegova samostana svakog 2. studenoga svečano mole za mrtve.


– Od tada se 2. studeni počeo svake godine slaviti kao spomen mrtvih. Tako se i u naše vrijeme vjernici, ali i oni koji to nisu, sjećaju s nostalgijom prošlosti koju s proživjeli sa svojim dragima koje su vrijeme i smrt odnijeli iz naših života, a toliko su nas zadužili svojim ljubavlju i svime što su nam ostavili u baštinu, rekao je pozvavši na molitvu i za one kojih se više nitko sjeća.