Ikarov san

S Trsata do Delte – ziplineom? Atraktivna ideja postaje stvarnost, pogledajte video s detaljima

Jasmin Đečević

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin

Ukupna dužina ziplinea bila bi oko 2.000 metara, od čega na prvi dio od Trsata do Katarine otpada 300-tinjak metara, a ostatak je vožnja do Exportdrva. Cijeli put ne bi trajao više od 5 minuta, a maksimalna brzina bila bi oko 50 kilometara na sat. Kako kaže Marotti, vrijednost ovakve investicije kreće se oko dva milijuna kuna, sama izrada nije komplicirana, a u idealnoj varijanti zipline bi u funkciji mogao biti već ovoga ljeta



Popili ste kavu na Trsatu, a sad želite do centra odnosno do place pa razmišljate kako bi bilo najbrže i najlakše za izbjeći gužvu? Zaboravite javni prijevoz ili osobne automobile, hodanje je zdravo, ali uobičajeno, ma pustite čak i bicikl i pomisao na adrenalinsku vožnju po trsatskim stepenicama, imamo mi bolji prijedlog: zašto se s Trsata ne biste na Deltu spustili – ziplineom? Da, dobro ste pročitali, ziplineom odnosno žicom koja će vam omogućiti da, barem nakratko, ostvarite Ikarov san i preletite iznad nekih od najupečatljivijih dijelova Rijeke na putu prema centru grada.


Zamislite samo, stojite kraj Gradine na Trsatu s kanjonom Rječine pod vašim nogama i krenete prema Katarini, ispod vas prolazi Rječina, gledate u Marganovo i sjećate se jutara koje ste dočekivali na Hartera festivalu. Nema puno vremena za reminiscencije jer već ste na Katarini gdje svoju vožnju samo na kratko prekidate i onda nastavljate prema moru.


Pred vama se otvara pogled na nevjerojatnu riječku Deltu, »letite« iznad Hartere, ljudi, cesta, automobila i buseva, željeznice, Školjića, Mrtvog kanala i prije nego i uspijete upiti svu tu ljepotu evo vas na kraju vaše vožnje u Exportdrvu. Ne znamo za vas, ali nama već i pri samom zamišljanju takvog putovanja osjećaj ježenja prolazi kroz ruke dok se u glavi javlja misao »kada bi se barem tako nešto zaista i napravilo, to bi bilo super«. E, pa po svemu sudeći kondicional iz prethodne rečenice možemo zamijeniti futurom i to ne nekim dalekim.


Foto Marko Gracin


Foto Marko Gracin





Sve bliži realizaciji


Naime, među idejnim rješenjima urbanih intervencija pripremljenih kroz programski pravac »Slatko i slano« projekta Rijeka 2020 – Europske prijestolnice kulture kao apsolutna atrakcija izdvaja se projekt ziplinea s Trsata kroz kanjon Rječine do zgrade Exportdrva. Iako među projektima »Slatkog i slanog« nije do kraja definirano koji će se od njih zaista i realizirati, projekt riječkog ziplinea jedan je od onih koji su blizu tome da ne ostanu samo ideja na papiru nego i da se ostvare.


Foto Marko Gracin


Foto Marko Gracin



Idejni začetnik ziplinea je Eris Marotti, poznati riječki poduzetnik i vlasnik tvrtke Octopus Rijeka d.o.o. za izvođenje radova na visinama koja se, između ostalog, već duže vrijeme bavi upravo i izradom ziplineova.



Mia Roth Čerina i Tonči Čerina su arhitektonski duo koji zajedno radi od 1999. godine. Tonči Čerina je prije osnivanja vlastite prakse radio u APZ-inženjeringu i u zagrebačkom Uredu za strategijsko planiranje. Mia Roth Čerina radi na katedri za Arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Djeluju u okviru ureda Roth i Čerina, a prije toga s kolegama Zvonimirom Prlićem i Damirom Miočem u XYZ arhitekturi. Sudjelovali su na brojnim arhitektonskim natječajima, uglavnom za zgrade društvenog standarda, na kojima su od 1999. do danas osvojili i mnoge nagrade, a bili su nominirani i za nekoliko strukovnih nagrada. Njihov najrecentniji projekt je Osnovna škola Zorke Sever u Popovači, koja je nominirana za nagradu za najbolju europsku arhitekturu  Mies van der Rohe Award 2019 te regionalnu nagradu Piranesi.



– Još prije nekoliko godina mi je ta ideja pala na pamet, imali smo i neke inicijalne sastanke s nadležnima, ali je sve skupa bilo malo zapelo. Onda se pojavila mogućnost da ta ideja uđe kroz »Slatko i slano« u projekt EPK i sada je ta ideja svakim danom sve bliže realizaciji – objašnjava nam Marotti dok preko zidina Trsatske gradine gledamo predviđene pravce kretanja buduće riječke atrakcije.


Ukupna dužina ziplinea bila bi oko 2000 metara, od čega na prvi dio od Trsata do Katarine otpada 300-tinjak metara, a ostatak je vožnja do Exportdrva. Cijeli put ne bi trajao više od 5 minuta, a maksimalna brzina bila bi oko 50 kilometara na sat.


– Vjerujem da to može biti uspješan projekt koji bi Rijeku mogao izdvojiti od ostalih gradova. Radili smo, primjerice, zipline u dolini Čikole, trenutno radimo u Skopju u samom centru grada. Ovaj riječki bi bio poseban jer spaja neke poznate kulturno-povijesne lokalitete poput Trsata i Katarine s industrijskom baštinom i prirodom, a sve kroz projekt Europske prijestolnice kulture – kaže Marotti.


Prema njegovim riječima, vrijednost ovakve investicije kreće se oko dva milijuna kuna, sama izrada nije komplicirana, a u idealnoj varijanti zipline bi u funkciji mogao biti već ovoga ljeta!


Slatko-slani arhitekti



Mogao bi to biti neobičan, ali pohvalan spoj poduzetništva, kulture i turizma, a da stvar bude još atraktivnija, pobrinut će se slatko-slani arhitekti odnosno oni koje je za projekte iz tog programskog pravca predložio njegov voditelj Idis Turato.



Iako nama laicima zipline izgleda komplicirano za napraviti i pomalo opasno, Eris Marotti uvjerava nas da to nije tako.– Vjerujem da će se mnogi usuditi napraviti đir ziplineom, ne može se ništa dogoditi pa to vam je kao vožnja liftom. Kada ste čuli posljednji put da je pao lift u Rijeci, s druge strane prometne nesreće se stalno događaju, a svi bez problema sjedamo u aute – objašnjava Marotti. Za one koje ipak bude previše strah, recimo da će na vožnju moći u tandemu, uvjet je samo da partner bude netko od osoblja koje će opsluživati zipline.


Kao što smo pisali, Turato je pozvao neke od najboljih arhitekata i dizajnera iz Hrvatske i okolnih zemalja kako bi osmisli seriju projekata odnosno intervencija u prostoru od kanjona Rječine, preko Delte do Molo longa, a projekt ziplinea došao je u ruke Mije Roth Čerina i Tončija Čerine. Oni su ulazno-izlazne stanice zamislili u obliku velikih parazita odnosno nametnika u koje »ulijećete« pri kraju svoje vožnje na Exportdrvu ili pak ulazite kroz rupu u zidu u tubu koja simbolizira unutarnjeg parazita.

– Dvije varijante te finalne stanice napravljene su jer se u postavi ideje još nije znalo kako će se sama zgrada Exportdrva uređivati. Cijeli zipline je nešto što se poigrava s osjećajem straha i zadnja stanica želi taj osjećaj još dodatno pojačati prije okončanja vožnje, ulazak ili u parazita ili u rupu planirani su da vas dodatno stresu. Pojačavaju elemente uzbuđenja koje takav let nosi, a u materijalizaciji se oslanjaju na naslijeđe industrije i brodogradnje. U jednoj je varijanti taj nametnik sastavljen od scrap-metala, parazitski napada zgradu Exportdrva i postaje znak vesele budućnosti koji na sebe lijepi otpad prošlosti. U drugoj varijanti intervencija je anarhitektonična, nametnik u negativu, pretočen u tijelo u unutrašnjosti zgrade – objašnjava Mia Roth Čerina.


Prema njenim riječima, od svih intervencija predloženih u sklopu programa »Slatko i slano« zipline je sigurno najluđi i najviše orijentiran na zabavu i senzaciju. Odgovara našim potrebama za instant adrenalinom zbog čega će gotovo sigurno dobro funkcionirati.



– Kada imate beskonačno duge pješčane plaže ne morate biti posebno kreativni, ali kada ste u gradu poput Rijeke, morate biti jako kreativni da smislite što ponuditi Riječanima i gostima. Zipline kroz grad je upravo jedan takav kreativni projekt – ističe Tonči Čerina.


Na kupanje


Na našu molbu da prokomentiraju cijeli koncept intervencija u zoni »Slatko i slano«, arhitektonski duo kaže kako je model niza manjih intervencija na neuralgičnim točkama za gradove poput Rijeke puno primjereniji od realizacije jednog velikog projekta.



Osim što će Riječanima omogućiti da vide svoj grad iz neke posve druge perspektive, zipline bi trebao postati i nova turistička atrakcija Rijeke. I to, kako nam kaže direktor Turističke zajednice grada Rijeke, ne bilo kakva, već upravo ona koja se savršeno uklapa u željeni smjer razvoja jednog drugačijeg, riječkog turizma. – Mislim da općenito projekti iz pravca »Slatko i slano« daje novu dimenziju gradu u svim segmentima od lukobrana preko Exportdrva do ziplinea. Od takvih projekata upravo turizam može najviše profitirati. Što se tiče samog ziplinea, to je sigurno jako atraktivan projekt kakvog nema u blizini, činjenica da prolazite kroz centar grada daje jednu posebnost i nešto što je drugi nemaju, a mi se baš i želimo razlikovati na taj način. Tko god dođe u našu županiju ili grad može izabrati između klasičnih oblika turizma i ovako nečega posebnog što bi Rijeka mogla ponuditi. To je esencija urbanog turizama – smatra Škarpa.


– Prostori kojima se bavi »Slatko i slano« imaju različite identitete i atmosfere, neki intenzivno žive neki su mrtvi i svi kao da su u direktnom sudaru. Kroz manje intervencije stvara se navika da se ta mjesta koriste na drugačiji način i da se inicira život koji će možda za pet ili deset godina biti nova činjenica. Ono što je zajedničko svim projektima je da su namijenjeni građanima, ne toliko turistima ili delegacijama koje će u Rijeku doći radi EPK-a, već Riječanima koji će ih koristiti i nakon EPK-a. Jedno malo kupalište može promijeniti iskustvo življenja u nekom dijelu grada za sve generacije, od djece do umirovljenika, a ono što je dobro Riječanima bit će dobro i turistima. Jedna velika intervencija može, ali i ne mora donijeti neku promjenu gradu, dok se nizom manjih intervencija povećava mogućnost za iniciranjem dugoročnih pozitivnih efekata što je zapravo veliki potencijal projekata pravca »Slatko i slano« – zaključuju Mia Roth Čerina i Tonči Čerina.Inače, među projektima je nekoliko onih koji se bave kupalištima u centru Rijeke, ako bi se i oni barem djelomično realizirali, ziplineom bi mogli i na – kupanje, a to je stvarno nešto s čime se rijetki mogu pohvaliti.