Nepostojeći dugovi

SPORNE OVRHE Zaboravljene bjanko zadužnice uzrokuju glavobolje Riječanima. Doznajte o čemu se radi

Orjana Antešić

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Račun vam je blokiran – rekli su mi u banci kad sam otišla podignuti  naknadu za nezaposlene. Rasplakala sam se od muke u Fini, od  šoka sam pala na izlazu i slomila ruku. Nikad nisam imala nepodmireni dug pa i taj kredit koji sam uzela 2008. uredno sam otplatila, kaže naša čitateljica



RIJEKA Nedavno smo pisali o slučaju jednog poduzetnika s Grobnika koji se budan našao u noćnoj mori jer mu je blokiran račun zbog duga od 1.700 kuna koji, kako tvrdi naš sugovornik, ne postoji. Preko bjanko zadužnice stare skoro devet godina, na kojoj je ovjerovljen potpis našeg čitatelja, pokušava se naplatiti firma Abisal faktor koja je osnovana prije nekoliko mjeseci i kojoj se kao vlasnik vodi Bugarin Yordan Ivanov Yordanov. Uvlas istu shemu na svojoj je koži prije dvadesetak dana doživjela još jedna naša čitateljica koja je od šoka i nevjerice što joj se događa na izlazu iz Fine pala i završila sa slomljenom rukom, kako nam je ispričala.


Smatrajući da je riječ o prevari, a moguće i kaznenom djelu, naš sugovornik s Grobnika putem svoje odvjetnice Nele Šuša, podsjetimo, zatražio je od Općinskog suda u Rijeci da pljenidbu i pokušaj prijenosa sredstava s njegovog računa proglasi nedopuštenim. Međutim, Sud je ovih dana tu njegovu tužbu odbio, uz obrazloženje kako »ovršni sud nije ovlašten ulaziti u zakonitost i istinitost ovršne isprave«, u ovom slučaju sporne bjanko zadužnice. Grobničan sada pokušava spasiti svoj novac i istjerati pravdu drugom tužbom kojom se od Suda traži da izreče privremenu mjeru zabrane naplate, kao i to da se Abisal faktoru oduzme sporna bjanko zadužnica iz 2008. godine, izdana na iznos do 10.000 kuna. No, sve to košta i vremena, i živaca, naravno i dodatnih troškova, samo zato da bi se dokazalo da je ovaj pokušaj pljenidbe protuzakonit.


Masovna pojava


Nakon napisa u našim novinama, i odvjetnici Šuša i našoj redakciji počeli su se javljati drugi građani kojima »zaboravljene« bjanko zadužnice i oni u čijim se rukama sada nalaze uzrokuju glavobolje i neprospavane noći. Sve ovo upućuje da nije riječ tek o sporadičnim slučajevima, već o masovnijoj pojavi u kojoj su neki, očito, pronašli način kako da postojeći sustav ovrha radi za njih, a na štetu običnih građana koji su (samo) imali tu nesreću da su u drugoj polovini 2000-ih uzimali takozvane brze kredite po malim kreditnim uredima, koje su otplatili uz enormne kamate. Primjerice, dobili bi 3.000-4.000 kuna, a vraćali bi u idućih deset mjeseci ukupno 10.000 kuna.




Pitanje je samo kada se time misle pozabaviti i pravosudne institucije i istražna tijela jer odgovor koji je dobio naš sugovornik u Državnom odvjetništvu, a koji je otprilike glasio da se treba skupiti njih deset da bi oni postupili po službenoj dužnosti, ruši ionako debelo narušeno povjerenje u pravnu državu i zaštitu svih njezinih građana.


Našoj sugovornici Fina je blokirala račun sredinom kolovoza, za što je saznala kad je na banku otišla podići ono svoje malo sirotinje od naknade sa Zavoda za zapošljavanje.Shema kao i u slučaju poduzetnika s Grobnika – firma Abisal faktor i ovrha zbog navodnog duga od 1.700 kuna sa zateznim kamatama po osnovi bjanko zadužnice iz 2008. godine.

Kreditni uredi


– Bila sam šokirana. Nikad nisam imala nepodmireni dug i sada odjednom to. Račun vam je blokiran – rekli su mi u banci kad sam otišla podignuti svoju naknadu sa Zavoda. Rasplakala sam se od muke u Fini, od šoka sam pala na izlazu i slomila ruku, očajna je naša sugovornica, inače Riječanka, koja se prije nekoliko godina preselila u Zadar. Za razliku od našeg sugovornika s Grobnika, ona i njezin suprug, koji je u mirovini, nisu se obratili odvjetniku, niti policiji. Svoju nevolju prihvatili su takvu kakva je. Sve dok u našem listu nisu pročitali za slučaj čitatelja sa Grobnika, nakon čega su stupili u kontakt s odvjetnicom Nelom Šuša. Nismo morali puno pogađati za što je gospođa potpisala ovu bjanko zadužnicu u iznosu do 10.000 kuna.

– Da, uzela sam taj kredit 2008. godine u jednom uredu koji se tada nalazio preko puta kavane »Dva lava«. Svjesna sam bila da ću višestruko morati vratiti i ja sam taj kredit otplatila, međutim, u tom trenutku ja drugog izlaza nisam imala. Nezaposlena sam već desetak godina, suprug u mirovini, četvero djece. Premda ta naknada sa Zavoda za zapošljavanje, baš kao i mirovine, dolazi svaki mjesec, mi nezaposleni uvijek smo građani drugog reda. Nemamo u banci pravo na dozvoljeni minus ili obročnu otplatu, priča naša sugovornica.


Pokušaj iznude


Naravno, kao i velik broj drugih građana, nije znala da je trebala tražiti – ako joj već iz tog ureda nisu vratili – povrat svoje bjanko zadužnice jer je riječ o ovršnoj ispravi koja zastarijeva tek nakon deset godina i koja je, k tome, još i prenosiva, drugim riječima vjerovnik je može nekom drugom ustupiti.


Da su nevraćene i nezatražene bjanko zadužnice građana koji su već davno otplatili te lihvarske kredite očito zanimljiva »roba« u nekakvim sivim zonama, svjedoče i slučajevi s početka ove godine, kada se o tome pisalo i govorilo u medijima, a udruge potrošača upozoravale. Tada se pojavila firma Adria Management Consulting iz Zagreba iz koje su počeli zvati ljude nudeći im da za određen novac, a radilo se uglavnom o iznosu od oko 200 kuna, otkupe svoje bjanko zadužnice. U protivnom, da će njihove zadužnice dati na javnu dražbu. Dobar dio njih, u strahu što bi ih još sve moglo snaći, platio je taj novac, premda bi se, ako je tražbina sa zadužnice u cijelosti podmirena, moglo govoriti o kaznenom djelu iznude.


Strah od blokade


S ovim se iskustvom suočio i jedan naš čitatelj iz Fužina s kojim smo ovih dana stupili u kontakt. I on je u ožujku ove godine dobio poziv iz spomenutog AMC-a oko njegove bjanko zadužnice. Da ironija bude veća, predstavili su se da to rade za njegovo dobro, time što će mu za novac vratiti njegovu zadužnicu. Pogađate, i ovaj je Goranin prije osam, devet godina uzeo i otplatio pozajmicu u jednom od tih malih kreditnih ureda. Međutim, od njega su, tvrdi naš sugovornik, za to htjeli iskamčiti 300 kuna.


– Srećom pa me je prijatelj iz policije upozorio da ne podižem tu pošiljku jer je riječ o prevari – ispričao nam je. Sistem je, naime, bio takav da su iz AMC-a zadužnicu slali poštom, a iznos se trebao platiti kod preuzimanja.– Nakon toga zvali su me još dva puta iz Adria Management Consultinga, ali više im se nisam javio. Bio sam i u Državnom odvjetništvu, ali su mi tamo rekli da nas se treba skupiti barem deset da bi postupili po službenoj dužnosti. Čitao sam o slučaju ovoga gospodina s Grobnika kojemu su uspjeli takvom bjanko zadužnicom blokirati račun, pa se sada bojim da se i meni tako nešto ne dogodi – strahuje ovaj Goranin.