Zvončarska muzejska zbirka u budućnosti bi trebala obuhvatiti etnološke materijale i zvončarskih skupina iz drugih krajeva Hrvatske i šire, pogotovo onih koji dolaze na Zvončarsku smotru u Matulje. Da bi to bilo moguće, prostor zahtijeva proširenje, adaptaciju i moderniji pristup
RUKAVAC – Deset je godina prošlo otkada je u Rukavcu otvorena Zvončarska muzejska zbirka koja je najposjećenija tijekom »petog godišnjeg doba«, ali se vrijedni eksponati mogu razgledati i tijekom cijele godine ako posjet najave grupe turista, školaraca ili vrtićara. Nakon desetljeća uspješnog promoviranja zvončarske tradicije koja je u Matuljima vrlo jaka, pa se tri zvona nalaze i u grbu Općine Matulji, za razvoj rukavačke zvončarske zbirke postoje i ambiciozni planovi. No, da bi se govorilo o budućnosti, treba adekvatno vrednovati prošlost i stoga smo zamolili Eni Šebalj, autoricu projekta i realizacije jedine ovakve zbirke na liburnijskom području, da se prisjeti početaka.
– Zvončarska muzejska zbirka otvorena je 2007. godine. To je vrijeme u kojem još nisam obnašala dužnost zamjenice načelnika. Radila sam tada na nizu kulturnih projekata i nekako sam godinama imala ideju da upravo Općina Matulji zbog najsnažnije zvončarske tradicije koju čuva deset tradicijskih zvončarskih grupa zaslužuje imati Zvončarski muzej. Napisala sam projekt, osmislila realizaciju, obratila se Općini Matulji da sufinanciranjem podrži projekt i tako je to krenulo. Jako su puno pomogli i zvončari koji su jednoglasno prihvatili ideju i mnogi od njih posudili su svoju opremu, a nešto je poput koža i ostalog materijala kupljeno sredstvima Općine Matulji. Zvončari su pomogli prikupiti i najstariji fotografski materijal koji postoji iz njihovih privatnih kolekcija pa danas imamo fotografije još iz davne 1920. godine.
Što je zvončar?
Cilj projekta bio je da se na jednome mjestu skupi sva građa vezana uz zvončare i da se predstavi na jedan multimedijalan način, ali i da se odgovori na ono vječito pitanje, što je to zvončar – otkrila nam je idejna začetnica ovog uspješnog projekta i aktualna zamjenica načelnika Općine Matulji Eni Šebalj.
– Tako zbirka obuhvaća skulpturalnu postavu zvončarske opreme, stari filmski materijal s nekadašnjih pohoda, zvučnu snimku zvonjave kako bi se pojačao doživljaj zvončara te izložbenu postavu bilo umjetničkih fotografija, bilo umjetničkih radova u raznim tehnikama na temu tradicije. Za svaku zvončarsku grupu napisan je i tekst u konzultaciji sa starim predstavnicima zvončara koji tradiciju i najbolje poznaju, ali su prikupljeni i tekstovi drugih autora kako bi posjetitelji na jednome mjestu mogli dobiti što više informacija. Tu su i zapisi o pripremi pusnih delicija pa svaki posjetitelj tu može preuzeti izvorne recepte iz raznih mjesta odakle dolaze zvončari – nastavlja Eni Šebalj.
Centralni dio postava Zvončarske muzejske zbirke su dvije fotografije, jedna fotografija malog zvončara u pravome zvončarskom motu iznad kojeg piše »Zvončar se moraš rodit«, a druga je stari zvončar od 85 godina iznad kojega piše »Zvončar si do kraja«.
– To je ujedno i odgovor na pitanje što je to zvončar. Odgovor koji kaže da zvončar ni maškara, da se zvončarom rađa i onaj tko jednom postane zvončar on je to do najstarijih dana. Čuvar tradicije ne samo u vrijeme pusta nego i izvan njega – pojasnila je Eni Šebalj.
Zbirka obuhvaća ne samo zvončare s područja Općine Matulji već i cijele Primorsko-goranske županije, a neki su u pripremi pa je u budućnosti zamišljeno da obuhvati etnološke materijale i zvončarskih skupina iz drugih krajeva Hrvatske i šire, pogotovo onih koji dolaze na Zvončarsku smotru u Matulje.
– Svake godine raspisuje se i natječaj »Zvončar u fokusu«. Stručni žiri u sastavu Ervin Dubrović, Marin Aničić i Željko Jerneić od pristiglih radova izabere tri najuspješnija koja se nagrađuju, te još dvadesetak najboljih radova za izložbu, a koji trajno ostaju u fundusu Zvončarske muzejske zbirke. Tako je kroz proteklih osam godina prikupljena zaista vrijedna kolekcija umjetničke fotografije poznatih fotografa što je izuzetan arhivski materijal koji bilježi ljude, vrijeme, tradiciju i njen razvoj – rekla je Šebalj o natječaju za kojega svake godine vlada velik interes.
Modernizacija zbirke
Nakon deset godina rada, vrijeme je i za modernizaciju i proširenje zbirke, o čemu se u Općini Matulji također intenzivno razmišlja.
– Prostor koji je u startu korišten kao privremeni danas zahtjeva proširenje, adaptaciju, zahtijeva jedan moderniji pristup s više multimedijalne tehnologije. Razgovaramo s dizajnerima i pripremamo projekte kako bi ih mogli aplicirati na fondove EU te povući sredstva kako bi se postava proširila i osuvremenila. Planovi postoje i nadam se da će ih se uspjeti realizirati – otkrila je Šebalj.
Postoje mnogi razlozi zbog koji se u Zvončarsku muzejsku zbirku rado odlazi, a uz ljude iz šire regije, dolaze i grupe turista kojima su ovakvi sadržaji vrlo zanimljivi.
– Posebno za vrijeme Pusta, ova Zbirka nudi niz izložbenih programa, projekcija, kreativnih radionica ali i radionica izrade cvjetova od krep papira, plesnih radionica tradicionalne »pojki po starinski« ili kako se to u novije vrijeme naziva »potresujki«, ali i degustacije pusnih delicija. Ove programe često koriste škole i vrtići koji se u Zvončarskoj muzejskoj zbirci zadrže jedan do dva sata, ali i turisti kojima je sve to zanimljivo. Najviše je posjetitelja tijekom Pusta, a tijekom ostalog dijela godine u prosjeku zbirku posjete jedan do dva autobusa tjedno. Suradnja s turističkom agencijom »Katarina Line« je najintenzivnija i najbolja. Osim pusnih programa Zbirka ponekad ugosti i večeri poezije, promocije knjiga te razne likovne izložbe druge tematike.
I ovoga pusta kao i dosad krećemo s »Noći muzeja« uz niz zanimljivih programa tijekom cijele večeri, pa vjerujemo da će i ove godine Zvončarska muzejska zbirka biti odlično posjećena i vesela kao i uvijek – zaokružila je priču Eni Šebalj, dodajući da je Općina Matulji oduvijek najsnažniji centar tradicionalnih vrijednosti i pusnih običaja i to ne samo na području Primorsko-goranske županije, nego i šire.
– Tu se još uvijek njeguje ona prava izvornost tradicije koju ljudi istinski žive, sve to treba sačuvati, pa stoga vjerujem da će planovi za daljnji razvoj Zvončarske muzejske zbirke i zaživjeti – smatra zamjenica matuljskog načelnika.