Da je odluka bivše vlade o obaveznoj ugradnji razdjelnika potrošnje toplinske energije sporna potvrđeno je nedavno iz Europske komisije, a da je i u praksi obračun putem razdjelnika više nego sporan potvrđuje slučaj Riječanina Marina Tomaića kojemu je Brunata uredno obračunala potrošene impulse za ožujak, iako je on još u veljači fizički uklonio i radijatore i razdjelnike iz svog stana na Gornjoj Vežici.

Pritom je Tomaiću iz hrvatske ispostave danske tvrtke specijalizirane za proizvodnju i ugradnju razdjelnika, te njihovo očitavanje i obračun razdiobe potrošnje unutar višestambenih zgrada, objašnjeno kako je njegova potrošnja za ožujak »procijenjena«, iako su prema svim važećim zakonskim i drugim aktima, ali i prema ugovorima potpisanim s vlasnicima stanova, tvrtke zadužene za obračun, dužne obračunavati raspodjelu troškova isključivo prema očitanim vrijednostima s razdjelnika.

Tomaić je, doduše, radijatore skinuo, a razdjelnike uništio na svoju ruku, bez ishođenja potrebne suglasnosti ostalih suvlasnika i rješenja za izdvajanje iz sustava centralnog grijanja, no bez obzira na to, nakon što su razdjelnici bili uništeni, što bi u sustavu daljinskog očitavanja, kakav je obavezan u Hrvatskoj, moralo odmah biti registrirano, Brunata je morala na teren poslati svoje servisere da utvrde o čemu je riječ, a nikako potrošnju obračunati prema »procjeni« i to bez ikakvog objašnjenja na čemu je procjena utemeljena.

Posebice zbog činjenice da je sam Tomaić o skidanju radijatora i uništavanju razdjelnika, i elektronskom poštom i pisanim putem, preporučenom pošiljkom s povratnicom, o svemu još 19. veljače uredno obavijestio i Brunatu i Energo.

Visoki računi

Na drastičan potez odlučio se, kako priznaje, zbog nemoguće visoke potrošnje i računa za centralno grijanje koji su u zimskim mjesecima premašivali iznose od 1.800 kuna.

– Kupili smo stan u rujnu, te se uskoro i uselili, moja obitelj i ja. Znali smo da stan ima centralno, a budući da moja majka živi u istom ovakvom stanu nekoliko ulaza dalje, pretpostavili smo da će računi biti slični njenima, koji su bili znatno ispod tisuću kuna, priča Tomaić.

Već u prosincu neugodno se iznenadio kada mu je za grijanje u studenom ispostavljen račun od gotovo tisuću kuna, iako je studeni bio znatno topliji nego što mu ime kaže, a prema njegovim riječima, za zagrijavanje stana korištena su samo dva radijatora u blagovaonici i dnevnom boravku, te mali kupaonski radijator. U siječnju, kada mu je ispostavljen račun za prosinac, doživio je pravi šok.

– Račun je bio preko 1.800 kuna. Odmah sam otišao u Energo, gdje mi je rečeno kako je nemoguće da je potrošnja bila tolika, te da će račun biti storniran. Povjerovao sam gospođi koja mi je sve to usmeno kazala, te nisam platio račun. Ispao sam naivan, jer ne samo da račun nije storniran, nego sam dobio i rješenje za ovrhu, ogorčen je Tomaić.

Usmeno obećanje

Račun sličnog iznosa dobio je i u veljači za siječanj, te je nakon toga odlučio ukloniti radijatore i razdjelnike, kako kaže, da ne pada u napast da ih otvara, a za grijanje je koristio klima-uređaj. Radijatore je skinuo 16. i 17. veljače, obavijestivši o tome Brunatu i Energo. Platio je potrošnju za veljaču, no početkom ovog mjeseca potpuno ga je šokiralo kada je vidio da mu je za ožujak uredno obračunata potrošnja na temelju impulsa s razdjelnika kojih nije moglo biti, jer su razdjelnici mjesec dana prije toga bili uništeni.

– Odmah sam o tome obavijestio Brunatu, odakle su mi poslali objašnjenje da je riječ o procijenjenim impulsima, što je nevjerojatno, zajedno s najavom kako će izdani račun poništiti. Otišao sam i u Energo, no tamo sam ponovno dobio samo usmeno obećanje da će tako i biti, pa na temelju prethodnog iskustva strahujem od nove ovrhe, ali i pitam se kako je moguće da tvrtka koja bi trebala očitavati razdjelnike potpuno proizvoljno procijeni našu potrošnju, te na temelju toga pošalje izračun distributeru koji nam uredno pošalje račun za grijanje koje nismo koristili, priča vidno uzrujani Tomaić.

Da je Brunata dužna obračun raditi prema očitanjima, jasno je i iz odredbi ugovora s korisnicima, u kojemu jasno stoji da očitanje razdjelnika »podrazumijeva očitanje, prijenos i pohranu podataka zabilježenih razdjelnicima, a koji zajedno s podacima o ukupnoj izmjerenoj potrošnji na glavnom mjerilu čine osnovu za Raspodjelu utroška topline u promatranom obračunskom razdoblju.«

Nemoguće izaći iz sustava Energa

Osim na Brunatu, Tomaić je ogorčen i na Energo, jer mu ne dopuštaju izlazak iz sustava.

– Tražio sam i da plaćam paušal, samo da mi ne obračunavaju potrošnju, jer mi se ne grijemo niti posredno, putem vertikala, budući da živimo na najvišem katu zgrade, te vertikale kroz naš stan ne prolaze, no ni to nam ne dopuštaju. Za izdvajanje iz sustava potrebna nam je većina glasova suvlasnika iz ovog i još dva susjedna ulaza, što se pokazalo nemogućom misijom, jer dobar dio susjeda strahuje da će, ukoliko nam potpišu suglasnost, njima računi biti još veći, kaže Tomaić, koji će, kako stvari sada stoje, uz mjesečni paušal iduće zime morati plaćati i udio u potrošnji prema stambenoj površini, a zbog uklanjanja razdjelnika moguće je da ga čeka i visoka novčana kazna.

Zbog pozicije u kojoj se našao, između distributera i tvrtke za obračun potrošnje s jedne, te nemogućnosti da prikupi potpise stanara s druge strane, odlučio se pravdu potražiti na nadležnom sudu.

– Ne znam kako drugačije doći do rješenja. Ovako ćemo morati plaćati potrošnju, iako nemamo radijatore, a ne možemo se grijati ni putem vertikala sustava, budući da kroz naš stan ne prolaze, zaključuje Tomaić.