Mladi vojnik je poslije podviga o kojemu su pisale novine postao popularan i među djevojkama u Rijeci, a jednoj od njih, tada mladoj medicinskoj sestri Radi, osmjehnula se sreća – prije 45 godina s »herojem« Slobodanom otputovala je i u Dragačevo kao njegova žena i tamo je i danas. »Nikada se nisam pokajala što sam ostavila Rijeku i udala se za čovjeka koji je spasio mnoge Riječanje«, kazala je novinarima.

  Igla je pronađena u stanu obitelji Volf u Ulici Đure Strugara, današnjoj Osječkoj ulici, a tamo ju je donio dječak Biserko Volf (Buco) koji se s prijateljima Oliviom Kalegarićem i Milanom Pupićem igrao u vrtu Medicinskog fakulteta i ušao u skladište u kojem je bila igla. Ne znajući što su našli, dječaci su kobaltnu iglu odnijeli kući i pronađena je u kupaonici obitelji Volf među viklerima. Prilikom otkrivanja igle Gajgerov brojač pokazivao je visoke vrijednosti radioaktivnosti, ne samo u stanu gdje je nađena već i u cijeloj zgradi, no na članovima obitelji, unatoč višednevnoj izloženosti radioaktivnoj igli, nije bilo tragova radijacije.

  Iako nestanak kobaltne igle nije bio tajna, jer o potrazi za opasnom iglom pisao je i Novi list, vojnici koji su sudjelovali u akciji potrage imali su obavezu čuvanja tajne, a nakon gotovo pet desetljeća šutnje Slobodan Čendić, koji je iglu našao, odlučio je sada progovoriti i svoju je priču iznio u srpskim medijima sa željom da stupi u kontakt s obitelji Volf. Naime, Čendić kaže da se desetljećima pita što se dogodilo s tom obitelji, jesu li živi i zdravi, te da bi volio da mu to netko javi, jer to bi za njega značilo skidanje tereta koji desetljećima nosi.

  Slučaja nestanka kobaltne igle iz skloništa riječkog Medicinskog fakulteta sjećaju se neki od danas umirovljenih profesora te ustanove, a ondašnji asistent Zavoda za fiziku prof. dr. Franjo Šolić kaže kako se u ono vrijeme nije previše bavio tim slučajem, ali se najvjerojatnije radilo o igli koja je korištena u KBC-u Rijeka te je dospjela na Medicinski fakultet kako bi se dalje koristila za istraživačke svrhe. Nekadašnji rektor Sveučilišta u Rijeci i profesor Medicinskog fakulteta prof. dr. Danilo Pavešić ističe pak da se nestanka igle sjeća kroz maglu, no i tvrdi kako dječaci koji su je pronašli, kao i njihove obitelji, od kobaltne igle nisu mogli imati posljedice.

  – Istina je da igla zrači, ali posljedice bi bile moguće jedino u slučaju da su je nekoliko dana držali u blizini primjerice oka pa bi možda došlo do oštećenja mrežnice. Nestanak igle bio je skandal, sjećam se da su i novine o tome pisale, ali zapravo nije to bilo ništa tako strašno opasno, zaključuje prof. dr. Pavešić.