Svakome se može dogoditi prometna nesreća, a da javni dužnosnici u takvoj situaciji znaju postupiti ljudski i korektno, svjedoči upravo primjer šefa Begić Blečić Vojka Obersnela. Njemu se u rujnu prošle godine dogodilo da je u večernjim satima na Rivi vozilom udario djevojku koja je prelazila cestu. Riječki gradonačelnik u tom trenutku nije se premišljao. Nije išao odvesti se krug po gradu pa se nadati da će djevojku ponovo ugledati. Odmah je stao i unesrećenu djevojku osobno odvezao u bolnicu i o cijelom događaju obavijestio policiju. Odgovorni ljudi na javnim položajima, pogotovo oni na tako visokim pozicijama i moraju tako postupiti.

U meni su se miješali osjećaji prestravljenosti i sreće, jer s bebom je bilo sve u redu. Novi šok uslijedio je kad sam shvatila da ne mogu izaći iz svog automobila jer su vrata nakon sudara ostala zablokirana. Počela sam vikati »ne mogu izaći van«.

Čuo me djelatnik Čistoće koji je čistio ulicu, pomogao mi da se smirim i da pomaknemo auto malo dalje uz cestu. Taj mi je čovjek rekao da me udarila suzuki vitara. Vidio je kako je vozačica također stala nešto dalje uz cestu, ali je nakon što je pokupila svoj branik otišla s mjesta nesreće. Pomislila sam da će se ipak okrenuti i vratiti. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će pobjeći, prisjeća se.

Pozvala je policiju, a prije nego li je policijska jedinica dvadeset minuta nakon nesreće stigla na uviđaj, do nje je došao jedan policajac na skuteru, koji ju je pitao ako ju je udarila plava suzuki vitara, jer je vidio ovaj razbijeni automobil kako se vozi u blizini. Istu razbijenu suzuki vitaru, kako se kod kafića Teta Roža spušta prema gradu, vidio je i njen prijatelj, kojeg je pozvala da zbrine bebu.

– Policajci su uzeli moje podatke, obavili alkotest, odradili posao i rekli mi da će mi se javiti s podacima druge vozačice, kad ju pronađu. No, prošlo je dva tjedna, a od policije ni glasa. Tek nakon što je voditelju službe za sigurnost cestovnog prometa u Policijskoj upravi Borisu Skeledžiću u emisiji na Radio Rijeci postavljeno pitanje o ovoj prometnoj nesreći, dan kasnije dobili smo poziv iz policije. Tad smo saznali da je riječ o Veri Begić Blečić, objašnjava naša sugovornica.

Dobar limar

Uspjela je telefonski kontaktirati gradsku pročelnicu, koja je, dodaje, u prvom razgovoru bila susretljiva, ispričala se zbog svega što se dogodilo i obećala da će uskoro uspjeti riješiti ovu situaciju. Međutim, nakon toga se neko vrijeme nisu čule, a kad su to konačno uspjele, pročelnica je, napominje naša sugovornica, odgovorila da ona tu ne može ništa učiniti, jer auto je gradski i da će im se javiti netko iz Gradske uprave kako bi to riješili.

– Mojem suprugu cinično je poručila »jedino što vam ja mogu učiniti jest preporučiti dobrog limara«, govori nam sugovornica.

Nedugo potom dobili su poziv iz Gradske uprave, ali službenik im je rekao da trenutno ne može ništa učiniti jer da ne može doći do policijskog zapisnika »iz razloga što je policijski računalni sustav pao zbog virusa«. Međutim, naša sugovornica već drugi dan uspjela je doći do policijskog zapisnika bez ikakvog problema.

Kad je shvatila da nema druge pomoći, odlučila se putem facebooka obratiti riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu U poruci je pokušala objasniti zašto je ostala toliko duboko potresena zbog cijelog događaja.

– Slogan kaže Rijeka za sve, ali imala sam prometnu nesreću u kojoj sam se sudarila s osobom kojoj je očito Rijeka više na njenoj strani. Pročelnica za sport službenim je autom napustila mjesto nesreće, a ni pogledala nas nije.

Foto: M. GRACIN

Ako takvi ljudi rade na takvim pozicijama, hladni, nemarni, bez ljudskosti i obraza, onda nam nije baš lijepo. I zaista: ako su mene alkotestirali u 11.20 sati, a nju u 16.20 sati, kad je napuhala 0,42 pomila, kako to može biti Rijeka za sve i kako može trošak biti sav na moj teret? Kako ona i dalje izvršava tu funkciju u Gradu, a ne mari za ženu s bebom, za starca, za djevojku… za ljude općenito. Nebitno je tko je bio u autu. Kad dođe do nesreće, staneš, sve se zaustavlja i pitaš »jeste li dobro«, napisala je Vojku Obersnelu.

Obersnelov odgovor

Riječki gradonačelnik u odgovoru, koji je stigao nakon nekoliko dana, branio je jednu od svojih prvih suradnica.

– Žao mi je što ste imali prometnu nesreću i razumijem Vašu uznemirenost. No, koliko mi je poznato iz razgovora s pročelnicom, ona nipošto nije napustila mjesto nesreće. Sklonila se s glavne ceste, pokupila oštećeni branik i kružnom ulicom se vratila na lokaciju sudara, ali tamo više nije zatekla Vas.

Dapače, kaže da ste se kasnije čule telefonom i da ste joj rekli kako ste je vidjeli da se vratila. Stoga doista ne mislim da ona ne mari za ljude kako to tvrdite, a poznavajući je, uvjeren sam da nije imala ni najmanju lošu namjeru kad je, nakon što Vas na lokaciji po povratku više nije zatekla, otišla. Dapače, slučaj je prijavila policiji i napravljen je uviđaj. A koliko mi je poznato, utvrđena je Vaša krivnja pa stoga pretpostavljam da je to razlog što snosite troškove postupka, odgovorio je gradonačelnik.

Promjena priče

Naša sugovornica potom je gradonačelniku skrenula pozornost na to da je policijski uviđaj potrajao barem sat vremena, a da se pročelnica svo to vrijeme nije vratila, jer bi to vidjela i policija koja je bila na očevidu.

– Pročelnicu sam zvala tek dva tjedna nakon nesreće kad sam dobila njene podatke i tad je izjavila da me nije mogla kontaktirati, ali i da je imala uvid u zapisnik, što je kontradiktorno, jer u zapisniku je bilo moje ime i prezime te me je mogla kontaktirati. Ni u jednom trenutku nisam rekla da se vratila, već su je policajac na skuteru i moj prijatelj, koji je dolazio na mjesto nesreće, vidjeli kako odlazi, odgovorila je naša sugovornica.

Razumije gradonačelnikovo zalaganje za gospođu, ali, kaže, nikako ne razumije zašto pročelnica sad mijenja priču, kad joj je na telefonu priznala da je pogriješila

– Svi možemo pogriješiti, ali bilo bi u najmanju ruku pošteno da prizna i prihvati istinu da je napustila mjesto nesreće. Ako se istinski pokajala, ne znam zašto sad izmišlja drugo. Shvaćam da je ovo borba s vjetrenjačama, gdje veća riba jede malu, ali uznemiruje me nepravda. Imam petero prekrasne djece, koju učim prije svega iskrenosti i poštenju. Zaista je žalosno ako pročelnica laže gradonačelnika ili sebe. Samo treba biti čovjek i priznati svoju grešku, napominje naša sugovornica.