U Rijeci je, kako je to pokazao i zadnji popis stanovništva, sve manje – stanovnika. Zapravo, u deset je godina, kako su to utvrdili revnosni popisivači, nestao je čitav jedan manji grad. Nestala je i industrija, nestali su i – sajmovi.
Tijekom listopada u jednoj od turistički, ali i trgovački najrazvijenijih zemalja svijeta, Italiji održava se niz sajmova što privlače golemi broj posjetitelja. Primjerice u toskanskom Arezzu se 16. listopada otvara »Oroarezzo« – sajam zlata, dragulja, satova, … ukratko sajam luksuza i bezbrojnih uzdaha svih onih što požele dragocjenosti, a do njih ne mogu stići. Baš kao što se muškarci okreću za lijepim ženama. Nekoliko stotina kilometara južnije od Arezza, u glavnom gradu Italije Rimu zadnjih dana prvog punog jesenskog mjeseca posjetitelji će uživati na sajmu hrane i pića PA.BO.GEL, a slično će se dogoditi i u Torinu, na sajmu naziva Salone del gusto. No da nije sve u užicima pokazat će 18. sajam graditeljstva u Bologni – SAIE. U Padovi je Auto Moto d’ epoca, a malo dalje, u poznatom sajamskom središtu Veroni je Acquaria. U metropoli sjeverne, bogate Italije, Milanu u listopadu je sajam Expodental, što će reći da se na njemu može pronaći sve kako bi naši žuti i nepravilni zubi postali pravilni i bijeli. Sajmovi su još, da još smo uvijek samo i isključivo u listopadu, i u Parmi, Piacenzi, Riminiju, kao i onaj za nas vjerojatno najznačajniji i najpoznatiji – sajam nautike u Genovi što se otvorio 2. listopada a zatvorit će se u utorak.
Dvije tužne priče
A kod nas, u Hrvatskoj? Mrak. Na proljeće je opet odbijen sajam automobila u Zagrebu iako je u svojim najboljim godinama bio na »B« međunarodnoj listi, što će reći da mu je kvaliteta bila odmah iza onih najboljih u Parizu, Ženevi, Frankfurtu, a posjetit ga je znalo i do 220 tisuća gledatelja. No, što zbog siromaštva, recesije, straha ali i svojevrsnog revolta izlagača koji godinama tvrde da neadekvatne, premale i raštrkane sajamske prostore Zagrebačkog velesajma plaćaju neprimjereno mnogo, ove je godine opet, kao i 2010., preskočen.
Sličnu, tužnu priču živi i Rijeka. Grad koji je po samoj svojoj biti, poziciji i tradiciji bio i značajno sajamsko središte ove je, 2012. godine sasvim utihnuo. Ni Nautike, ni ma kojeg drugog sajmovanja. Razlozi? Mnogo ih je.
Ponajprije, u Rijeci je, kako je to pokazao i zadnji popis stanovništva, sve manje – stanovnika. Zapravo, u deset je godina, kako su to utvrdili revnosni popisivači, nestao je čitav jedan manji grad. Nestala je i industrija, nestali su i – sajmovi.
Nautika i automobili su u vrijeme pune snage Željka Oreškovića, iznimnog promotora kao i vlasnika tvrtke Riječki sajam, preminulog u prosincu 2010. godine, bili pravi magnet za stanovnike šire riječke regije ali i susjednih država. Primjerice automobili su sredinom prvog desetljeća ovog tisućljeća u cjelosti ispunili Dvoranu mladosti kao i sve okolne prostore te pomoćni »balon«. Posjetitelja? Prema relevantnim podacima 25 tisuća. U svega pet dana. Nautika je slično prolazila, a kad se spustila na riječku rivu postala je uistinu iznimnom feštom za sva čula. Danas? Ni Oreškovića, ni sajmova. Ipak, idućeg tjedna možemo na III. nautički sajam u Puli.
RAST YU
Vratimo li se tridesetak godina u prošlost uočit ćemo da je upravo Oreškovićev sajamski nerv organizirao čitav niz manifestacija koje su kroz vrijeme pohodile stotine tisuća posjetitelja. Primjerice izložba inovacija – RAST YU, iz koje su se kasnije razvili bezbrojni sajmovi – Sjevernojadranski sajam, Međunarodni sajam nautičkog turizma, Dom i tehnika, Sajam novih tehnologija, Obrtnički sajam, Međunarodna izložba o sjevernojadranskom prometnom pravcu Transadria, Proljetni sajam, Božićni sajam, Auto, Sajam lova i ribolova… Rijeka je tih osamdesetih pa čak i ratnih devedesetih godina bila jedan od najvažnijih sajamskih središta čitave regije, grad koji su u dane sajmova s radošću i pohodili Istrijani i Dalmatinci, Slovenci i Bosanci kao i Međimurci i Zagorci. A kad se Trsatom kotrlja mnoštvo posjetitelja, do neviđenih se razmjera uzburka i krvotok ugostiteljstva i svih drugih »pratećih djelatnosti«. No tome je kako se čini definitivno kraj.
Nedavno, zadnjih dana rujna posjetili smo Paris Motor Show, najstariji i najzančajniji automobilski sajam na svijetu. Osim tradicije, u njegovu korist govore i brojke – prije dvije godine, sajam je bienalnog ritma, posjetilo ga je 1,26 milijuna ljudi a samo akreditiranih novinara na prva dva dana prije otvaranja sajma za posjetitelje, bilo ih je 13 tisuća. Ove su godine brojke nešto lošije jer je recesija uzela maha, ali opet boj posjetitelja s lakoćom će prebaciti milijunski iznos. Što bi rekli u Zagrebu? Teška su vremena, sajam ne bumo organizirali ni pohodili. Ili u Rijeci – ma ne kriza je nema smisla organizirati »nauticu«. Što je dakako, velika greška.
Još na proljeće, u ožujku je djelovalo kako se krizi unatoč sajmovi dobro drže. U Dvorani mladosti otvoreni su 22. ožujka Proljetni sajmovi – 16. sajam graditeljstva Dom i tehnika, 5. sajam izvornih proizvoda – Zeleno i plavo, 14. sajam lova, 19. sajam automobila, 11. sajam obrtnika – proizvođača za turizam, Izložba inovacija te Izložba umjetničke keramike. No, ljeti je prošlo, gospodarske aktivnosti kopne brzinom slobodnog pada tako da se sredinom rujna definitivno otkazuje omiljena Nautica čije se trajanje protezalo bezmalo tri desetljeća u prošlost. Mrtvačnica
Ono što dodatno brine je činjenica da su relevantne gradske strukture glatko odbile pomoći inicijativi čitavog niza specijaliziranih nautičkih subjekata da u krugu nekadašnje tvornice Torpedo nastave tradiciju Nautice. Tražena su sredstva bila skromna, ali ni njih naprosto – nema. Ili nije bilo dobre volje. Jer kako objasniti da je se taj pokušaj oživljavanje riječke »doline propale industrije«, što je inače prema proklamiranim stavovima trebala postati kombinacijom muzeja, sajmišta, trgovine ali i svakovrsne zanimljive zabave, i dalje, pa i nakon ovog zadnjeg pokušaja oživljavanja sajmom nautike, ostala mrtva da mrtvija ne može biti? Uostalom, nakon što je u Rijeci skoro u cjelosti izumrla industrija najavljeno je okretanje kulturi i turizmu u što se odlično uklapaju i sajmovi najrazličitije vrste. Umjesto svega – mrtvačnica od »3. maja« do kolodvora.
Izađite na balkone
Ako ste Riječanin i stanujete na zapadnom dijelu grada ma koliko to Armada poručivala sloganom »izađite na balkone« – ne morate izaći ni na balkon, ni zaviriti kroz prozor da biste se još jednom uvjerili kako je je industrijska zona u kojoj su tisuće i tisuće ljudi ostvarivale dugogodišnju egzistenciju potpuno napuštene i u cjelosti mrtve.
Ako ste pak posjetitelj, a vjerujemo kako vas u tom slučaju privlači austrijskim kapitalom nedavno završeni ZTC, pogledajte prema moru kako bi vam se pred očima ukazala jedinstvena »industrijska mrtvačnica«. Pa se još jednom načudite što, unatoč entuzijazmom protkanoj inicijativi, institucionalnog novca za pomoć plemenitoj želji organiziranja nautičkog sajma – nema.
I ne, nemojte se čuditi što je tomu upravo tako, što su Italija i mnoge druge zemlje premrežene bezbrojnih sajmova, a Hrvatska i posebice Rijeka tek tužnim plaštom depresije. Industrije smo se odrekli, sada već i sajmova, a poljoprivredi se nismo posvetili. Još samo da nam nije tog turizma i tih dosadnih gostiju što stalno jure prema našoj obali, mir nečinjenja protkan silnom bezidejnošću bio bi potpun. Pa nek se pate oni u Parizu prema čijem se Parc des Expositions odnosno Paris expou svakodnevno kotrlja po stotinjak tisuća posjetitelja. Kod nas, na velesajmu ili u riječkoj industrijskoj zoni ničeg. Tek u ušima odzvanja pjesma Nene Belana »Pust je moj grad, hodam polako niz ulicu…«.
