Foto V. Karuza
Za nagradu je zaslužan – timski rad. Naš tim broji 60 ljudi to su djelatnici GKR-a, no tu su i brojni suradnici, osnivač, ali i drugi financijeri koji prepoznaju našu ideju i cilj
Naš vrlo intenzivan programski život, pokretanje rada na novim lokacijama, poseban pristup promišljanju suvremene knjižnice, rezultirali su posebno vrijednim priznanjem koje stiže u naše ruke! Gradska knjižnica Rijeka dobitnik je nacionalnog priznanja »Knjižnica godine 2019.«! Posljednjih godina Gradska knjižnica Rijeka jedna je od najdinamičnijih i najinovativnijih hrvatskih knjižnica.
Prihvaćena je paradigma prema kojoj su knjižnice dnevni boravak zajednice i prostor njenog osnaživanja u svakom pogledu – kreativnom, poslovnom, kulturnom. Ovo je za Gradsku knjižnicu Rijeka prvo priznanje takve vrste.
Tako su se na službenim stranicama pohvalili djelatnici Gradske knjižnice Rijeka. I da je samo nagrada u pitanju, bilo bi dovoljno za razgovor, no pred riječkom Knjižnicom je prijelomna godina, ona u kojoj je sastavnica Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture, a 2021. trebali bi useliti u novi prostor – onaj u budućem art-kvartu u bivšem kompleksu Benčić koji kraj radova trebao dočekati negdje u 2021. Povoda za razgovor je mnogo, stoga smo u trsatskom ogranku okupili reprezentativnu ekipu, ravnatelja Niku Cvjetkovića, Jelenu Stipetić Šušak, koordinatoricu knjižničnog poslovanja, Alicu Kolarić, voditeljicu Dječjeg odjela Stribor, Ljiljanu Črnjar, voditeljicu Županijske matične službe, Anju Babić, voditeljicu Službe za koordinaciju programa, Kristinu Đoja, voditeljicu American Cornera Rijeka i Kristiana Benića, suradnika za marketing, odnose s javnošću i projekte GKR-a. Vesela ekipa, nema što. Vesela, entuzijastična i toliko daleko od tradicionalne slike knjižničara. I ne, nismo pričali ispod glasa, jer već neko vrijeme knjižnice nisu samo tiha mjesta gdje će vas pogrdno pogledati ukoliko ne šapćete. Štoviše, danas se češće knjižnicama ori smijeh.
Timski rad
Na početku neminovno pitanje: čime su zaslužili nagradu?
– Za nagradu je zaslužan – timski rad. Naš tim broji 60 ljudi to su djelatnici GKR-a, no tu su i brojni suradnici, osnivač, ali i drugi financijeri koji prepoznaju našu ideju i cilj. Zaslužni su i naši volonteri, članovi čitateljskih klubova kao i korisnici koji su prepoznali GKR kao vrijednog partnera pa nas, suprotno globalnim trendovima opadanja broja članova u knjižnicama, nagrađuju sve brojnijim članstvom te je broj članova porastao za 17% u zadnje tri godine A cilj? Cilj nije samo korisnicima približiti knjigu, već sve naše usluge kojih je puno više no samo »rentanje« knjiga. No da taj tradicionalni dio usluga ne funkcionira, ne bismo bili u mogućnosti ponuditi ono novo, drugačije i inovativno što nas čini najboljima u Hrvatskoj, istaknut će Niko Cvjetković, ravnatelj GKR-a.
Pozicija art-kvarta je izvrsna, a izvrsna je i pozicija buduće zgrade Gradske knjižnice Rijeka unutar tog kvarta. Mislim da će Knjižnica dati dodatnu dozu života u tom kvartu. S jedne strane imate »veliku« Knjižnicu, a tu je i Dječja kuća sa Striborom. Mislim da je to dobar spoj koji će generirati nove navike građana. Art-kvart širi središte grada. Danas živimo jednu neobičnu realnost: ili si se dogodio na Facebooku, ili si se dogodio na Korzu, ili ne postojiš. Naš ogranak na Trsatu, kao glavna lokacija svih većih indoor zbivanja GKRa, koji je otvoren sredinom 2016. godine, a koji je izrazito dobro posjećen, dokaz je kako se u 3-4 godine mogu mijenjati postojeće i stvarati nove navike građana. Tako da vjerujem da će to vrlo brzo zaživjeti u art-kvartu, kaže Cvjetković.
Reći će ravnatelj da nije važno koliko je godinama mlad tim, već koliko su mlade njegove ideje.
– Cijelo značenje knjižnice mijenja se na globalnoj razini, to nikako nije proces koji smo mi pokrenuli, no možda smo u hrvatskim okvirima malo brži i hrabriji u iskoracima prema svjetskim trendovima. Često i riskiramo u implementaciji nekih praksi, provedbi nekih projekata, programa… Puno je toga rizik, no dosad nam se sve pozitivno vratilo, istaknut će Kristian Benić.
I baš dok smo čekali da se ekipa okupi, već su kalile nove ideje – da Dječji odjel Stribor primjerice u predblagdansko vrijeme bude mjesto razmjene igrački.
Foto Vedran Karuza
Otvoreni svima
Da se slika tradicionalnih knjižnica i knjižničarski mijenja, potvrđuje i Alica Kolarić
– Posjetila sam danski Aarhus koji je 2017. bio Europska prijestolnice kulture pod geslom »Let’s Rethink«. Njihova knjižnica koja se nalazi uz more stoga ju nazivaju Dok 1, prostire se na 30 tisuća kvadrata i zamišljena je i realizirana kao društveno središte za kvalitetno provođenje vremena. Mi danas imamo javne prostore, odnosno ljudi u te svrhe koriste shopping centre koji su zapravo privatni prostori koji vas mame na kupnju. Knjižnice u svijetu su javan i kvalitetan prostor otvoren svima, gdje ne morate ništa kupiti, niti ništa platiti. Ideja je da knjižnica bude i mjesto u kojem su dostupne sve tehnologije, primjerice STEM tehnologije za najmlađe. Pokušavamo pratiti te trendove, osluškivati potrebe zajednice i nastojati pozitivno odgovoriti. Uvijek s posebnim senzibilitetom prema depriviligiranim skupinama kojima informacije, knjige, tehnologije i prostori za neformalno učenje zapravo nisu dostupni, ističe Kolarić.
Posebnu ulogu u kontekstu knjižnica kao dnevnih boravaka imaju ogranci.
– Ogranci su svakako mjesto dnevnog boravka i tu dolaze različite skupine korisnika koji koriste razne naše usluge. Prije svega naše tradicionalne usluge, ono što knjižnica u svojoj srži jest, i te usluge moraju funkcionirati kako bismo na njima gradili nove trendove i radili iskorake. Primjerice, nabava novih naslova nosi nam gomilu novih korisnika, a onda se oni uključe u raznorazne naše programe i djelatnosti. A nova zgrada u bivšem kompleksu Benčić otvorit će nam niz novih mogućnosti, prije svega da se i u gradu korisnici osjećaju ugodnije u našim prostorijama. Za sada, u ovim uvjetima mi im pružamo onoliko koliko možemo, kaže Jelenu Stipetić Šušak.
Nova zgrada, nove mogućnosti. To je ono čemu se cijeli tim veseli.
– Trenutno smo u fazi gdje nam je infrastruktura usko grlo, i to uistinu ne bi smjelo biti tako. Nekad smo doista frustrirani kad osmislimo sjajan program, provedemo ga, odlično ga iskomuniciramo prema korisnicima, oni pohrle na taj program i onda mi u prostor koji je idealan za 20 ili 30 ljudi, primimo njih 50 ili 70. Naravno da dio naših korisnika doma ode tek dijelom zadovoljan. Jer su morali stajati, jer nisu dobro čuli, jer im je bilo pretoplo ili prehladno… To su stvari koje se ne bi smjele događati, davno smo počeli govoriti kako bi knjižnica trebala zimi biti najtoplije mjesto u gradu, ljeti najhladnije mjesto u gradu, a za to nam je potrebna infrastruktura. Nova zgrada i novi prostor omogućiti će nam da dodatno osnažimo program koji stvaramo. Da ih kvalitetnije možemo ostvariti, a omogućit će nam da korisnicima ponudimo i potpuno nove programe i sadržaje čija realizacija nije moguća u sadašnjim prostorima, kaže ravnatelj.
Benić ističe da je za sada Središnji odjel neprikladno lokacijski rascjepkan i dislociran.
– Valja zaista istaknuti entuzjazam i volju svih naših kolega i kolegica, jer uz svoje cjelodnevno radno vrijeme u odjelima, pronalaze vremena i za osmišljavanje i realizaciju programa poput Zelenog i Poslovnog kutka, uvijek su puni ideja, ali nažalost trenutno nemaju neki svoj kut za rad u miru i na miru, jer naprosto nemamo prostorija za neki kreativni rad u međusmjenama, ali unatoč tome pravi smo rasadnik dobrih ideja, koje ne ostaju samo na idejama već ih i realiziramo.
I mladi, i stari
Rad s najmlađima ono je što je posebno na srcu riječkih knjižničara. Tu postoji kontinuitet, a njihov rad i trud prepoznat je ne samo na hrvatskoj, već i europskoj razini.
Za naše korisnike jako je važna naša Zavičajna zbirka kojoj smo unatrag nekoliko godina dali veći značaj. Ranije je bila smještena na katu palače Modello i nije bila dostupna korisnicima, no sad je u prisutna u prizemlju Modella u malu, za korisnike otvorenu, priručnu studijsku čitaonicu gdje građani mogu doći i proučavati i čitati te knjige. U tu zbirku ulaze sve knjige o zavičaju, o ljudima zavičaja i zavičajni autori, a obuhvaća cijelu Primorsko-goransku županiju, ističe Ljiljana Črnjar.
– Zaista se trudimo ponuditi nešto drugačije i novo. Primjerice Tjedan dobre dječje knjige raste iz godine u godinu i sada je narastao na Mjesec i miks je radionica koje potiču dječju kreativnost. Imamo gostovanja književnika, radionice literarnog li likovnog izražavnja, u biti osmišljavamo kvalitetno provođenje slobodnog vremena slijedeći svjetske trendove. Prostor nas zasad ograničava, no mi ga već sad širimo, izlazimo u parkove, na trgove… Aktivni smo kreatori programa festivala Tobogan. Dijelom smo začetnici svjetskih metoda uključivanja roditelja izrazito male djece, imamo program “Pssst…mala priča!” za djecu od dvije do tri godine u ogranku na Trsatu koja slavi pet godina održavanja, tu je i program “Pssst…priča!” za malo stariju djecu, onu od 4 do 6 godina koja djeluje već 13 godina, ističe Anja Babić.
Dodaje kako je »moment dolaska u knjižnicu važan, jer jednom kad uđete, uvijek ćete se rado vraćati«.
– Kod djece nema “fejka”, nema obmane, moramo im nuditi ono što je njima zanimljivo i zabavno, a da je ujedno i kvalitetno i korisno. Mi nismo škola, oni kod nas ne moraju dolaziti, moraju osjetiti želju da dođu i da sudjeluju u našim programima, kaže ravnatelj Cvjetković.
No nisu im na srcu samo najmlađi, posebni senziblitet imaju i prema starijoj populaciji. Uostalom knjižnice kao dnevni boravci imaju i inkluzivnu ulogu.
– Jedan od naših dugoročnijih projekata je dostava knjiga na kućni prag. Cilj ovog projekta jest da se približimo zajednici, da knjigu dovedemo onima koji iz raznoraznih razloga ne mogu doći do nje. Radimo to godinama, kolegica i ja službenim vozilom jednom mjesečno dostavljamo knjige nepokretnim i slabopokretnim sugrađanima. No nismo samo dostavljači, već oni koji te ljude vraćaju u zajednicu, ističe Kristina Đoja.
Važnost Bibliobusa
Posebno važnu ulogu toj priči ima Bibliobusna službakoja je s radom započela davne 1969. godine i tadašnji je bibliobus bio prva pokretna knjižnica takve vrste u Hrvatskoj, a Županijski bibliobus pokrenut je 2004. godine kao rezultat partnerskog projekta Gradske knjižnice Rijeka i Primorsko-goranske županije.
– Naša priča Bibliobusa traje već pola stoljeća. Osnovna ideja, koja se provlači kroz sve promjene koje je projekt u tih 50 godina postojanja prošao, jest donijeti, odnosno dovesti knjigu i informaciju u sva ona mjesta u kojima one nisu bile dostupne. Obilazimo mjesta gdje je Bibliobus jedini oblik narodne knjižnice, kaže Ljiljana Črnjar te dodaje kako je dodatni iskorak uz voditeljicu Verenu Tibljaš i nova koncepcija Gradskog bibliobusa koji je od 2018. posebno fokusiran na rad s vrtićima, odnosno rad s našim najmlađim sugrađima, a sve s ciljem poticanja čitanja od najranije dobi.
U 2018. godini broj korisnika Gradske knjižnice Rijeka prešao je 21 tisuću.
Konceptu tematsko-sadržajnih kutaka – Poslovnom kutku posvećenom poslovanju i ekonomiji te American Corneru Rijeka fokusiranom na stvaralačke i nove tehnologije, pridružit će se 20. 11. i Zeleni kutak. Ideja iza njegovog razvoja je ta da se kroz Središnji odjel u Palači Modello građanima pruži prije svega najlakši put do kvalitetnih naslova iz spektra održivog razvoja, često i vrlo recentnih izdanja na engleskom jeziku. No to nije sve – bit će to i prostor eksperimentiranja, igranja, učenja, kolegice najavljuju da žele u knjižnici posaditi i sastojke za vlastiti čaj… Sami knjižničari kroz Erasmus + posjećuje knjižnice u Sloveniji i Litvi, a gdje istražuju tamošnje koncepte zelenih knjižnica, kroz projekt Nova pravila igre s udrugom SMART radi se na izradi kurikuluma neformalnog obrazovanja o održivom razvoju, kroz Brickzine i Magazin redovito se piše o temama u rasponu od vrtlarenja na Kvarneru do novih eko-koncepata, a u Ogranku Trsat na 3D printarima se izrađuje sustav za samozalijevanje biljaka. Posebno mi je drago da službenije počinjemo predavanjem agilne lokalne ekipe zaljubljenika u meteorologiju Rimeteo koji će nam približiti kada i zašto u Rijeci može padati snijeg te postoje li indicije za postojanjem promjena na tom planu. Zeleni kutak je mozaik od puno niti koje će postupno prožeti cijelu knjižnicu, zaključuje Benić.
– Iz godine u godinu povećava nam se broj članova, broj posudbi, ali i broj posebnih programa i svega onoga što činimo kako bismo privukli naše građane u knjižnicu. Iako su knjige izuzetno važan segment, knjižnica nisu samo knjige, nisu samo police. Inače bismo bili arhiva, skladište knjiga. Knjižnica je živi organizam, čine ga ljudi, naši članovi i naši djelatnici, kaže Anja Babić.
Želje za 2021.
I dok svi otprilike znamo što nam donosi 2020. i titula Europske prijestolnice kulture, riječke knjižničare pitamo što si žele u 2021.
– Ono što očekujemo je novi prostor, no mislim da je puno važnije ono što ćemo mi dati: treba taj prostor popuniti, ne samo knjigama jer to je u konačnici najlakše. Ono što mi želimo biti jest generator novih usluga i programa. Želim da paradigma knjižnice kao trećeg prostora, odnosno dnevnog boravka zajednice zaživi u punom sjaju. Kod nas nema bojazni, usudili smo se napraviti neke stvari, neke iskorake u neka nova, netradicionalna područja za knjižničarstvo u koja mnoge naše kolege još uvijek ne ulaze. Vjerujem našoj ekipi, potkovani su velikim znanjem, dobro organizirani a iznad svega entuzijastični, kaže Cvjetković.
– Nismo ni sami svjesni kakav će nam novi »softwere« biti potreban u novom prostoru, od samog digitalnog iskustva, novih komunikacijskih i programskih strategija do novih prilika, a njih je puno. Ova 2020. za nas je pripremna za 2021. godinu, kaže Benić, a Jelena Stipetić Šušak dodaje:
– Ne moramo se bojati 2021. Jer ako smo 2019. dobili nagradu za Knjižnicu godine unatoč dislociranim lokacijama Središnjeg odjela i često lošim uvjetima infrastrukture, onda 2021. možemo biti samo bolji.
– Ja osobno 2021. očekujem korisnike. Jer imamo more korisnika i posjetitelja. Oni će dobiti svoj javni prostor, jer smo jedina ustanova u kulturi koja je otvorena od osam ujutro do 19.30 sati. I to je velika stvar, istaknut će pak Alica Kolarić.
