Piše Kim Cuculić

SRCE KULTURNE EUROPE Rijeka je tog 1. veljače disala – kao jedan

Kim Cuculić

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj



Z velin šušuron, što bi rekli Primorci, Rijeka je jučer službeno uplovila u Luku različitosti. Prkoseći kiši i s »Operom Industriale« koja je izrazila buntovni i avangardni duh grada, Rijeka je počela svoju epekaovsku godinu. Ulaskom u obitelj Europskih prijestolnica kulture, grad na Rječini je – što se događa jednom u životu – uz irski Galway na godinu dana postao srce kulturne Europe. EPK se, podsjetimo, smatra jednim od najambicioznijih, ali i najuspješnijih pothvata u europskoj suvremenoj kulturnoj povijesti. Gradove se bira na temelju kulturnih programa koji moraju imati snažnu europsku dimenziju, poticati uključivanje i aktivno sudjelovanje građana te se temeljiti na dugoročnom razvoju grada.


Projekt Europske prijestolnice kulture donosi ulaganja sredstava u razvoj kulture u gradu koji ponese titulu – i to javnih europskih sredstava, nacionalnih, regionalnih i lokalnih. S vremenom, projekt je prerastao usmjerenost na samu slavljeničku godinu i omogućio dugoročni razvoj kulture u europskim gradovima koji su nositelji titule. To znači da se u pripremanju za slavljeničku godinu ujedno razvijaju i dugoročni kulturni projekti – festivali, manifestacije, grade se zgrade kulture, ulaže se u edukaciju ljudi… Stvara se mnogo toga što će u gradu živjeti i nakon godine nošenja titule.


Važnu titulu EPK-a Rijeka je osvojila prije četiri godine. Bio je to važan trenutak za Rijeku, no kako to biva i u drugim gradovima Europskim prijestolnicama kulture – odmah se pojavio i određeni skepticizam u stilu hoće li Rijeka to moći?




Javile su se i kritike, pa i takozvani hejteri, što neizostavno prati ovakve projekte. No treba uzeti u obzir da se ni Rijeka, pa ni cijela Hrvatska, do sad nisu susrele s projektom u kulturi ovolikog značenja, opsega i dosega. U riječkom EPK-u su na neki način svi početnici i svakojake greške i učenja u hodu su moguća i neizbježna.


Podsjetimo što bi Rijeka i Primorsko-goranska županija trebale dobiti titulom Europske prijestolnice kulture. Kao prvo, ovaj projekt donosi izgradnju kulturnih zgrada, financiranih europskim novcem, u bivšem industrijskom kompleksu tvornice »Rikard Benčić« koji ovime trajno postaje riječki art kvart. U sklopu EPK-a u Rijeci se razvijaju i kulturne manifestacije kojima je cilj trajati i nakon 2020. godine. Za građane Rijeke i regije organiziran je i niz edukacija iz područja organizacije kulturnih događaja, kulturne produkcije i slično. Građani Rijeke uključili su se u projekt i predlagali različite ideje za unapređenje života u gradu, čime su građani preuzeli aktivnu ulogu u uređenju Rijeke.


Budući da je Rijeka izgubila karakter industrijskoga grada, već je godinama u potrazi za novim identitetom, a u tom traženju EPK se pojavio kao prilika za propitivanje brojnih riječkih identiteta i preobrazbu grada u nešto drugo.


Ono što je možda najvažnije, Rijeka-EPK stavila je naglasak na zajednicu i uključivanje što većeg broja građana. Pritom kultura nije usko shvaćena kao kazalište, muzeji, knjižnice i kina, već u mnogo širem smislu koji bi se mogao sažeti na kulturu življenja.


I samo otvorenje manifestacije pokazalo je tendenciju za uključivanjem što više sudionika. Brojna događanja od jutra do noći, koja su osmislili riječki kreativci, okupila su mnoštvo Riječana i gostiju – od najmlađih do najstarijih. Rijeka je 1. veljače 2020. disala kao jedan.


Kim Cuculić