Posebice su ugroženi pedijatri koji kažu da se ne osjećaju nimalo spremnima da uzmu u ruke defibrilator ili pak obave intubiranje, te stoga kao i obiteljski, zahtijevaju osiguranje od posljedica stručne pogreške
RIJEKA Doživi li kakvo akutno stanje izvan smjene svog izabranog liječnika, svaki bi Riječanin kao i većina stanovnika Primorsko-goranske županije, od prvog listopada trebao odšetati do obližnjeg centra za obiteljsku medicinu. Ukoliko je pak to stanje ozbiljnije, ali prema algoritmima dispečera u zavodu za hitnu medicinsku pomoć još uvijek nema karakteristike hitnoće, pacijent će ponovo biti usmjeren prema centru obiteljske medicine, ali ovaj put će liječnik iz centra – bez obzira na također akutne pacijente u čekaonici – ići u kućni posjet pacijentu za kojeg možda ustanovi da je njegovo stanje ipak hitnoća. Dijagnozu koja se kvalificira kao hitnoća, primjerice infarkt, u ovom će slučaju postaviti liječnik obiteljske medicine, ali i pedijatar koji također ima obavezu dežurati u centru obiteljske medicine. U slučaju značajnog broja pedijatara, čija prosječna dob u nas iznosi 60 godina, riječ je o liječniku koji odraslog pacijenta nije vidio od dobivanja specijalizacije, što u slučaju većine pedijatara iznosi između 20 i 30 godina.
Dežurstva i pripravnosti
Ovo je tek dio potencijalnog scenarija kojeg zamišljaju protivnici primjene reorganiziranog sustava hitne pomoći prema kojem bi od 1. listopada u Primorsko-goranskoj županiji trebalo funkcionirati šest punih timova hitne pomoći (dva u Rijeci i po jedan u Opatiji, Delnicama, Crikvenici i Krku) te pet takozvanih timova dva, odnosno timova koji podrazumijevaju samo vozača i medicinskog tehničara, a koji će biti raspoređeni po jedan u Rijeci, Cresu, Rabu, Vrbovskom i Malom Lošinju. Nadležnost nad timovima imat će Zavod za hitnu medicinu dok bi županijski Dom zdravlja trebao preuzeti organiziranje punktova dežurstava (po jedan na Malom Lošinju i Rabu), četiri punkta pripravnosti (po jedan u Cresu, Čabru, Novom Vinodolskom i Vrbovskom) te centara obiteljske medicine koje će dobiti Rijeka, Opatija, Delnice, Crikvenica i Krk.
Nedostajat će 40 timova
I dok su neke političke opcije pa i sami županijski čelnici već izrazili neslaganje s ovako posloženom mrežom timova hitne pomoći kojih je prema zajedničkom mišljenju premalo, posebice u usporedbi s drugim hrvatskim županijama, liječnici obiteljske medicine vrlo su skeptični prema novitetu u sustavu kojeg predstavljaju centri obiteljske medicine. Obaveza svakog liječnika u mreži primarne zdravstvene zaštite je odraditi jednu smjenu u takvom centru, a ta bi ih obaveza u pravilu trebala dopasti jednom ili dvaput mjesečno.
Same prostore centara obiteljske medicine trebao bi opremiti dom zdravlja, a oprema bi u ovom slučaju, prema mišljenju liječnika trebala pokriti potrebe djece i odraslih te biti usklađena s pravilnikom o minimalnoj opremeljnosti ordinacija. Procjenjuje se da je prosječna vrijednost opreme oko 200 tisuća kuna po centru što u konačnici iznosi milijun kuna koliko bi županijski Dom zdravlja trebao izdvojiti za opremanje svih pet centara. Liječnici također zahtijevaju i osiguranje od posljedica stručne pogreške, jer smatraju da će svaki put kad budu dežurali u centru raditi i do 14 sati dnevno, ako se uzme u obzir rad u vlastitoj ordinaciji. Liječnici pritom upozoravaju da se – posebice u vrijeme izmjena zakona o zdravstvenoj zaštiti gdje liječnici mogu maksimalno raditi 48 sati tjedno – radi i o prekoračenju maksimalno dopuštenog radnog vremena. Centri obiteljske medicine mogli bi imati problema s kadrovima pa se očekuje da će od 178 ugovorenih raspoloživih liječničkih timova zbog bolovanja, godišnjih odmora i stručnih usavršavanja u prosjeku biti 75 posto što znači da centrima obiteljske medicine u PGŽ nedostaje četrdesetak liječničkih timova.
Umorni i neispavani liječnici
– Centri obiteljske medicine s postojećim resursima i zakonskom regulativom su neodrživi. Njihovo formiranje dovesti će samo do smanjenja dostupnosti zdravstvene zaštite koju će pružati umorni i neispavani liječnici koji rade 14 sati na dan. Mi nudimo alternativna rješenja i jedan od prijedloga je povećati upisnu kvotu na fakultetima te omogućiti ulaz mladih liječnika u sustav primarne zdravstvene zaštite – predlaže dr. Leonardo Bressan iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
No, ono što možda ipak najviše može zabrinjavati u priči oko formiranja centara obiteljske medicine nedovoljna je stručnost liječnika koji će u njima raditi. Neslužbeno to priznaju i sami liječnici s kojima smo razgovarali, a koji kažu da se ne osjećaju nimalo spremnima da uzmu u ruke defibrilator kod reanimacije ili pak obave intubiranje. Zbog toga smatraju da je edukacija iz područja osnovnog i naprednog održavanja života neophodna za sve liječnike koji će imati obavezu rada u centrima obiteljske medicine. U protivnom, posebno ako se slaboj stručnosti pribroje i nedostatak kadra te radni dan od 14 sati, liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prijete tužbe pacijenata zbog učinjenih liječničkih grešaka.
