Recept za uspjeh: Nezapamćeni broj posjetitelja u Guvernerovoj palači na izložbi o rigojančiju

Foto S. Drechsler

RIJEKA Ljubav može sve, pa tako i inspirirati kuhara da ljubavi u čast osmisli recept za kolač. No, da će priča, odnosno izložba o jednom kolaču i njegovoj povijesti privući nezapamćen broj posjetitelja u Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, vjerojatno nisu slutili ni organizatori, jer ovoliko posjetitelja nije bilo ni na Noći muzeja. Sve su osmislili Svetozar Nilović Tozo, kustos i utemeljitelj riječkog Muzeja Peak&Poke i ravnateljica Povijesnog i pomorskog muzeja Hrvatskoga primorja Tea Perinčić. – To je zapravo Tozina ideja. Postavio je pitanje zašto više u riječkim slastičarnama nema rigojančija, gdje je nestao i zašto je uopće bio toliko popularan u riječkim kavanama i slastičarnicama osamdesetih godina prošloga stoljeća. Krenuli smo istraživati u Mađarskom institutu u Zagrebu i Veleposlanstvu i dobili njihovu apsolutnu podršku i sve informacije koje su nam trebale – rekla je večeras za svečanosti otvorenja izložbe »Rigojanči – ljubav kao slatko nadahnuće« u Povijesnom i pomorskom muzej Hrvatskoga primorja Tea Perinčić.

Izložba, je dakako puno više od kolača, iako na monitioru prikazuje recept za ovu poslasticu. Ona, kako objašnjava Perinčić, slijedi dva smjera – prvi u kojem se predstavlja grad Rijeka/Fiume u vrijeme koje se u europskoj povijesti spominje kao lijepo doba – od 1870. do 1914. kad je, zahvaljujući mađarskom kapitalu, Rijeka procvala. Usporedo s gospodarskim rastom, društveni život također postaje vrlo zanimljiv i većinom se odvija u poznatim riječkim kavanama i restoranima, koji su bili i mjesta gdje se moglo pojesti dobre kolače. U ponudi riječkih se kavana od tada zadržao i kolač rigojanči, a da se s vremenom izgubilo ili zaboravilo značenje tog imena kao i poveznica s austro-ugarskom tradicijom. A kolač je zapravo dobio ime po slavnom mađarskom romskom violinistu Rigo Jansciju, koji je imao sreće, ali i bio dovoljno talentiran da svira u nekim od najpoznatijih pariških restorana i kavana. On je čak osvojio ili se dao osvojiti od jedne Amerikanke udane za belgijskog princa. Rigo Jansci i Clara Ward, princeza Caraman Chimay, toliko su bili zaljubljeni i popularni da su njihova strastvena veza i brak nadahnuli jednog od tada slavnih kuhara da kolač od čokolade i šlaga nazove rigo-janči. Ta ljubav nije potrajala, ali je kolač ostao kao dio austro-ugarskog traga u riječkom kulinarskom identitetu i još uvijek se može naći u nekim riječkim kavanama/slastičarnicama, a mogao se kušati i danas na otvorenju izložbe, koju su obogatili zvukovi mađarskih romskih violinista.

Izožba je otvorena u okviru manifestacije Mađarski dani u Rijeci, u sklupu koje su ujutro u Salonu Grada Rijeke gradonačelnik Vojko Obersnel i predsjednik Gradskog vijeća Andrej Poropat ugostili predstavnike Mađarske i Csepela, 21. slobodnog okruga Budimpešte, s kojim Rijeka njeguje prijateljsku suradnju od 1998. godine. Uz veleposlanika Mađarske u RH Nj.E. Józsefa Zoltána Magyara i Jánosa Dezs, ravnatelja Mađarskog instituta u Zagrebu sa suradnicima, ugošćena je i izaslanica premijera Mađarske Nj.E. gđa Katalin Szili.