Nove mogućnosti

Riječki ProDizajn osmislio poseban način virtualnog dizajniranja interijera

Edi Prodan

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Na našem području posluje nekoliko stolarskih radionica, baš nitko od njih nije spreman za poslove koje im možemo priskrbiti. Ni jedan! A prostora za zapošljavanje stolara i osmišljavanje radnji ili tvrtki koje će proizvoditi namještaj po mjeri itekako ima, baš kao i mogućnosti za dobru zaradu, ističe Kukić



Prvi smo, i koliko mi je poznato do sada jedni u Hrvatskoj, u dizajn interijera instalirali opremu koja projicira virtualnu stvarnost u jednoj vrsti 4D tehnologije. Zahvaljujući investiciji u VR sustav koji čini poseban računalni program i jednake takve naočale, potencijalne investitore doslovno »unosimo« u prostor koji žele osmisliti i organizirati prema svojim željama i potrebama.


K tome, sve se zajedno može prebaciti i na mobilne telefone tako da je taj sustav i maksimalno mobilan. Bile su to riječi Alena Kukića, brodograđevnog inženjera koji je ProDizajn, svoj studio za projektiranje brodova 2012. godine proširio i na osmišljavanje i dizajniranje interijera. Sustav koji nam je opisao Kukić pomiče granice virtualne stvarnosti, a moguć je zahvaljujući moćnim VR naočalama koje su u zadnje vrijeme »zaludjele« sve one koji u radu ili naprosto hobističkim područjima interesa koketiraju sa svijetom takve vrste fikcije.


Čista »realnost«


Inače, ovaj način osmišljavanja uređenja unutrašnjosti je spreman za nastup Pro Dizajna na uglednom sajmu Design District 2018. koji će se sredinom studenog održati u Rovinju.




– U našem slučaju najnovija VR oprema ima samo jedan cilj: dovesti budućeg vlasnika stana ili hotelske kuće u realnost koja će uslijediti kad sve bude gotovo. Mi smo dizajnerski studio koji prvenstveno brine o uređenju interijera. Naš projektni zadatak kreće istovremeno kad i onaj arhitektonski, mi praktično počinjemo projektirati unutrašnjost onog trenutka kad na terenu krene iskop, naglašava Kukić čime ujedno potcrtava razlog zbog kojeg je virtualnost toliko potrebna u stvaranju percepcije budućeg prostora.


I tada je bilo dosta priče! I sami smo navukli VR naočale te uz pomoć kompjutorskog programa »ušli« najprije u dnevne prostorije luksuzne vile, kasnije i na njezinu kompleksnu terasu. Osjećaj je bio kao da smo trenutno došli ne u virtualnu, nego u – pravu stvarnost. Određeni su nas pokreti vodili po stanu, vidjeli smo sve njegove dijelove, »okretali« smo se u dnevnom boravku. Čista »realnost«. Posebno se to lijepo vidjelo kad smo izašli na terasu. Nedostajao nam je samo upaljač na nekom od stolova pomoću kojeg bismo »kresnuli« roštilj i na njega »bacili« ćevape ili neki drugi komad mesa!


– Naš se posao sastoji od toga da interijer ne opremamo namještajem koji proizvodi neka određena tvornica, nego ga izrađujemo po mjeri. Dijelom prema našim zamislima, dijelom prema željama investitora. Na taj se način ne samo određuje gdje će se naći neka od fotelja ili vitrina, nego i gdje će se točno postaviti pojedine utičnice ili prekidači, sve do instalacija vode i odvoda. Kad se dakle osmisli interijer, sve se usklađuje s arhitektima, tako da se nakon svega nesmetano razvija izgradnja. Nije dakle uređenje interijera faza u kojoj se razmišlja kakav namještaj nabaviti i kako će »pasati« u prostor kad je sve gotovo, već se interijer prije toga oblikuje, nastavlja Kukić.


Problemi s – kadrom


A u tom trenutku, onda kad nastupa izrada namještaja po mjeri, dolaze i tipični hrvatski problemi s – kadrom. Namještaj koji se ugrađuje u prostore koje osmišljava Pro Design, kao i još neki od desetak studija za dizajn interijera koji posluju na širem riječkom području, ne uvozi se – njega izrađuju manje, u pravilu obrtničke radionice. A stolara nema pa nema. Uostalom, poznata nam je priča po kojoj bi DI Klana sufinancirala jedan razred, dvadeset do trideset učenika za zvanja tapetar ili stolar. No na takav se natječaj, unatoč odličnim uvjetima provođenja prakse i kasnijeg zapošljavanja, nitko ne javlja.


– U pravu ste, na riječkom području kronično nedostaje obrtničkih zanimanja. Mi surađujemo s tvrtkom RiTex koja izrađuje sjedeće garniture, no unatoč tome što na našem području posluje nekoliko stolarskih radionica, baš nitko od njih nije izrazio spremnost za ulazak u poslove koje im mi možemo priskrbiti. Ni jedan! A namještaj koji ide u cjenovni razred više srednje klase izrađujemo za sve objekte koji s nama sklope ugovor. Hoću reći da prostora za zapošljavanje stolara i osmišljavanje obrtničkih radnji ili poduzeća koja će proizvoditi namještaj po mjeri itekako ima, baš kao što ima i mogućnosti za njihovu dobru zaradu – ističe Kukić.


Na drugoj razini njihovog poslovanja ulazimo u sferu – turizma. Iako dakako projektiraju uređenje unutrašnjosti i za privatne investitore, ipak je najčešća situacija u kojoj se osmišljavaju manji hoteli, najčešće vile za odmor. A da je to potentan posao, ukazuje i činjenica da u Hrvatskoj trenutno najbolje rezultate ostvaruju luksuzniji objekti, vile ili manji, boutique hoteli.


– Taj se trend na hrvatskom tržištu uočava po prilici godinu ili nešto više dana. Znamo da neće trajati vječno, no ipak bi mogao biti najznačajnijim za sektor graditeljstva, kao za i arhitekte, pa i dizajnere interijera, i to na neko duže razdoblje. Hrvatski se turizam prema boljoj iskoristivosti potencijala može pomaknuti upravo na način da podigne kvalitetu ponude – naglašava Kukić.


Visokoobrazovani kadar


A da je tvrtka kojom rukovodi spremna za takve procese, ukazuje i struktura zaposlenika u Pro Designu. Visokoobrazovani kadar, dijelom pomalo i neobičan, barem po uvriježenoj percepciji koja se zanimanja traže, a koja ne. Jer tu su u radnom odnosu diplomirani inženjer pejzažne arhitekture, inženjerka graditeljstva, uhodava se u posao i buduća profesorica likovne kulture…


– Teško je danas procijeniti koji fakultet upisati jer se potreba za kadrovima strahovito brzo mijenja. No upravo smo mi primjer kako uvijek postoji potreba za svima koji su spremni učiti, koji su kreativni i vole raditi. Nema vam pravila, no da je uistinu neobično da se stolari »uvoze« iz Ukrajine, a ne da to obavljaju naši ljudi, i to za dobre plaće da se razumijemo, uistinu nije logično – završio je Kukić.A mi dodajemo ne samo da nije logično, nego nije ni normalno.

Otvaraju se srednjoškolski smjerovi koji proizvode nezaposlene, ne potiču se institucionalno, putem državnih poticaja oni smjerovi za kojima vapi tržište. Pa građevinare, konobare, stolare uvozimo iz Ukrajine, a na biroima za nezaposlene generiramo tisuće i tisuće mladih kojima smo prije toga, znajući da ćemo proizvesti kadar koji nikom ne treba, otvarali smjerove u gimnazijama i ekonomskim školama. I tako stvorili dvostruki gubitak – plaćaj školovanje, nakon toga i nezaposlenost.


U osnovi još jedna hrvatska VR priča. Potencijala za sve, a realnih radnika nigdje. Ma koliko nakon navučenih naočala realnost izgledala kao da je – prava.