Simbol industrijske povijesti

RIJEČKI MUZEJ NEOSTVARENIH OBEĆANJA (4): Priča o Rikardu Benčiću

Nela Valerjev Ogurlić

 Simbol riječke industrijske povijesti trebao bi konačno postati točka kulturne budućnosti / Foto Marko GRACIN

 Simbol riječke industrijske povijesti trebao bi konačno postati točka kulturne budućnosti / Foto Marko GRACIN

U sljedeće tri godine, a najkasnije 2020., Benčić će postati potpuno obnovljen kulturni kvart. Palača ex Šećerane postat će novi dom Muzeja grada, u bivšoj Tabakeri smjestit će se Gradska knjižnica, a Ciglena zgrada postat će Dječja kuća



Bivša tvornica Rikard Benčić simbol je riječke industrijske povijesti, a u godinama što su pred nama ona će postati središnja točka njezine kulturne budućnosti.


Ova lijepa misao za koju želimo da se ostvari podijeljena je medijima koji su prekjučer iz Grada pozvani na obilazak gradilišta u H-objektu, novom domu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.


Nakon dugih godina podstanarstva u zgradi Sveučilišne knjižnice na Dolcu, Muzej će se konačno skrasiti u vlastitim prostoru u kojem će 15. rujna otvoriti retrospektivnu izložbu Tomislava Gotovca.




Taj događaj ujedno će označiti početak novog života nekadašnjeg industrijskog bloka koji se u dvadesetak godina koliko je u vlasništvu Grada pretvorio u skup oronulih zgrada i ruševina.


Otvaranje šampanjca


Muzej useljava u Benčić iz drugog pokušaja.



Prvi je trebao biti mnogo glamurozniji. Početkom novog milenija raspisan je natječaj za prenamjenu T-objekta na kojem je odabrano rješenje arhitekata Randića i Turata koji su povijesnoj građevini pridružili aneks kako bi dobili traženih devet tisuća kvadrata. Uz zgradu muzeja planirana je i podzemna garaža.


Gotovo svi u riječkoj kulturi bili su oduševljeni. Samo jedna mala skupina nezadovoljnika istupila je ocijenivši da projekt nije dovoljno ambiciozan. Smatrali su da je premali za velike formate suvremene umjetnosti. U to vrijeme svima su bila puna usta Bilbaoa, govorilo se kako i Rijeci treba sličan iskorak.


Ministar Vujić i gradonačelnik Obersnel potpisali su 2002. sporazum o ravnopravnom sufinanciranju izgradnje, optimistično se najavljivalo da bi muzej mogao biti dovršen 2004. godine, ali stvar su zakomplicirali konzervatori pa se građevinska dozvola čekala do 2008.



U Odjelu za kulturu otvorili su šampanjac i konačno odahnuli, a nakon toga skovali neuspio plan da muzej pokušaju izgraditi putem javno-privatnog partnerstva. Nakon toga projekt je spremljen u ladicu gdje je skupljao prašinu, sve dok nije došao pročelnik Šarar i 2012. objavio revolucionarni zaokret.


Kuća koja je do jučer bila neupitna preko noći je postala »megalomansko, rastrošno zdanje spektakularnog izgleda koje zbog velikih staklenih površina asocira na tajkunsku palaču i u građana bi mogao izazvati iritaciju«. Tako je projekt završilo u ropotarnici povijesti, kao i onaj za knjižnicu, a s njima je u nepovrat bačeno i tridesetak milijuna kuna. No, Šarar je pojasnio da zapravo radi o ogromnoj uštedi od 140 milijuna kuna za koliko će pojeftiniti njegov plan smještanja kulturnih ustanova unutar gabarita postojećih zgrada u Benčiću u roku šest godina.



Veliku podršku u tome pružila mu je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, ali sve je ostalo na pustim obećanjima, pa se ambiciozno postavljen plan obnove koji je do 2018. trebao biti u cijelosti realiziran nikad nije ni počeo ostvarivati.


Više od pola stoljeća


Ipak, ne treba gubiti nadu jer gradonačelnik najavljuje da će se u sljedeće tri godine, a najkasnije 2020., to mračno poglavlje zauvijek zatvoriti: Benčić će postati potpuno obnovljen kulturni kvart. Palača ex Šećerane postat će novi dom Muzeja grada, u bivšoj Tabakeri smjestit će se Gradska knjižnica, a Ciglena zgrada postat će Dječja kuća.



Palaču Šećerane i brod Galeb Grad je prijavio na natječaj za obnovu kulturne baštine koji će se financirati iz EU fondova i do sada je prošao četiri od sedam krugova evaluacije prijave. Za druga dva projekta bit će korištena bespovratna sredstva iz EU fondova koja su odobrena Urbanoj aglomeraciji Rijeka.


Jedino za skromni Muzej moderne i suvremene umjetnosti sredstva se izdvajaju iz siromašnog gradskog proračuna. Prva faza adaptacije H-objekta koštat će 6,8 milijuna kuna.


Tim novcem bit će uređena trećina prizemlja s ulaznim holom u kojem će se smjestiti info pult, kafeterija i knjižara, te prva etaža na kojoj će biti galerijski prostor, knjižnica s čitaonicom i uredi djelatnika.


Muzej će, međutim, punu funkcionalnost ostvariti tek u drugoj fazi, kad zauzme i dvije gornje etaže, gdje je planiran prostor za predstavljanje muzejske kolekcije i za depo s konzervatorsko-restauratorskom radionicom i dokumentacijskim centrom.


Ti prostori su u vlasništvu PIK-a s kojim se pregovara o zamjeni nekretnina, ali još uvijek nema informacija kako teku pregovori, a još manje kad bi mogli završiti.



Dok se to ne riješi, u H-objektu zapravo nećemo imati muzej nego galeriju koja će raspolagati istom kvadraturom kakvu Muzej ima sada na Dolcu, a nju je prerastao prije više od pola stoljeća!


Svjedočanstvo iz 1964.


O tome nam svjedoči izvještaja o stanju, problemima i koncepciji daljnjeg razvoja riječkih muzeja iz davne 1964.!


– Preseljenjem Moderne galerije iz ex Guvernerove palače u sadašnje prostorije na Dolcu pretpostavljalo se da će one zadovoljiti u perspektivi za 20 godina, tj. do 1976. godine. Međutim, kako se razvijala aktivnost ustanove u samom gradu, na terenu i izvan zemlje, kao i stalnim povećanjem zbirki, ubrzo se uvidjelo da raspoloživ prostor neće biti dovoljan da se zbirke koje Galerija posjeduje stave na uvid javnosti. Sadašnja situacija je takva da galerija ne može izložiti ni približno dio vrijednog materijala koji posjeduje, a zaslužuje da se prikaže. Od preko 800 eksponata u sadašnjim prostorijama može se izložiti maksimalno 150 tj. svega 19 posto.


Očito je dakle da treba razmisliti o mogućnostima proširenja ove ustanove. Kako se taj problem ne može riješiti u okviru sadašnje zgrade, pošto se Naučna biblioteka u pogledu pomanjkanja prostora nalazi u još težoj situaciji najprikladnije bi prostorije bile na Trgu rezolucije u bivšoj zgradi Sekretarijata za unutrašnje poslove.


Prije svega zbog toga što bi gradnja nove galerije iziskivala neusporedivo veća sredstva , dok bi se u već postojećoj zgradi na Trgu rezolucije izvršile samo neke adaptacije. Time bi se definitivno riješilo ne samo pitanje smještaja stalne zbirke galerije, nego i smještaj povremenih velikih izložbi koje bi galerija u daleko većem broju mogla prikazati našoj javnosti, stoji u tom izvještaju.


Veselimo se, dakle, preseljenju Muzeja u prostor kakav mu je bio tijesan još prije 53 godine!


RIJEČKI MUZEJ NEOSTVARENIH OBEĆANJA (3): U pet godina najavljena tri znanstveno – tehnološka parka RIJEČKI MUZEJ NEOSTVARENIH OBEĆANJA (2): Autobusni kolodvor – Čekali moderni terminal, dočekali tek nadstrešnice RIJEČKI MUZEJ NEOSTVARENIH OBEĆANJA (1): Potemkinova sela od 500 mil. € na Delti i Porto Barošu