Srušen simbol Bakarca

SJEĆANJE NA NEPTUN Kutak mladenačkih zanosa iza poznatog bakaračkog zavoja

Ico Mikuličić

Ruševine Neptuna još raščišćavaju strojevi / Foto Marko GRACIN

Ruševine Neptuna još raščišćavaju strojevi / Foto Marko GRACIN

Disko klub u Bakarcu ostao je jedan o najznačajnijih svjetionika odrastanja jedne generacije, kao što su i današnji klubovi kolijevke mladosti i odrastanja. Mijenjaju se samo kulise, glumci i detalji. Srž je ostala ista – sve pokreću mladi ljudi i njihovi snovi, simpatije, ljubavi...



BAKARAC – Nekadašnji poznati disko klub Neptun ovih je dana srušen da bi na njegovu mjestu izraslo nešto novo. Nešto što bi trebalo donijeti nove vizije i prosperitet, kao što je i on nekad donosio. To je ono što nosi vrijeme. Ništa i nitko nije vječan. Klub je sravnjen sa zemljom i fizički ne postoji, ali nitko ne može izbrisati njegov duh i sjećanja na odrastanje mnogih mladih ljudi koji su stjecali prva poznanstva i životna iskustva te se suočavali sa svojim uspjesima i zabludama.


Neptuna više nema, kao što nema ni Milde Sortea na čijem je mjestu usred prelučke vale sada poznati hotel Navis. Nema ni poznatog opatijskog 72 gdje je sada velebni hotel Milenij. Riječki disko klub Dva boda sada je gradska knjižnica Trsat, u nekadašnjoj Madoni je poznata kockarnica i tako redom…


Ostaci Neptuna 2015. godine / Foto NL arhiva


Ostaci Neptuna 2015. godine / Foto NL arhiva





No, svi ti prostori za mnoge su generacije vrlo značajni jer su na svoj način u njima stasali i odrastali mladi ljudi koji danas manje ili više uspješno nose teret društva kao što će ga uskoro ponijeti oni koji sada još »vise« po raznim klubovima.


Nekadašnji poznati disko klub Neptun prošloga tjedna je sravnjen sa zemljom / Foto Marko GRACIN


Nekadašnji poznati disko klub Neptun prošloga tjedna je sravnjen sa zemljom / Foto Marko GRACIN



Neptun je osamdesetih bio jedno od najpopularnijih okupljališta mladih. Prekrasan, ali uspavani Bakarac, koji je dotad s prvim sumrakom, poput umornog staraca, u sjeni svojih zaboravljenih tunera tonuo u san, otvarnjem tog kluba odjednom je dobio novu krv i oživio. Kao što će možda sada, s novim sadržajima, opet oživjeti. Stotine prekrasnih mladih žena i mladića tada su bili infuzija živosti koja je razdrmala uspavani krvotok malog primorskog mjesta i godinama unosila živost. »Skockani« po nanovijoj modi, u »krpicama« tek donesenim iz Trsta, u automobilima uglancanih felgi i kromiranih auspuha, poput Travolti, hrlili su vikendima u obećan kutak mladenčkih zanosa iza poznatog velikog bakaračkog zavoja.


Svjetionik odrastanja


Ovaj je disko klub ostao svakako jedan o najznačajnijih svjetionika odrastanja jedne generacijije, kao što su i današnji klubovi mjesta okupljanja mladosti i odrastanja. Mijenjaju se samo kulise, glumci i detalji. Ovi novi klubovi sada su samo iz svojih imena izbacili ono »disko« jer to više nije moda. Bit je ostala ista – sve pokreću mladi ljudi i njihovi snovi, simpatije, ljubavi, nadanja i strahovanja…



Od trojice ljudi koji su stvorili Neptun, u Rijeci je danas još samo Vili Mačukat. Glava cijelog »projekta Neptun«, Milivoj Buljubašić više nije među živima. Prije nekoliko godina teška bolest otrgla ga je iz našeg društva. No, kao i cijelog života, do posljednjih dana bio je aktivan i moglo ga se sresti posvuda. Samo tjedan prije smrti sreo sam ga, jedne nedjelje, na sajmu na Preluku gdje je došao zbog stare ljubavi. I to ne zbog automobila, iako su mu i oni bili velika ljubav. Nedjeljom je na Preluk dolazio u potrazi za starim pločama na tamošnjem buvljaku. Iako su mu se na licu, ali i u glasu, osjećali tragovi teške bolesti, oči su mu sjajile poput najjačih disko reflektora dok mi je pokazivao neke stare disko longplejke pronađene u hrpi drangulija nekog preprodavača. Milivoj je oduvijek bio zanesenjak, gotovo dječačkih snova, ali s dobrim idejama za uređenje i oživljavanje prostora. No, često i na granici finacijske nerealnosti, najvažnija mu je bila vizija, a ne koliko će zaraditi. Neptun mu je bio daleko najuspješniji projekt. Vodio je ili pokušavo voditi i neke druge klubove od Baške do Opatije. Imao je i butik, ali ništa nije bilo tako uspješno kao Neptun.


Drugi partner u vođenju kluba bio je Miloš Mileta, Milivojev prijatelj iz školskih dana, i iz tada nezobilaznog Kontinentala gdje se i razradila ideja o Neptunu. Mileta danas živi u dalekoj Kostariki i vrlo je uspješan poslovni čovjek s vlastitim biznisom. Fizički u dalekoj Kostariki, ali i dalje je s obitelji vezan za Rijeku kroz skoro svakodnevne internetske i druge veze prati zbivanja ovdje. On je bio pravi poslovni čovjek koji je već u drugoj polovici »neptunskog« posla krenuo i u svoj biznis s proizvodnjom gumenjaka s plastičnim dnom i pokrenuo tvrtku DUMI, jedna od prvih za takva plovila na Jadranu. U Rijeku i Crikevnicu dolazi kad god ima slobodnih termina.


Treći član vodstva Neptuna je Vili Mačukat. Ostao je u ugostiteljskim vodama i vodi kafić na terenima Teniskog kluba Pećine. Vilija, zaljubljenika u ovaj grad, možete sresti i na riječkom Korzu gdje se rado susretne s prijateljima kad god ima vremena da prošeće po riječkom okupljalištu kao što je nekad bio i Neptun. Za razliku od Milivoja koji je bio dječački neobuzdan entuzijast, stalno u novim planovima i pomalo u oblacima, Vili je bio umjerniji u poslu i birao sigurniji put, uglavnom u ugostiteljstvu. Nakon Neptuna prvo je imao kafić u Strossmajerovoj ulici, a s obitelji je vodio i butik nešto malo dalje, na Piramidi.



Javno se, doduše, i tada, a i danas frajerski prodavalo »šprehe«. Dečki tek idu na koje pivo i čuti dobru mjuzu, naći se s društvom… Cure se samo »dolaze isplesati«… Ma nemoj? Pokretač su u stvarnosti snovi i simpatije o kojim se ne govori izravno. Cure o favoritima među momcima, dečki o »komadima« koji ih tobože i ne zanimaji baš previše. Kao i svugdje i uvijek u takvim klubovima, noći su prolazile strelovito. U isprepletenim zanosnim pogledima i uletavanjima »frajera« koji sa čašom pića nalakćeni oko šanka i plesnog podija u svojim pozama »nezainteresiranosti« kibiciraju komade što se izvijaju na plesnom podiju. Kada bi ti pogledi, primjerice, isijavali svjetlost, disko bi izgledo poput nebeske oluje s tisuću ljubavnih gromova. Neke su se i ostvarivale… Neke su zauvijek ostale samo nade i uspomene – kao što je to danas i Neptun.


I danas je u klubovima slično, osim što se danas izlazi u vrijeme kada se nekad vraćalo kući. No, nešto se promijenilo. I toga mi je pomalo žao. Danas mi se čini da ima više alkohola, a na žalost i droge. U vrijeme o kojem govorimo toga je bilo mnogo manje, posebice droge. Veću opasnost su predstavljali automobili i ludovanja i tu se izgubilo previše mladih života. Kad danas, ponekad, noću zalutam u neke od tih klubova, pitam se gdje to vodi i nije li to malo previše i preopasno za te mlade ljude… Tako su valjda i o nama mislili oni stariji, odrasli na nekim drugim plesovima i »klubovima«, uz druge norme. I oni su se tada pitali kamo srljaju ti dugokosi »bunotovnici bez razloga«. A na kraju i nismo ispali baš tako loši, pa valjda neće ni ovi danas.


Uporni Milivoj


Ali da se vratimo na Neptun, oko kojega se u osamdesetima zavrtjela cijela piča. Neveliki klub iznikao je u prizemnim prostorijama propalog i zaboravljenog starog ugostiteljskog objekta. On bi možda već i tih osamdesetih doživio današnju sudbinu rušenja da ga u posljednji čas nisu oživila trojica mladih Riječana.



Silne bakaračke nevere, pa i jedan požar, udruženi s nemarom vlasnika, godinama su sve više i više devastirale napušteni Neptun u Bakarcu koji je iz dana u dan bio sve veća opasnost za prolaznike, sve veće ruglo za Bakarac i sve teži kamen oko vrata gradske uprave. A onda je gradska uprava presudila i naredila – rušenje! I Neptun je pao. Gradonačelnik Kraljevice Dalibor Čandrlić kazao nam je da je imao oštre pregovore i razgovore s vlasnikom i da je vlasnik na kraju, milom ili silom, morao popustiti. Žalosna je to sudbina za ovaj objekt koji su Bakarčani sami izgradili pa ga potom izgubili, objekt koji je slika i procvata i stagnacije Bakarca. Možda će u skoroj budućnosti, osobito izgradnjom marine, potreba za novim elitnim smještajem izgraditi na tom mjestu novi reprezentativni objekt i uljepšati središte Bakarca. No, Čandrlić za sada o tome ne želi govoriti.


– Čekajte, objekt je tek srušen, nije ni smeće iza njega uklonjeno. Ima vremena i nekoliko opcija o tome što će niknuti na ovome mjestu, tu su i prostorni planovi, ali pustite da prvo počistimo smeće – kaže nam Čandrlić. Povijest Neptuna bila je poprilično burna, za razliku od osamljenosti i napuštenosti kojom je živio, zapravo umirao još od kraja prošloga stoljeća. Zgrada hotela u kojemu je bio Neptun izgrađena je 1920. godine, a izgradila ga je Ribarska zadruga koja je osnovana dvije godine ranije. Prvotno je to bio Narodni dom. Zbog problema u zadruzi zgrada je prodana 1932. godine »Kolu jugoslavenskih sester« iz Celja. Od tada do 1965. godine u njoj se nalazilo dječje odmaralište. Tek 1965. godine zgradu kupuje Turističko ugostiteljsko poduzeće Risnjak iz Rijeke i preuređuje zgradu u hotel i ona kao hotel funkcionirala do početka devedesetih godina prošloga stoljeća. Risnjak je uložio znatna sredstva u preuređenje objekta u Hotel Neptun, a oko hotela se u parku formirao autokamp. Dakle, osamdesetih godina u suterenu Hotela Neptun djelovao je disko klub koji je devedesetih godina preuzela tvrtka Luje iz Opatije, s namjerom da ga uredi i dogradi.


No, to se nije nikad dogodilo. Napušten objekt poharao je požar, urušio se krov, a česte i snažne bakaračke nevere načele su krov i nepovezane zidove koji su se počeli urušavati na javnu površinu. Kao što je poznato gradske uprave Grada Kraljevice, a tako je zapisano i u njihovom lokalnom glasilu »Frankopan«, tijekom svih proteklih godina nebrojeno su puta formalno i neformalno upozoravale vlasnika na stanje objekta i na opasnost koju predstavlja po prolaznike. U prosincu 2013. godine kraljevička gradska uprava poslala je službenu obavijest vlasniku da se objekt ruši i da sukladno tadašnjem Zakonu o prostornom uređenju i gradnji poduzme hitne mjere za otklanjanje opasnosti i označi građevinu opasnom. Obavijest je opetovano poslana u srpnju 2014. godine, sukladno novom Zakonu o gradnji. U studenom 2014. godine zatraženo je postupanje građevne inspekcije. Konzervatorski odjel u Rijeci potvrdio je u veljači 2015. godine da se objekt ne nalazi u registru kulturnih dobara Republike Hrvatske, a istoga je mjeseca u prisutnosti vlasnika izvršen očevid, nakon kojeg je vlasnik objekt ogradio kao privremenu mjeru. Malo ograđen, malo neograđen i svakom jačom neverom dotatno devastiran i opasan po okolinu, propadao je zajedno sa svojom poviješću, sve dok, eto, prošloga tjedna, nije srušen. (B. SAVIĆ)



Milivoj, Vili i Miloš su u ornulom objektu prepoznali mogućnost da od zaboravljenog starca svojim vizijama i energijom naprave mladića. Koliko se sjećam, sve je pokrenuo upravo Milivoj Buljubašić, veliki sanjar i zaljubljenik u muziku i ples. No, to je bila ljubav, a od nečeg se moralo početi i zarađivati, pa je tako postao instruktor vožnje. Imao je sreće što je počao raditi na poligonu ispred Dvorane mladosti u kojoj je tada upravo nicao jedan od prvih klasičnih riječkih disko klubova Dva boda koji je osnivao tadašnji Savez omladine. Kao veliki zaljubljenik u ples i muziku, odmah se povezao s ljudima iz tadašnjeg disko kluba. To ga je mnogo više zanimalo nego posao instruktora vožnje, koji je za njegov temperament i sklonosti bio tek međufaza za preživljavanje.


U Dva boda je nešto pokušavao u početku. No, oni su imali svoje, drugačije programe i to je brzo propalo. Milivoja to nije obeshrabrilo i već je dugo sanjao o vlastitom klubu. Doći do prostora tada je bio najveći problem. No, krenuo je u potragu za lokalom u kojem bi pokrenuo neki sličan klub. Na jednoj od svojih instruktorskih vožnji došao je do Bakarca te zatvorenog i zapuštenog malog motela u šumici, malo dalje od glavne ceste. Lokal je pripadao ondašnjem ugostiteljskom poduzeću »Risnjak«. Krenuo je u žestoka uvjeravanja i malo po malo uspio je uvjeriti ljude u toj tvrtki da može oživiti taj prostor i dati mu novi smisao. Nije tražio ništa, samo je obećavao dobit. Nisu baš vjerovali previše u to. No, što su mogli izgubiti! Ionako je objekt već godinama bio zatvoren i samo je propadao, u njemu su carevali miševi, ptice i pauci…


Trojica mladića


Milivoj je oduševljeno odmah krenuo u realizaciju svog sna, pridružili su mu se prijatelji Miloš Mileta i Vili Mačukat. Zasukali su rukave. Što sami, što uz pomoć prijatelja i pokojeg majstora, po vlastitim idejama obnovili su prostor. Kupili dio opreme. Gdje? Naravno u Trstu koji je za nas tada bio obećana zemlja iz bajke, u kojoj se moglo sve naći. Dio su iznajmili i disko je ubrzo bio spreman za otvaranje.


U to vrijeme kraljevali su disko klubovi u Opatiji, poput Milde Sortea ili 72, u Rijeci Dva boda i Palach. Istočno od Rijeke glavna je bila crikvenička Theraphija. Manji klubovi poput nekad popularnog White horsa u Uvali Scott nisu uspjeli ostati na životu. Zbog svega toga i pomalo zabačene i izolirane lokacije, mnogi baš i nisu previše vjerovali u priču s klubom u Bakarcu. No, pokazat će se da su se prevarili.


Trojica visokih, zgodnih i stasitih mladića na čelu s Milivojem bili su poznati u gradu i tadašnjem glavnom dnevnom okupljalištu mladih Kontinentalu. Milivoj je bio izuzetno komunikativan i imao sposobnost uvjeravanja ljudi oko sebe. Doveli su tada već afirmiranog DJ-a Rusa iz Dva boda i naglavačke se bacili u tu priču tadašnje klupske scene.


Neptun je, na iznenađenje mnogih, takorekuć odmah uspio zasjati. I iz vikenda u vikend bio je sve puniji, da bi uskoro postao i premalen za sve koji su željeli ući. Ići u Bakarc postala je stvar prestiža. Gosti su dolazili iz cijele riječke regije. Najviše mladi iz istočnog dijela Rijeke, Kostrene, Bakra, Kraljevice, Krasice, Hreljina, Jadranova, pa i s Krka… Izvrsna muzika, zbog koje smo svi, svakog tjedna, išli u malu, ali značajnu trgovinu kod Fabia u Trstu, davala je pečat i ovom klubu i on je iz dana u dan bio sve popularniji te postao jedno od najpoznatijih okupljališta u koje se rado zalazilo.


Bio je popularan sve do trenutka s konca osamdesetih, kad su disko klubovi počeli pomalao iščezavati pred novim klubovima i kafićima sa žestokom muzikom koji su poprimili nove, ali ne mnogo drugačije oblike.


Zrele godine


Kroz Neptun je prošlo bezbroj mladih koje poznajem i koji su danas cijenjeni poslovni ljudi što vode utjecajne tvrtke, znani liječnici, novinari, odvjetnici, suci, političari, uspješni članovi mnogih privatnih i društvenih tvrtki…



Nekadašnji riječki disko klub Dva boda danas je prekrasna gradska knjižnica Trsat. Uz tu knjižnicu se vezuje jedna vrlo zanimljiva stvar. Dok su svi ostali poput hotela Navis, Milenij ili opatijske kockarince zaboravili na klubove koji su tu bili prije njih, ljudi iz Gradske knjižnice Rijeka nisu. Oni i dalje njeguju sjećanje na Dva boda. To su i službeno označili na početku svog rada upriličivši i sjećanje na taj riječki disko klub i ostavivši neke slike u znak uspomena. Čak su ponudili i besplatnu članarinu onima koji su možda sačuvali člansku iskaznicu nakadašnjeg Dva boda. Možda bi o uspomenama i prošlosti mogli tako razmišljati i drugi. Što bi koštalo da negdje uz Navis stoji ploča koja bi govorila da je tu nekad bio najpoznatiji disko klub? Ili da se neki od njihovih restorana ili kavana zove Milde Sorte? Možda je sve to ideja i za Bakarac, i one koji će graditi tamo, da se barem sjete da je tu nekad bio neki Neptun.



Malo tko nije čuo, na primjer, za Roberta Ježića i njegovu, na koncu kontroverznu poslovnu karijeru. Ona se u Hrvatskoj vinula do samih vrhova. No »afera Sanader« i bliskost s bivšim premijerom, kao što joj je pomogla, tako ju je još žešće strmoglavila prema dnu. No, mnogi ne znaju da je i Ježić jedno vrijeme radio u Neptunu. Još kao mladi kostrenski jedriličar i sportaš radio je na ulazu u taj disko klub. Nekad smo ih zvali »izbacivači«. Poslije je otišao u inozemstvo i napravio karijeru u poslovima s naftom, da bi po povratku u Hrvatsku kupio Dinu, pa Novi list i novinske tvrtke u Puli, Osijeku i Zadru povezane s riječkom novinskom kućom. Imao je, ili ima i sada, i niz drugih tvrtki u zemlji i nozemstvu. Bio je i zapaženi predsjednik Nogometnog kluba Rijeka.


Dakle, mnogi od »mulaca iz Neptuna« stasali su u vrlo utjecajne i zapažene članove društava koji se i dalje s nostalgijom rado sjećaju zadimljenog, ali prelijepog Neptuna i niza drugih mjesta na kojima su odrastali i stjecali prva životna iskustva. S njima je odrastao i ostario i Neptun, i sada doživio svoje zrele godina i vrijeme da je morao otići u povijest da ga zamijeni netko mlađi, s novim poslovnim idejama i vidicima kao što je nekad bio i Neptun.


Klub je fizički sravnjen sa zemljom, ali nitko ne može izbrisati njegov duh i sjećanja / Foto Marko GRACIN


Klub je fizički sravnjen sa zemljom, ali nitko ne može izbrisati njegov duh i sjećanja / Foto Marko GRACIN