Nažalost, naše vam stranke, pa i SDP nemaju ni »d« od demokracije, mogle bi slobodno brisati »d« iz naziva. Kako misli predsjednik, tako misle svi, pa čak je i u Rijeci tako, a to je loše. Zato valjda nema mojih kolega SDP-ovaca u Društvu JBT, kaže predsjednica društva Biserka Perman
RIJEKA U Rijeci se događa fenomen: Društvo Josip Broz Tito ima 1.200 članova, dakle barem 300 više nego SDP, a gotovo 500 više nego što u SDP-u članova redovito plaća članarinu i ima pravo sudjelovati na konvencijama i birati rukovodstvo stranke.
Kako je poznato, SDP broji oko 900 članova, no na zadnjoj konvenciji prije mjesec dana od autoriziranih članova odazvalo se tek nešto manje od 200, oko 180, koji su odlučili aktivno sudjelovati u radu vodeće lijeve stranke u Hrvatskoj i Rijeci.
Iako je za vjerovati da bi Društvo Josip Broz Tito i SDP mogli okupljati sličnu strukturu članstva, čini se da ipak nije tako – ne samo da je u udruzi građana koja cijeni i promiče ideje ljevice bivšeg predsjednika Josipa Broza Tita puno više članova nego u stranci, SDP-u, nego se prema riječima predsjednice društva Biserke Perman na njezino iznenađenje u članstvu udruge nalazi najmanje SDP-ovaca, barem koliko je njoj poznato.
Paradoks
– Da, ja jesam iznenađena time. Naravno da mi u udruzi ne pitamo članove za njihovu stranačku pripadnost, ali jasno da ja poznajem te ljude jer sam dugogodišnja članica SDP-a. No, SDP-ovaca u našem društvu nema. Osim nešto pripadnika Foruma mladih SDP, što je paradoks za sebe, samim time što ti mladi ljudi nisu živjeli u vrijeme Tita, kaže Biserka Perman.
Na nedavnoj skupštini Društva JBT usvojen je program rada za naredni dvogodišnji period – s glavnim zadaćama kao što su njegovanje tekovina antifašizma, obilježavanja značajnih datuma iz NOB-a i Titovog života, omasovljenje članstva, reagiranja na sve češće pojave fašistoidnih aktivnosti društvenih skupina i pojedinaca, kao i na iznošenje neistina o državničkom djelovanju i liku Josipa Broza Tita, izdavanje knjige »Riječani s Titom« te nastavak sudjelovanja u humanitarnoj akciji prikupljanja pomoći za oboljele od multiple skleroze.
Ona uvijek ističe, pa tako i sad nakon redovne izborne skupštine Društva JBT, da su u toj udruzi svjesni i negativnih aspekata Titove karijere i politike, od Golog otoka te Križnog puta i Bleiburga do kolektivizacije nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, i od toga se ustrajno ograđuju, no također smatra i da se Tito svojom politikom na kraju ogradio od takvih pojava i mijenjao negativnu praksu, te da je u Titovo vrijeme postojala socijalna i ekonomska sigurnost građana pa su ljudi jednostavno bolje živjeli nego danas. Društvo promiče te vrijednosti koje su, jasno, imanentne ljevici, no – SDP-ovaca ni od korova!
Milanovićeva promjena
– I sama se pitam zašto je tako. Ali, vidite, naš predsjednik Zoran Milanović u jednom je od prvih intervjua, kad se tek promovirao, na brzopotezno pitanje Tito ili Tuđman, bez razmišljanja je rekao – Tito, da bi nedavno na isto pitanje odgovorio da ne bi baš na to nudio jednoznačan odgovor, i zapravo se odrekao vlastitog stava o Titu. Čemu ta promjena u SDP-u i kod Milanovića? Ne znam, kao da se srame Tita, a onda kad predsjednik stranke tako nastupa, onda ni članstvo ne može drugačije. Nažalost, naše vam stranke, pa i SDP nemaju ni »d« od demokracije, mogle bi slobodno brisati »d« iz naziva. Kako misli predsjednik, tako misle svi, pa čak je i u Rijeci tako, a to je loše. Zato valjda nema mojih kolega SDP-ovaca u Društvu JBT, kaže Biserka Perman, koja je bila i saborska zastupnica i dugogodišnja županijska vijećnica SDP-a i obnašala niz drugih funkcija u stranci, ali sada je marginalizirana i običan je član.
Iako je Društvo JBT blisko udrugama antifašista, koje su također bliske SDP-u, a i pomažu ga Grad i Županija, stranačkih ljudi ipak u blizini – nema.
Nismo jugonostalgičari
– Neće u toj knjizi biti samo sjećanja i dokumenti politički visokopozicioniranih Riječana iz toga doba, nego i običnih ljudi koji su se susretali i razgovarali s Titom, s njihovim osobnim impresijama. Tito je velika povijesna ličnost i treba ostati zabilježeno njegovo djelovanje, kaže Biserka Perman, čije je Društvo spomenutu monografiju prošle godine poslalo svim osnovnim i srednjim školama u PGŽ, koje takvu literaturu u današnje vrijeme jednostavno nemaju.
– Djeca danas pojma nemaju tko je bio Tito, a bio je važna figura. U udžbenicima namjerno ili slučajno o tome ne piše, a mi mislimo da i taj dio povijesti treba upamtiti. Ne zato što smo jugonostalgičari, jer nismo, nego zato jer je to dio naše povijesti u kojoj smo svi bolje živjeli, kaže Biserka Perman.
