Ljubimac svih

Pronađen Veseljko: Nije otet, uzeli su ga u dobroj namjeri da mu pomognu ozdraviti

P. N.

Foto Facebook

Foto Facebook

Dva muškarca srednjih godina, koji pričaju po domaći, viđeni su ga Veseljka stavljaju u svoj auto, ford fiestu starijeg godišta i tamne boje, kažu stanovnici Bakarca



RIJEKA Mladi Veprić Veseljko ipak je pronađen, i to živ i zdrav. Nestao je iz Bakarca preksinoć i to samo noć prije nego li je trebao biti udomljen u Liču. 


Odmah se pronio glas da je najvjerojatnije riječ o otmici, jer zadnje je viđen u društvu dva muškarca, koji su ga stavljali u svoju ford fiestu. Potrajala je potraga za Veseljkom čitav dan, da bi se tek kasno navečer saznalo što se zapravo dogodilo.


– Jedan bivši lovac čuo je za Veseljka u oštariji i odlučio ga pogledati. Ispostavilo se da ima temperaturu i da hropće. Bez razmišljanja stavili su ga u auto i već ujutro dali prvi antibiotik. Najvažnije je da je Veseljko dobro, jer je stvarno poseban.




Jednostavno dogodio se nesporazum, čovjek nije ni znao da je pokrenuta potraga za Veseljkom ni da je trebao biti udomljen. Uzeo ga je u dobroj namjeri, govori nam gospođa koja je bila uključena u potragu za omiljenim veprićem.


Zasad je ostalo otvoreno i pitanje hoće li Veseljko u Lič ili ipak ostati kod svog novog udomitelja. Uvjeti su, kažu, lijepi, a Veseljko je veseo i voli se maziti. Dogovor će pasti kad Veseljko ozdravi.



Kako je počela priča o Veseljku?


Mladi veprić Veseljko prije nekoliko tjedana počeo je posjećivati terasu vikendice obitelji Crnarić u Bakarcu. U početku se družio samo s mačkama, ali ubrzo se udomaćio.


Počeo je pratiti obitelj dok rade u vrtu, a odlično su ga prihvatili i drugi stanovnici Bakarca. Postao im je svima pravi ljubimac.


Nadimak Veseljko dali su mu zato što maše repom čim ih vidi. Kao pravo slobodno prase dolazio je i odlazio kako mu se htjelo.


Kruh baš nije volio, ali nikad ne bi odbio ponuđeno grožđe, kukuruz, ili pravu poslasticu – hranu za mačke.


Pretpostavlja se da je rano ostao bez majke, koju su vjerojatno ubili lovci.


Dobri ljudi odlučili su mu pronaći pravi smještaj. I ubrzo su pronašli udomiteljicu u Liču, gdje bi uvjeti za Veseljka bili idealni. Mogao bi se družiti i s ljudima i s drugim životinjama, kako je i navikao.


No, noć prije dogovorenog udomljenja – šok! Veseljko je nestao, a sva sreća da je na kraju priče sve ispalo dobro.