Priče o masonima ili društvu slobodnih zidara oduvijek su bile obavijene velom misterije, a kako je to društvo funkcioniralo u Rijeci u razdoblju dugom 160 godina otkriva dr. sc. Ljubinka Toševa Karpowicz u knjizi »Masonerija, politika i Rijeka 1785 – 1944.« koja će ovaj ponedjeljak u 18 sati biti predstavljena u Državnom arhivu u Rijeci. U sklopu promocije bit će postavljena i prigodna izložba pod nazivom »Osječka slobodnozidarska baština«, izbor građe iz Muzeja Slavonije i Državnog arhiva u Osijeku koju se može razgledati do 28. siječna. Riječ je o doista raritetnom postavu, realiziranom zahvaljujući dokumentaciji koju je jedan osječki mason darovao muzeju uoči Drugog svjetskog rata.

Knjiga dr. sc. Toševe Karpowicz ima iznimnu povijesnu vrijednost za Rijeku, ali i šire područe. Ističe to i ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci Goran Crnković.

– Autorica knjige već dugi niz godina istražuje povijest Rijeke i organizacije slobodnih zidara u našemu gradu. U našem je arhivu pronašla značajne dokumente koji govore o povijesti masona u Rijeci. Zahvaljujući ovom djelu može se pratiti njihova povijest u kontinuitetu u razdoblju od 1785. do 1944. godine. Ovom prilikom bih istaknuo da je Rijeka jedini grad koji ima knjigu o djelovanju masona na ovom području i zbog toga smatram da ima relevantnu važnost za povijest našega grada, kaže Crnković.

Timski rad

S dr. sc. Ljubinkom Toševom Karpowicz dočekali smo prve primjerke knjige iz tiskare, a zatim i porazgovarali o tome kako je uopće počela pisati o masonima.

– Pripremajući se za ovo pitanje, za koje sam pretpostavljala da će biti postavljeno, pogledala sam popis svojih radova te sam se zaprepastila kad sam konstatirala da taj moj prvi članak o masonima datira od prije 32 godine. Da bih ga napisala trebalo je neko vrijeme tako da mogu slobodno kazati da se masonerijom bavim duže od tridesetdvije godine, a zapravo ni sama ne mogu vjerovati da je prošlo već toliko godina.

Poticaj da se počnem baviti masonima dao mi je istraživač Mladen Plovanić, koji je u časopisu Dometi prvi put objavio članak pod nazivom »Liburnisti i autonomaši«. Taj je članak svojedobno podigao veliki interes javnosti i upravo sam taj članak uklopila u zadnji dio svoje knjige. S tim sam se autorom imala priliku susresti svojedobno u Pazinu na Pazinskom memorijalu i tijekom razgovora otkrio mi je da u Rijeci postoji velika zbirka dokumenata o masonima. I tako sam počela istraživati te dokumente, eto, sve do danas. Ovom prigodom zahvaljujem gospodinu Plovaniću na sugestiji koja mi je pružila trajnu preokupaciju tom temom.

Ovo vam nije prva knjiga, niti zadnja. Jako ste puno radili na njoj i nije uvijek bilo lako. Kako se osjećate sada kad je taj veliki posao obavljen?

– Mislim da ste i sami imali priliku prisustvovati atmosferi oduševljenja prilikom prelistavanja prvog primjerka knjige. Ovo je bio timski rad u kojem su mi izuzetno puno pomogli ravnatelj Crnković i Robert Krančić, koji je zaslužan za grafičku opremu knjige. Na tekstu smo minuciozno radili prije nego je otišao u tisak, a još prije te faze ravnatelj Arhiva pomno je analizirao svaki dio knjige. Knjiga je rezultat entuzijastičkog timskog rada u kojem nije bilo ograničenja u doprinosu da knjiga bude što kvalitetnija.

Prije koliko vremena ste dogovorili izdavanje knjige?

– Bilo je to prije tri godine, ali u zadnjih se nekoliko mjeseci sve prolongiralo, no, eto sada je realizirana. Počela sam je pisati puno ranije zahvaljujući nekim svojim člancima koje sam ranije u sekvencama imala priliku objavljivati. Ti su mi članci iznimno puno pomogli u razrađivanju materije koja je bila »raštrkana«. U taj sam pothvat ušla potpuno istraživački i uživala sam u tome.

Portreti masona

Imali ste priliku materijal prikupljati u raznim arhivima pa čak i u Washingtonu.

– Istraživala sam u Washingotnu u tamošnjem arhivu, ali i u knjižnici masonerije, The Library of the Supreme Council, 33 S.J., koja obiluje arhivskim materijalom i masonskim časopisima. Ta knjižnica Vrhovnog savjeta 33 stupnja Južne jurisdikcije ima najbolju knjižnicu, ali su dokumenti nedostupni istraživačima, tako da se ne zna što imaju. Može se naručiti istraživanje neke teme, pa ako se dobije odobrenje, tada njihov arhivist istražuje. Amerikanci definitivno imaju najbolju povijesnu građu o masoneriji te posjeduju i primjerke mojih knjiga. Razlog tome je što je masonerija utemeljitelj SAD-a, a uz to, to je i dobra propaganda tog bratstva. Izdaju čak i vodič masonskih loža diljem svijeta te imena njihovih članova.

Bio je to jedinstven i izvrstan izvor informacija za prikupljanje povijesne građe. Između ostalog pronašla sam podatak da su masoni bili guverneri Rijeke te portrete masona koji su priloženi u knjizi. U dva časopisa ugarske masonerije »Kelet i Hajnal« našla sam članak s imenima nekih masona. Kasnije sam uvidjela da su neki od citiranih imena bili guverneri Rijeke. Te sam osobe potražila u jednoj monografiji te sam tako dobila portrete masona iz 1776, 1788,1791. i 1823. godine čime se malo koja knjiga o masoneriji može pohvaliti da ima portrete masona iz toga razdoblja. Posebno mi je drago što sam tako imala priliku dobiti uvid u materiju vezano za američkog konzula i napad na Riccarda Zanellu, privremenog predsjednika Riječke države. Kako se SAD tada povlačio od političkog utjecaja u ovom kraju to se može smatrati svojevrsnim izvještajem tadašnje situacije u Rijeci. SAD se povlačio iz Europe nakon Prvog svjetskog rata, posljedično i iz naših krajeva.

Neke sam podatke pronašla u Arhivu Jugoslavije u Beogradu, koji se još uvijek tako zove. Riječ je o prepisci između lože Sirius i srpske lože Pobratim te njihovoj uzajamnoj vezi koja je išla i preko mađarske lože. U Budimpešti sam pronašla popise članova lože Sirius koja je potom preuzela riječka prefektura a pritom mi je jako pomogla mađarska povjesničarka u tamošnjem arhivu Ágnes Ordasi.

Tajna iz Trakošćana

Postoji još jedna zanimljiva poveznica s masonima. Naime, Državni arhiv u Rijeci je izdavač knjige, a u zgradi u kojoj je smješten nekad su se nalazili masoni.