U podsvijesti - novi izbori

Riječka politička scena u pat poziciji: HDZ mirno čeka rasplet, Burićevo biti ili ne biti

Damir Cupać

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

U prostoru političkog desnog centra i te kako će se voditi tihi rat dok će se u vijećnici zakopavati sjekire jer bez spremnosti na kompromise oporba neće moći funkcionirati. A svima u podsvijesti je mogućnost ponovljenih izbora u Rijeci



Riječka politička scena nakon zadnjih lokalnih izbora posložila se u pat poziciju koja se najbolje očitovala na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća na kojoj se kompletna oporba ujedinila i izabrala gradskog vijećnika iz Akcije mladih Tihomira Čordaševa za predsjednika. SDP je izgubio većinu prvi put nakon 1993. godine, a što je jedna sasvim nova situacija za riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela koji je dobio svoj peti uzastopni mandat.


On će morati, bar u ovoj fazi, kohabitirati s predstavničkim tijelom što nužno ne mora biti loše, ali prvi veliki test i predstavničko tijelo i Obersnel će imati kod prihvaćanja proračuna za 2018. godinu. To je prvi veliki ispit i ako ga jedna od strana ne položi, građani Rijeke morat će na ponovljene izbore i za izvršnu vlast i za lokalni parlament. Riječ je o samo nekoliko mjeseci pa je logično da će se svi politički akteri u sjeni pripremati i za tu mogućnost.


SDP je već krenuo put autodestrukcije i međusobnog optuživanja pa je pitanje hoće li riječka desnica odnosno desni centar iskoristiti politički prostor koji se otvara kako bi podigli politički rejting. No, unatoč euforiji s Jadranskog trga 1 zbog činjenice da SDP-ova koalicija više nema većinu, i unatoč činjenici da je HDZ postigao s listom izvrstan rezultat jer je dobio sedam mandata, još uvijek je to malo za preuzimanje uloge glavnoga političkog igrača u crvenom bastionu.




Ipak, ta je stranka dokazala da ima politički potencijal, ali su rezultati izbora pokazali da je on daleko od optimuma za stranku koja ima najkvalitetniju infrastrukturu.


Dolaskom Andreja Plenkovića, a odlaskom Tomislava Karamarka HDZ je krenuo u politički desni centar i to se u Rijeci odmah pozitivno odrazilo na izborni rezultat.


Čelni ljudi s Jadranskog trga 1 shvatili su da Karamarkova retorika koja je bila radikalizirana možda može proći u nekoj drugoj sredini, ali ne i u Rijeci. Cijela kampanja na zadnjim lokalnim izborima odrađena je bez gotovo i jednog incidenta i bila je vrlo korektna. Tome je pridonio i HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Kristjan Staničić koji se ni u jednom trenutku nije ulovio u ideološke zamke i inzistirao je na temama koje su se odnosile na projekte i gospodarstvo.


Plenković na skupu na riječkom Korzu slao je kompromisne poruke o političkim protivnicima, a ne neprijateljima. I sve je to dalo rezultate. Kada je riječ o kandidacijskoj listi za Gradsko vijeće. Veliki je neuspjeh bio neulazak Staničića u drugi krug, a poraz je bio tim bolniji što ga je pretekao dugogodišnji član HDZ-a Hrvoje Burić koji je, nezadovoljan onim što se događa u stranci, napisao ispisnicu i osnovao nezavisnu listu. Iako su svi mislili da je riječ o samoubilačkom potezu, pokazalo se da je njegova procjena bila dobra i da nije nestao s političke scene. Dapače, postigao je izvrstan izborni rezultat i time kapitalizirao naporan politički rad u kampanji koju je počeo još krajem prošle godine.


Burićeve prednosti i mane 


No, koliko god je Burić izvrsno prošao, iako je u konačnici izgubio, na neposrednim izborima, toliko je relativno loše prošao s kandidacijskom listom jer su četiri mandata u stvari poraz zbog toga što mu ne daju politički potencijal za značajnije manevre u predstavničkom tijelu. Mjeseci koji dolaze pokazat će kolika je snaga Burićeve nezavisne liste, a sutra stranke čije osnivanje najavljuje. Za njega nije dobro počelo. Bez obzira koji su razlozi da vijećnica s njegove liste Morana Jokić nije došla na konstituirajuću sjednicu, njegova je reakcija nakon toga kada je zatražio vraćanje mandata pokazala da pomalo gubi kontrolu nad ljudima s kojima je računao na preuzimanje vlasti. Pokazalo se da je Burićeva najslabija točka ono što su mnogi navodili kao njegov minus, a to je kadrovski deficit.


Marinko Koljanin također je najavio samostalno nastupanje u Gradskom vijeću. Kada se tome doda da je HDZ, prema Burićevim riječima, inzistirao da u slučaju rotirajućeg predsjedanja gradskim parlamentom Burić ne smije dobiti priliku da sjedi u tom stolcu, jasno je da se priča ponovno svodi na to da će on morati funkcionirati kao i do sada – kao solo igrač. Dosadašnji politički kontekst Buriću sigurno ne ide u prilog i čini se da je on toga svjestan jer ne traži više rezolutno nove izbore i Obersnelovu ostavku, već vjeruje da je kohabitacija moguća.


Očito je da mu nakon svega treba lagani predah jer su se stvari otele kontroli i on mora odlučiti na koji će način politički djelovati dalje. Mosta između njega i HDZ-a za sada očito nema. No, ni HDZ se nema čemu previše radovati jer je očito da Burić i te kako uživa ugled u HDZ-ovom biračkom tijelu i da su birači te stranke i te kako spremni podržati Burića prije nego kandidata Jadranskog trga 1.


U slučaju da se Staničić isprofilira na kvalitetan način moguće je da će Burićev utjecaj opasti, tim više što i on pomalo ulazi u politički centar i izbjegava radikalnu retoriku, sličnu onoj koju je imao dok je pričao o Frljiću i Blaževiću. Takvu retoriku ne bi podržali vjerojatno ni vijećnici Liste za Rijeku, Mosta, Akcije mladih, Živog zida, HNS-a. A bez nje Burić neće biti što je bio – čovjek koji se nametnuo kao izbor svih onih koji su protestno glasovali i kojima je trebalo prepoznatljivo lice da ih izvuče iz kuće na izborni dan, čovjek čiji politički habitus nije stran ni radikalnoj desnici.


Dakle, u prostoru političkog desnog centra i te kako će se voditi tihi rat dok će se u vijećnici zakopavati sjekire jer bez spremnosti na kompromise oporba neće moći funkcionirati. A svima u podsvijesti je mogućnost ponovljenih izbora u Rijeci. Bude li ih do kraja godine ako proračun ne prođe, oni bi za Burića mogli značiti političko biti ili ne biti, a HDZ kao HDZ, velika je stranka s jakom infrastrukturom i koja će uvijek dobiti svojih 20-ak posto. Što se tiče ostalih stranaka koje imaju desni predznak, HDZ ih je u potpunosti potaracao i one Jadranskom trgu 1 više ni na koji način ne prijete. Staničić je inzistirao da HDZ ide bez formalne koalicije s pravašima, iako su se oni našli na kandidacijskoj listi i procjena riječkog HDZ-a pokazala se ispravnom. Birači su to honorirali.


Ljevica nije samo SDP 


No, stvaraju li se uvjeti da desnica u Rijeci dobije izbore. Čini se da ipak ne zbog toga što su stranke lijevog centra ipak u konačnici osvojile najviše glasova. To što je SDP izgubio većinu za politički spektar nije toliko bitno jer je većina protestnih glasova s ljevice otišla strankama koje su birači percipirali kao političku lijevu alternativu, a riječ je o Akciji mladih i Živom zidu, ili je riječ o političkom liberalnom centru tipa Lista za Rijeku i HNS, dok je Most dobro i prošao s obzirom kada se ta stranka uključila u kampanju, vjerojatno zahvaljujući političkoj inerciji prenesenoj s državne razine.


Lagano povlačenje ručne u ovom trenutku čini se kao najbolji izbor za kompletnu riječku oporbu. I zato ne trebaju čuditi pozivi HDZ-a i svih ostalih političkih oporbenih stranaka da SDP pokaže svoje konstruktivno lice na dobrobit grada i da se uključi u lokalni parlamentarni život u Gradskom vijeću. Dotle valja mirno gledati drugarski rat koji počinje među socijaldemokratima, ojačavati poziciju na svom političkom terenu i čekati što će se dogoditi krajem 2017. godine kada na dnevni red gradskog parlamenta dođe prihvaćanje proračuna.