Riječki pomorski kapetan Denis Bonetta prvi je zapovjednik koji je samostalno, bez pomoći ruskih nuklearnih ledolomaca, preplovio rutu Arktikom, od Beringova prolaza, do ruske Sabete, na ušću rijeke Ob te od Sabete do Rotterdama, i to u zimskim uvjetima, kada je Arktičko more okovano ledom.

Bonetta je ovaj jedinstveni pomorski pothvat izveo u veljači ove godine, kao zapovjednik LNG tankera »Vladimir Rusanov«, jednoga od ukupno 15 brodova posve nove ARC 7 klase, LNG tankera koji su ujedno i ledolomci, sposobni za razbijanje leda do debljine 2,1 metara, građenih u Južnoj Koreji specijalno za transport ukapljenog prirodnog plina iz ruske Sabete, koja je veliki dio godine okovana ledom.

Zahtjevan zadatak 

Bonetta je, prije tog komercijalnog putovanja, obavio i niz testiranja novog broda u uvjetima zaleđenog mora, čime je, uz još jednog Britanca i jednog Rusa, jedini zapovjednik u svijetu kojemu je ukazano povjerenje za tako zahtjevan zadatak. LNG tankeri ARC 7 klase izgrađeni su u sklopu Jamal LNG projekta, golemog ulaganja na istoimenom poluotoku Jamal, bogatom nalazištima plina, vrijednog preko trideset milijardi dolara. U Sabeti je, također u sklopu tog projekta, izgrađen terminal za ukapljivanje prirodnog plina, s tri postrojenja ukupnog kapaciteta proizvodnje 16,5 milijuna kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina.

Privatni album

Projekt je početkom ove godine krenuo u komercijalnu eksploataciju, a o njegovoj važnosti govori i podatak da je otvaranju nazočio i ruski predsjednik Vladimir Putin. Za transport plina od Sabete prema europskim i azijskim LNG terminalima izgrađena je i flota LNG tankera – ledolomaca, posebno konstruiranih i opremljenih za plovidbu zaleđenim Arktikom. Brodovi su u vlasništvu više renomiranih brodarskih kompanija, poput Teekaya, Dynagasa i Mitsui O.S.K. Lines (MOL). Jedan od njih je i Vladimir Rusanov, u floti MOL-a, kojega je u korejskom brodogradilištu DSME preuzeo upravo Bonetta, dugogodišnji zapovjednik na MOL-ovim brodovima, koji je već u nekoliko navrata komercijalnim brodovima plovio Arktikom.

Privatni album

– Arktikom sam već plovio četiri puta, ali ovo je bilo prvo samostalno putovanje bez ruskih nuklearnih ledolomaca, što je uistinu jedinstven doživljaj i velika čast za mene kao zapovjednika, kaže Bonetta.

Nova klasa brodova 

Poseban je i brod kojim upravlja, »Vladimir Rusanov«, dug 300 metara, kapaciteta prijevoza 175 tisuća kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina, nazvan, kao i svi ostali brodovi iz serije, po ruskim znanstvenicima koji su istraživali Arktik.

Privatni album

– Riječ je o posve novoj klasi brodova, za sad najviše klase za plovidbu zaleđenim morima, među komercijalnim brodovima. Koliko su složeni i kako su opremljeni, možda najbolje govori njihova cijena od oko 370 milijuna dolara po brodu, što je znatno više od običnih LNG tankera. Projektirao ih je finski Akker, a izgrađeni su u Južnoj Koreji. Primopredaji broda kojim zapovijedam prisustvovao je i južnokorejski predsjednik Moon Jae-in. Specifični su po tome što mogu ploviti do debljine leda od 2,1 metar, i to tako da do debljine leda od metra i pol plove pramcem naprijed, a preko te debljine plovi se krmom, i tada brod može bez problema razbiti led debeo dva metra. Zbog takvog, dvostrukog, načina plovidbe brod ima dva komandna mosta, jedan koji gleda prema »provi«, kao kod standardnih brodova, i drugi okrenut prema krmi, kaže Bonetta.

Privatni album

Brodovi ove klase opremljeni su i sustavom pogona i upravljanja putem azipoda, umjesto uobičajenih propelera osovinom povezanih s motorima i klasičnog kormila. Svaki od četiri azipoda može se rotirati za 360 stupnjeva, što brodu daje izuzetno velike manevarske sposobnosti u uvjetima zaleđenog mora. Pogone ih elektromotori, koji se električnom energijom opskrbljuju iz šest generatora koje pogone brodski strojevi, ukupne snage čak 45 megavata, što brodu omogućava plovidbu brzinom od 21 čvora, naravno, kada nema leda na moru.

Posebna oprema 

Ovisno o debljini leda, ističe Bonetta, brzina se smanjuje, a može pasti i na svega jedan do dva čvora, tako da i vrijeme putovanja ovisi prvenstveno o debljini leda, odnosno uvjetima na moru.

Privatni album

– Sve je na tim brodovima posebno konstruirano, od samog brodskog trupa, preko pogona, životnog prostora za posadu, opreme za prekrcaj tereta, do navigacijske opreme. Projektirani su da sve normalno funkcionira na temperaturama od čak -51 stupanj Celzija. Sama navigacijska oprema također je posebna, jer u arktičkom krugu, primjerice, ne funkcionira magnetski kompas, zbog toga što se zemljin sjeverni pol i sjeverni magnetski pol ne podudaraju, a ni uobičajeni žiro-kompasi nisu pouzdani, već koristimo poseban kompas bez pokretnih dijelova, s optičkim vlaknima, koji pouzdano pokazuje sjever. Brod je, također, opremljen svim potrebnim za ugodan boravak 40 članova posade, pa tako imamo i zatvoreni grijani bazen i podno grijanje u kabinama. Posada ima i posebnu odjeću za rad na vanjskim prostorima pri ekstremno niskim temperaturama. Najniža temperatura koju smo zabilježili bila je -42 stupnja Celzija. U takvim uvjetima, unatoč posebnoj odjeći i obući, vani se može provesti najviše 15-20 minuta, pa se i radi u tako kratkim smjenama, za što postoji posebno određeni protokoli i propisane procedure, kaže Bonetta.

O samoj plovidbi Arktikom kaže kako je riječ o jedinstvenom doživljaju, čak i za iskusnog pomorca poput njega, koji je na moru već gotovo četiri desetljeća, tijekom kojih je već plovio zaleđenim morima.

Privatni album

– Prva iskustva u plovidbi zaleđenim morem stjecao sam još osamdesetih godina, kada sam za jednu norvešku kompaniju plovio Baltikom. Baltik se inače iznimno rijetko u cijelosti zaledi, ali 1987. bio je posve zaleđen, pa sam tada prvi put plovio kroz led. Kasnije sam imao priliku ploviti i do Svalbaarda i drugih odredišta unutar polarnog kruga i tu sam stekao iskustvo u plovidbi zaleđenim morem, što je bilo presudno da me odaberu kao jednog od zapovjednika za ove nove brodove. Prošao sam i obuku na ruskoj pomorskoj akademiji Admiral Makarov, gdje smo učili ne samo o plovidbi Arktikom, nego i o preživljavanju u polarnim uvjetima i slično. Prošao sam i posebnu obuku za plovidbu s brodom opremljenim azipodima, a nekoliko mjeseci sam proveo na ruskom nuklearnom ledolomcu Vaygach, gdje sam u praksi učio kako ploviti u ledenim uvjetima. Bilo je to uistinu posebno iskustvo, spavao sam u kabini iznad nuklearnog reaktora, a ruska posada bila je izuzetno ljubazna i susretljiva, kaže Bonetta.

Brojne nagrade 

Riječki je kapetan u svojoj pomoračkoj karijeri već postigao gotovo sve – već je desetljećima zapovjednik na uglednoj kompaniji Mitsui, na kojoj je bio izabran i za zapovjednika godine. Za spašavanje ljudskih života na moru dobio je najprestižniju nagradu – Plavu vrpcu Vjesnika. Okitio se svojevremeno i titulom najboljeg pomorskog meteorologa na svijetu, po izboru Britanskog kraljevskog pomorskog meteorološkog ureda, a primio je i Zlatni grb Grada Rijeke, pa nas je zanimalo što ga je, kao šezdesetogodišnjaka, pri kraju karijere, nagnalo na ovako zahtjevan izazov.

– Upravo to – izazov. Zasiti se čovjek kroz tolike godine, a ovo je bila prilika za nešto posve novo. Takav sam i po prirodi, volim izazove, volim krenuti u nepoznato. Arktik je posljednje morsko prostranstvo koje je još uvijek velikim dijelom neistraženo i nepoznato, posebice pomorcima na trgovačkim brodovima. Ujedno, to je i veliko priznanje za moj dosadašnji rad. Plovidba je uvijek svojevrsni hod po žici, ali po žici se može hodati sa zaštitnom mrežom ispod ili bez nje. Plovidba Arkitkom je hod po žici bez mreže. Nema nikog da vam priskoči u pomoć, ne možete u slučaju kvara stati u nekoj luci i popraviti ga, a sve što vam treba, od hrane, vode, rezervnih dijelova i tako redom, morate nositi sa sobom. Duž ruske obale Arktičkog mora raspoređeni su ledolomci, no u slučaju neke nezgode i njima treba barem dva-tri dana da dođu do vas, tako da ste uvelike prepušteni sami sebi, svom znanju i vještini, kao i svoje posade, kaže Bonetta.

No plovidba ledenim oceanom ima i svojih dobrih strana.

– Nema pirata, nema brodskog prometa i ribarica koje morate izbjegavati. Tu je i prekrasna, ljudskom rukom još praktički netaknuta priroda, kojoj se tamo morate prilagoditi, ne možete je pokoriti. Morate pratiti debljinu leda, danju i noću, kada nam put osvjetljavaju posebni, snažni reflektori, jer led nije svugdje jednak niti ravan. Postoje nakupine polomljenog leda, koji morske struje i vjetar naguraju tako da može biti debeo i po deset ili više metara, pa takva mjesta valja izbjegavati, u čemu uvelike pomažu satelitske karte leda. Posebno su me, tijekom plovidbi Arktikom, veselili susreti s tamošnjim životinjama – tuljanima, morževima, kitovima, a najviše s polarnim medvjedima, koji su znali prići skroz u blizinu broda.

Te su životinje vrhunski predatori, ne boje se ljudi, te mogu biti i vrlo opasni. Na ovom putovanju s nama su na brodu bili ruski znanstvenici koji proučavaju ledeni pokrov na Arktiku, a s njima i dvojica rendžera naoružanih puškama, kako bi ih zaštitili od napada medvjeda. Bilo je dana kada nisu mogli sići s broda na led, jer su medvjedi cijelo vrijeme bili u blizini. To su fascinantne životinje, izuzetno prilagođene životu u polarnim uvjetima. Jednom prilikom, kada nije bilo leda, u moru smo uočili medvjeda, na udaljenosti od 70 nautičkih milja od najbližeg kopna. Imali smo ih prilike i fotografirati, a te su mi fotografije posebno draga uspomena na plovidbu Arktikom, kaže Bonetta, koji se nakon odmora u krugu obitelji u Rijeci, uskoro opet vraća na brod i kreće u novu arktičku avanturu.