Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 21° 21° 1
21. srpnja 2019.
Stopostotni rezultat

Riječki maturanti u društvu najboljih: Zadatke iz fizike, matematike i jezika riješili kao od šale

Snimio Ivica TOMIĆ
Snimio Ivica TOMIĆ
Autor:
Objavljeno: 23. srpanj 2017. u 19:22 2017-07-23T19:22:26+02:00

Klara Mladenić, Iva Jurat, Nino Kovačić, Sven Skender, Marin Doričić i Leon Kranjčević briljirali su na različitim ispitima, proveli različite sisteme priprema za do sada najteži ispit u njihovim životima, a svima im je ipak zajedničko to da se nisu nadali stopostotnom rezultatu

Državnu maturu ove je godine polagalo više od trideset tisuća maturanata, a svega njih 105 ostvarilo je makismalni rezultat riješivši ispit bez ijedne greške. U toj skupini najboljih koji su doslovce »rasturili« državnu maturu našlo se i šestero Riječana, mahom svi gimnazijalci, a stopostotnom točnošću riješenog ispita na listu najboljih upisali su se Klara Mladenić, Iva Jurat, Nino Kovačić, Sven Skender, Marin Doričić i Leon Kranjčević. Iako dolaze iz različitih gimnazija te su briljirali na različitim ispitima, proveli različite sisteme priprema za do sada najteži ispit u njihovim životima svima im je ipak zajedničko to da se nisu nadali stopostotnom rezultatu. Znali su, kažu, da su riješili dobro, no ipak je postojao crv sumnje da se negdje potkrala pokoja greška.

Tvrdnje maturanata da su pojedini ispiti bili teži nego prijašnjih godina, konkretno ispit iz matematike, potvrđuje i Marin, a s obzirom da je višu razinu tog ispita riješio sa stopostotnom točnošću tom je sada već završenom učeniku Gimnazije Andrije Mohorovičića itekako za povjerovati.
– Znam da je bilo teže jer sam rješavao ispite iz matematike iz prijašnjih godina. Na taj sam se način i pripremao za maturu. Za riješiti svaki od tih starih ispita, onako na brizinu, trebalo mi je dva sata, a na maturi sam bio gotov tek dvije ili tri minute prije kraja. Dakle, trebala su mi puna tri sata za riješiti 30 zadataka. Znao sam da sam dobro riješio, ali sto posto je ipak bilo iznenađenje, priča Marin.

Zadovoljni fakultetom

Taj je odlikaš zauzeo i prvo mjesto na rang-listi riječkog Tehničkog fakulteta gdje je postao brucoš strojarstva, a za samu državnu maturu kaže da mu baš i nije bila nešto stresna.

– Stresniji mi je bio ispit u auto školi. Ne mogu reći da se nisam pripremao za ispit, ali krenuo sam onako lagano, a onda par dana prije ispita žešće. Ima jedna smiješna stvar. Riješio sam matematiku sto posto, a moja prva ocjena u srednjoj školi iz matematike bila je nedovoljan. Malo sam zablokirao na početku, ali sam to odmah ispravio, otkriva Marin.

Zamjerke na maturu

Državnu maturu ove godine nije položilo 425 učenika gimnazija odnosno 3,3 posto, što je najveći postotak do sada. Za usporedbu, prošle je godine na maturi pao 231 učenik, odnosno 1,7 posto, no riječka šestorka za taj poražavajući podatak ne nalazi opravdanje.
– Nisu radili prethodne četiri godine. Nije poanta u pripremi za maturu. Treba raditi sustavno kroz cijelo školovanje, jer četiri godine gradiva ne može se naučiti uoči mature. To se ne može u jedan dan, nema šanse – kategorični su svi.
Dodajući kako svi imaju vremena pisati žalbe na ispite Klara kaže da kada je u pitanju učenje tada se nikome ništa neda. Međutim, i oni koji su briljirali i ušli u društvo najboljih zamjerke na maturu imaju. Riješili su ispite kao od šale, ali smeta ih što se ispiti državne mature poistovjećuju s prijemnim ispitima.
– To nema logike. Ako matura predstavlja znanje za upis na fakultet onda maturantima ne treba zadati predmete koje obavezno moraju polagati, već im treba pružiti mogućnost izbora. Neka svi predmeti budu izborni pa će svatko polagati ono za što zna da će mu trebati, objašnjava Nino.
I Klara dijeli njegovo mišljenje te napominje da joj je hrvatski jezik za upis biotehnologije nosio 20 posto bodova, a biologija, koja bi trebala biti itekako presudnija za taj studij, donijela joj je tek pet posto. Njena je zamjerka usmjerena i prema onima koji osmišljavaju zadatke za maturu.
– Dobra je strana mature, jer napravi svojevrsnu selekciju. Međutim, konkretno ja bih bolje riješila matematiku da je bilo više vremena. Nije ok, ali ni čovječno dati maturantu 35 zadataka da ih riješi u tri sata, kaže Klara.
Iva se pak zalaže za uvođenje prijemnih ispita za upis na fakultet, jer kako objašnjava taj bi ispit bolje pokazao spremnost učenika za pojedini studij, a slično mišljenje dijeli i Nino.
– Imam prijatelja koji je upisivao medicinu, a kroz maturu nigdje se nije provjeravalo znanje koje je specifično za taj studij. Kada bi postojao prijemni ispit bilo bi daleko pravednije i bolje, navodi Nino.
Međutim Leon ne dijeli njihovo mišljenje, jer njegova je ocjan da je državna matura baš u ovakvom obliku jako dobar način provjere znanja. Prvenstveno je, kaže, pravedan i vrlo dobro može odrediti tko je za što sposoban i trko može na fakultet.
– Sve to ovisi o tome koliko se radi tijekom svih godina i uoči mature. Primjerice meni za upis nije trebao hrvatski jezika, ali nemam ništa protiv toga što sam ga polagao, radi se o općoj kulturi koju smo kroz školovanje stekli, zaključuje Leon.

Do sada je u svom školovanju sudjelovao na natjecanjima iz logike i fizike i to na državnoj razini, a upisanim fakultetom više je nego zadovoljan, jer to je bio njegov prvi odabir. Na istoj listi Tehničkog fakulteta i to na trećem mjestu našao se i Sven, također bivši učenik Gimnazije Andrije Mohorovičića, no njega će daljnje školovanje odvesti put Zagreba, jer upravo je ovaj tjedan postao brucoš Fakulteta elektrotehnike i računalstva, što je, otkriva, bio njegov prvi odabir. Ono na čemu je na državnoj maturi briljirao bio je engleski jezik na osnovoj razini. Sven je taj ispit riješio sa stopostotnom točnošću, a iako takav rezultat nije očekivao znao je da s engleskim jezikom problema neće imati.

– Ima položen Cambridge ispit, a s obzirom da mi taj ispit nije bio presudan za fakultet odabrao sam osnovnu razinu. Ne mogu reći da sam se nešto pretjerano puno pripremao za maturu. Išao sam u školu na pripreme iz matematike, posvetio se malo više fizici, onome za što sam znao da mi treba za faks, kaže Sven.

On već od osnovne škole jako dobro zna čime se u životu želi baviti, jer informatika je njegova glavna preokupacija i to će mu zasigurno biti i u budućnosti.

– To je jedan od najboljih i najunosnijih poslova kojim se čovjek danas može baviti. Svoje slobodno vrijeme koristim za programiranje, rastavljanje i sastavljanje računala i sličnih stvari. S prijateljima sam pokrenuo i jedan projekt na internetu. Još od osnovne škole znam čime se želim baviti, ali s drugima je to malo teže. Imam puno prijatelja koji sve do četvrtog razreda nisu znali što žele i zato bi obrazovni sustav trebao biti drugačiji. Trebao bi omogućiti učenicima da se opredijele za područje koje ih zanima i omogućiti im da shvate što žele. Ovako od šume predmeta ne znaju što žele i na kraju svega izgube interes. To pogotovo dolazi do izražaja u gimnazijama, jer puno njih upisuje upravo gimnaziju kako bi odgodili odluku o svojoj budućnosti, navodi Sven.

Teško i čudno

Još je jedan GAM-ovac postao novi student Fakulteta elektrotehnike i računalstva, a riječ je o Leonu. Kao i Sven i on je briljirao na osnovnoj razini engleskog jezika, a iako ga je vijest da je mao sto posto malo iznenadila Leon kaže kako engleski jezik uči od početka osnovne škole te da u današnje vrijeme taj jezik treba znati.

Obrazovni sustav treba mijenjati

Obrazovni sustav treba mijenjati. Stalno se priča o reformi, a na kraju ništa se ne poduzima. Mi i dalje sjedimo u klupama i učimo gradivo koje će nam ishlapiti čim završi ispit, odgovara Klara na pitanje kakvo joj je mišljenje o srednjoškolskom sustavu obrazovanja.
Slično razmišljaju i njeni kolege, a Nino upozorava da je činjenica da su ocjene izgubile svoju vrijednost, jer pola gimnazijalaca su odlikaši.
– Ocjene od jedan do pet trebalo bi barem rasporediti po Gaussovoj krivulji. Nije riječ čak ni o količini gradiva koje učenik mora savladati, već o tome da učenike treba pustiti da se intezivnije bave onime što žele. Jednostavno da im se omogući izbor, tumači Nino.
I Iva dijeli slično mišljenje, jer kaže da količina gradiva ne bi bila toliki problem kada bi se učenici mogli orijentirati prema nečemu što ih doista zanima, a ne da se moraju učiti stvari koje im nisu u fokusu interesa. Za više slobode u obrazovanju zalaže se i Nino, ali i Marin koji kaže da shvaća kako je gimanzijski program opći, ali zaključuje kako ipak ima previše toga što učenici moraju naučiti. Činjenicu da je gimnazijski program opširan i naporan potvrđuje i Leon, no ipak kaže gledano sada, s odmakom, hrvatsko je školstvo po njegovom sudu ipak dobro.
– Dok sam bio gimnazilaca tih 14 predmeta koje sam imao bili su naporni. Bilo je naporno, jer gradiva je puno. Ali sada kada sam završio školu to mi izgleda sasvim ok. Stekli smo puno znanja i opću kulturu iako je ponekad bilo tlaka raditi i učiti, priznaje Leon.

– U srednjoj sam školi išao i na natjecanja iz engleskog, a u osnovnoj pak iz raznih predmeta i bio sam i na državnim razinama. Zapravo za maturu kada su u pitanju engleski i hrvatski jezik uopće se nisam pripremao, ali sam zato s pripremama za matematiku i fiziku započeo već u studenom prošle godine, priča Leon.

Za sebe kaže da nije rođeni Riječanin, već rođeni Ličanin iz Otočca koji je s 14 godina došao u Rijeku na školovanje. Iako se dvoumio nastaviti školavnje u Rijeci na Tehničkom fakultetu ili u Zagrebu kaže kako je ipak na kraju presudio Zagreb jer u životu se želi baviti elektrotehnikom i računalstvom.

– Prve tri godine boravka u Rijeci bio sam smješten u domu, a zadnju godinu u privatnom stanu sa sestrom koja je došla na studij. S 14 godina otići od kuće bio je šok. Prva godina u srednjoj školi definitivno je bila najteža, nova sredina, novi ljudi, nova škola. Bilo je teško i čudno, ali na kraju sam se naviknuo, navodi Leon.

Tjera dalje

Biti odlikaš u gimnaziji, kaže pak Klara, i je i nije teško. Priznaje da prosjek 5,0 traži mnogo odricanja i vremena, ali s druge strane kada se vide plodovi rada onda to »tjera« dalje. Upravo s prosjekom 5,0 i stopostotnom riješenošću ispita iz njemačkog jezika i to više razine Klara je od učenice Prve riječke hrvatske gimnazije, gdje je ove godine odnijela i titulu učenice generacije, postala brucošica Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. U svom je školovanju bila na čak 33 različita natjecanja, no najuspješnijom smatra ovu godinu.

NB2007TI5

– Natjecala sam se u različitim područjima, od jezika, kemije, geografije pa do bilogije iz koje sam ove godine na državnom natjecanju bila šesta. Pripreme za maturu sam počela već na početku školske godine. Inače iz svih predmeta radim skripte i po njima sam učila. Za njemački i engleski se nisam trebala pripremati, jer iz tih jezika ima položen C2. Odabrala sam biotehnologiju, jer me jako zanima genetski inženjering i jednog bih dana voljela raditi u laboratoriju i baviti se eksperimentima. Obožavam biologiju i kemiju, otkriva Klara.

Najmanje priprema

Njena školska kolegica Iva besprijekorno je pak odradila ispit iz francuskog jezika, također višu razinu, no njen odabir za nastavak školovanja ipak su engleski jezik i povijest na riječkom Filozofskom fakultetu. Za francuski jezik kaže da ga je odabrala na državnoj maturi iz razloga što je nosio bodove za većinu studija Filozofskog fakulteta, a sam ispit prema njenoj ocjeni bio je lakši od prošlogodišnjeg. Francuski uči četiri godine, kaže da ga voli, a ove godine na državnom je natjecanju zauzela peto mjesto.

– Za ispit iz francuskog najmanje sam se pripremala, a za ostale ispite s pripremama sam započela kada je završila nastava. Najviše sam vremena utrošila na hrvatski jezik, jer je bilo najviše gradiva. No, nije mi državna matura bila stresna. Svi stalno govore o tome da je državna matura nešto užasno, ali nisam imala problema oko toga. Pripremala sam se i znala sam da sam dobro napisala. Ipak nisam očekivala stopostotni rezultat, priča Iva.

Kao i Sven i Nino će svoju riječku adresu od jeseni zamijeniti zagrebačkom, jer donedavni maturant prve sušačke hrvatske gimnazije postao je brucoš Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i to smjera fizika iz koje je na državnoj maturi imao stopostotnu riješenost. Je li ovogodišnja matura bila teža od lanjske prema njegovom mišljenju individualno je, jer to ovisi o osobi, a kao i njegovi kolege ni on nije mogao pretpostaviti da je ispit riješio baš bez ijedne greške.

– Moje su pripreme izgledale tako da sam prošao zadatke od prijašnjih godina, kao i gradivo sva četiri razreda. Svaki dan po nešto, od završetka nastave pa do ispita. Osobno mi to nije bio neki probelm, priča sada već bivši gimnazijalac.
Nino je odlikaš, zaljubljenik u fiziku, a tijekom školovanja okušao se na nekoliko natjecanja, među kojima je i matematika, iako se kao i Sven veseli odlasku u zagreb i studentskim danima koji ga čekaju, priznaje malo mu je žao. I Nino i Sven najviše žale za prijateljima i ekipom, ali i obitelji. No, zaključuje Nino, u procesu sazrijevanja bitno je maknuti se iz rodnog grada.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka