Predsjednik Uprave tvrtke Textum u Viškovu Saša Matijaš / Foto Vedran KARUZA
Projekt je gotov, zgrada neće izgledati kao uobičajena tvornica, riječ je o dizajnerskom uratku koji potpisuje riječki arhitektonski ured ZDL Arhitekti. U sklopu tvornice, uz proizvodni pogon, bit će i show room te dizajn studio. Želimo da naši kupci, kada dođu, ovdje rade selfije, da se dive prostoru i dobro u njemu osjećaju
Tvrtka Lay-Z, članica Textum grupacije, u Viškovu kreće u izgradnju nove tvornice, a prema riječima direktora i vlasnika Saše Matijaša, investicija je teška ukupno tri milijuna eura.
U novoj tvornici, koja će se graditi u Radnoj zoni u Mavrima, odmah uz postojeći pogon i trgovinu, proizvodit će se tekstilni proizvodi, asortiman s kojim je Lay-Z već niz godina prisutan na globalnom tržištu.
No, kako napominje Matijaš, dodatni poticaj novim ulaganjima svakako je najnoviji ugovor sklopljen s jednom svjetski poznatom kompanijom za koju će njihov brend Lay-Z proizvoditi jedini u Europi, i to ovdje u Hrvatskoj, u blizini Rijeke, u Viškovu.
Ime kompanije, kaže Matijaš, zasad ne može otkriti, kao što je uostalom slučaj i kod ugovornih odnosa s brojnim drugim njihovim kupcima, među kojima su poznate svjetske marke, ali i domaći proizvođači.
S obzirom na to da je tekstilna industrija nešto iz čega u Hrvatskoj svi bježe, vijest da netko iz ove branše gradi tvornicu, i to ne za lohn poslove, već za gotov proizvod, vrijedna je pažnje.
Tvrtka Lay-Z, članica Textum grupacije, u Viškovu kreće u izgradnju nove tvornice / ZDL Arhitekti
– U novoj tvornici, čije otvorenje planiramo u 2019. godini, odnosno nadamo se da će do tada sve biti gotovo, proizvodit ćemo gotove tekstilne proizvode, jastuke, vreće, dekor, sav tekstil potreban za kućanstvo, vrtni namještaj, plus nove proizvode za koje smo sklopili ugovore. Većina asortimana predviđena je, kao i do sada, za izvoz. Planiramo zaposliti oko 60 do 70 ljudi kroz tri do četiri godine. Projekt je gotov, zgrada neće izgledati kao uobičajena tvornica, riječ je o dizajnerskom uratku koji potpisuje riječki arhitektonski ured ZDL Arhitekti. U sklopu tvornice, uz proizvodni pogon, bit će i show room te dizajn studio. Želimo da naši kupci, kada dođu, ovdje rade selfije, da se dive prostoru i dobro u njemu osjećaju.
Početak u Rijeci
Arhitektura je dakle važan dio imidža kompanije i poslovnog uspjeha?
– Najveću ekspanziju brendovi tipa Louis Vuitton, i drugi luksuzni svjetski brendovi, napravili su onda kada su po svijetu počeli graditi luksuzne dućane. Kada je Louis Vuitton dao napraviti svoju impozantnu zgradu u Singapuru, ona je postala neizostavan dio tamošnje turističke ponude. Ta se lokacija nalazi u turističkim vodičima kao nešto što se mora pogledati kada se dođe u grad, a onda zamislite koliko ljudi u svijetu posjećuje takve gradove i koliko milijuna ljudi slika taj objekt, napravi selfie, stavi sliku na Instagram, Facebook… To je besplatna reklama, koju kroz klasično oglašavanje ne bismo mogli ni platiti.
Karijeru sam počeo kao nogometaš, u 90-ima odlazim u Njemačku igrati nogomet, no teška prometna nesreća u potpunosti mi je poremetila planove. Nakon toga, jedno sam vrijeme radio u jednom restoranu u Njemačkoj, u koji su navraćali menadžeri iz obližnje tekstilne tvornice, vozili su najbolje aute, živjeli na visokoj nozi, i sebi sam rekao, vidiš, možda bih i ja nešto trebao pokušati u tekstilu. I tako sam se odlučio za taj put, a od strane države Njemačke bilo mi je ponuđeno daljnje obrazovanje.
Zaposlio sam se ubrzo u toj obližnjoj tvornici, brzo napredovao, već s 25 sam postao direktor, stizale su ponude sa svih strana, sve sam ih odbijao, jer sam bio zahvalan na prilici koja mi je pružena, sve dok jedna nizozemska tvrtka, koju sam više puta odbio, nije, na moje veliko čuđenje, pristala na moje uvjete, koji su za one pojmove, pa i današnje, a pogotovo za moju dotadašnju plaću, bili basnoslovni. I tako sam prešao njima, a kada sam vidio kako funkcioniraju, prvo sam tu plaću podijelio s ljudima s kojima sam htio oformiti tim, jer samo tim može ići naprijed, nikako pojedinac. I onda je krenulo. Od tamo sam otišao jer sam odlučio samostalno preuzeti jednu njemačku tvrtku, a u međuvremenu sam već u Hrvatskoj osnovao Textum, a onda i 1999. Textum GmbH u Njemačkoj.
Vaša tvrtka proizvodi u Kini, Njemačkoj te znatno manje u Hrvatskoj. Izgradnjom nove tvornice odlučili ste povećati prisutnost ovdje?
– Sve je i krenulo iz Hrvatske, iz tvrtke koju sam u Rijeci osnovao još 1998. i koja je na početku bila u prostoru koji je dotad služio kao odlagalište, smetlište. Ne želimo da ti počeci padnu u zaborav. Zapravo bi tvrtka u RH trebala biti majka grupacije, no s vremenom se poslovanje u Njemačkoj progresivno razvijalo, pa je njemačka tvrtka postala centrala. No, niti se sramimo, niti želimo zaboraviti da potječemo iz Hrvatske. Kako nam unutar grupacije udio u Hrvatskoj pada, bez obzira na to što i u Hrvatskoj raste, samo sporije nego vani, ne želimo dozvoliti da s vremenom postane potpuno nebitan u razmjerima cijele kompanije. Želimo povećati udio i značaj hrvatske komponente, i to je dio šire strategije u sklopu koje se gradi i ova tvornica.
Povratak na zapad
Proizvodnja je općenito sa zapada uvelike preseljena na istok. Možemo li zaključiti da se, što se vaše kompanije tiče, vraća natrag?
– Upravo tako, intenzivno se bavimo relokacijom proizvodnje iz Kine prema Njemačkoj, a sada i prema Hrvatskoj. Povećavamo proizvodne kapacitete, kupujemo strojeve i radimo kolekciju koju ćemo proizvoditi u Europi. Nije sve u cijeni. Kada se rade dobri proizvodi, dizajnerski, nije bit u tih 50 centi koliko je u Kini jeftinije. Ionako imamo velikih logističkih problema tamo. U Kini, gdje dakle i mi još uvijek najviše proizvodimo, proizvodnja je jeftinija jer postoje subvencije države za tekstil. No, što se samog procesa proizvodnje tiče, nije i ne može biti bitno jeftinija.
Sve više posla preuzimaju strojevi, pa je tako primjerice u jednoj tkaonici na 50 strojeva zaposlen jedan čovjek, a ni on nema što puno raditi, nego kontrolira kad stane mašina da je opet pokrene, zamijeni konac i slično. Osim toga, ni radna snaga u Kini više uopće nije puno jeftinija. Razlike u plaćama sve su manje. Vjerujem da ćemo za pet godina puno više tekstila proizvoditi u Europi nego je sada slučaj. Teško se suprotstaviti kineskim uvjetima, no očekujem da će udio europske proizvodnje rasti, pogotovo kad se radi o novitetima u razvoju, dizajnu. U tom dijelu kineska proizvodnja bitno zaostaje.
Što je najveći problem investitorima kada žele doći u Hrvatsku?
– Budući da robu isporučujemo u 65 zemalja, te imamo preko tri tisuće kupaca širom svijeta, imamo dobre odnose s mnogim velikim kućama te ih ponekad pokušamo povezati s domaćim, dajući kontakte i slično. Najveći problem je radna snaga, odnosno njen nedostatak. Kvalitetne radne snage sve je manje. Nemamo više ni škole, ni za šilice, ni za tapetare. Ljudi odlaze jer što uopće riskira netko tko ovdje ima plaću tri tisuće kuna, a u Njemačkoj će bolje plaćeni posao dobiti isti dan kad se prijavi na burzu? Čak ni jezik nije uvjet, država pomaže svakom dok se ne snađe. No, nemojmo se baviti posljedicama, nego uzrocima. Dolazak stranih investitora ponajviše koči nedorečeno i vrlo često nepredvidljivo pravosuđe naše države. Kada popravimo pravosuđe otvorit ćemo vrata stranim investitorima te dodatno animirati one domaće. Slanjem ispravnih poruka i promjena zaustavit ćemo odljev mladih.
Lay-Z proizvodi gotov tekstilni proizvod, u kojem je sve naše, ideja, materijal, dizajn, dok se Textum primarno bavi prodajom tekstila. Proizvodimo većinom za izvoz, naši su štofovi diljem svijeta, radimo za poznate svjetske brendove, njihovi izlozi diljem svijeta u našim su materijalima, nakiti, prstenje, satovi, materijali kojima je presvučena unutrašnjost tih luksuznih proizvoda, sve to je naše. Tu su materijali za poznate sportske marke, obuću, torbe…
Iz tekstila svi bježe, stvoren je dojam da se ne može uspjeti.
– Uopće ne mislim da su perspektive za tekstilnu industriju toliko loše koliko se govori. Naravno da su loše, ako se rade isključivo lohn poslovi, i naravno da se od toga onda ne može živjeti. No, ako sami razvijate proizvodnju i prodaju, onda ne vidim zašto bismo bili u goroj poziciji od drugih.
Treba se kretati
Je li vama lakše jer govorite iz perspektive globalne kompanije?
– Tu mogućnost ima svatko, i ja sam se isto preselio u Njemačku, tamo tražio i razvijao posao, od tada je prošlo više od 25 godina, nešto sam postigao. Onaj tko ima afiniteta prema poduzetništvu, u to će se i upustiti. Vani si naši ljudi vole pomagati. A što se poslovanja ovdje tiče, sramota je da jako malo posjećuju sajmove. Mi primjerice izlažemo na svim svjetskim sajmovima, to je važan dio posla. U Hrvatskoj i općenito na Balkanu, kao da smo još u 80-ima, prije vremena interneta, kada se sjedilo u uredima i čekalo da dođe kupac. Treba posjećivati sajmove, putovati, upoznavati ljude, tržište je ogromno, kvaliteta je uvijek tražena, tržište će je valorizirati.
Kako prevladati strah od poduzetništva?
– Koliko god ne valja sebe precijeniti, isto toliko ne valja sebe ni podcijeniti. Nailazio sam kod nas na različite situacije, gdje se neki proizvođači namještaja izuzetno precjenjuju, dok se neki pak podcjenjuju: iako znaju napraviti dobar proizvod, preskromni su, strah ih je svega, nemaju snage izaći na tržište, otputovati na sajam, sami sebi u glavi formiraju cijenu koliko bi proizvod trebao koštati i time se sputavaju. Često gledaju samo najmasovniju cijenu, kao da postoje samo dva kupca u svijetu, a ne milijuni. I onda zaključe da za tu cijenu, koju su si oni zamislili i koja je u pravilu jako mala, ne mogu proizvesti proizvod. Umjesto da krenu od troškova, naprave proizvod u koji vjeruju i krenu. Taman da je to i preskupo, tamo će vam to netko reći, ali vas uputiti možda na jednako dobru a jeftiniju sirovinu za koju nećete ni znati da postoji ako samo sjedite doma.
