RIJEKA Mene nemojte slikati. Dobio sam već dvije kazne od inspekcije, svaka po 600 kuna i nisam ih platio. Odakle?, kaže nam prodavač na »buvljaku« na Preluku. – Pa zar vas nije strah da opet dođe inspekcija?

 – Je, zato je tu moj prijatelj, Ibrahim. Ako inspekcija dođe, on će se praviti da je ovo njegovo, da me ne kazne četvrti put, već sam im u evidenciji i to bi moglo loše proći, kaže nam ovaj prodavač. 

 – Sve ovo je roba iz smeća, iz kontejnera, ja radim u Komunalcu Opatija i sve što ljudi bace, a ja mislim da bih mogao prodati, uzmem. Dnevno, zapravo svake nedjelje zaradim prosječno 200 kuna, a mnogi kupci nađu nešto što im treba po povoljnoj cijeni. Evo, jučer sam u kontejneru našao diadora tenisice, pogledajte, kao nove, dat ću ih za 30 kuna, kao i ovu motorističku jaknu.Pripovijeda nam da je inspekcija bila krajem prošloga ljeta i prošloga mjeseca.

 – Bježali smo i ostavljali svu robu, i neki kupci su bježali. Shvaćam da su u pravu jer nemamo dozvolu za prodaju ovdje uz cestu, ali upravo u tome i jest problem. Svi smo mi spremni platiti štand ili prostor i legalno raditi, ali to nam nitko ne omogućava. Snalazimo se kako znamo, ne možemo živjeti od zraka, pripovijeda nam ovaj prodavač s buvljaka na Preluku, a njegov prijatelj  Ibrahim dodaje da je ovo koristan posao, i za prodavače i za kupce, a i za ekologiju. 

 – Ljudi kupe nešto za malo novca, mi nešto zaradimo…, bolje je prodati nego, na primjer, baciti automobilsku gumu s ceste u šumu, kaže Ibrahim.

 Radimo, ne krademo!

Na »štandu« pored, dva mlada dečka već su umorna. 

 – Moramo doći u 5 ujutro da zauzmemo mjesto. Ne znam koliko bi nam pomoglo plaćanje mjesta gdje bismo mogli legalno prodavati ovu robu. Nije više kao prije, ljudi sve manje kupuju, iako ovdje za 20 ili 30 kuna kupe nešto što bi u dućanu platili 500 kuna. Ovo je rabljeno i najčešće iz smeća, ali može poslužiti, kažu nam i dodaju da iz njihove ponude ljudi najviše kupuju starinske predmete.

 – Tjeraju nas, a mi samo radimo. Ne krademo, dodaju. 

Mario Horvat također radi u opatijskom Komunalcu, a i član je Udruge kolekcionara Rijeke. 

 – Ja sam na Preluku 30 godina. Bio sam i na svim sajmovima diljem Hrvatske, mislim na buvljake, i nigdje nema problema kao na Preluku. Ma ne samo na Preluku, u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji je ovako. Tjeraju nas odasvud. Gledajte, nekad smo bili tu unutra, a ne kao sad uz cestu, ali nismo svi isti, nakon sajma bi ostalo puno smeća. Sigurno je i to kumovalo odluci da nas potjeraju. I danas će tako biti, ostat će smeća da se može popuniti cijeli kontejner, ali sve bi se to moglo srediti kad bi vlast imala sluh za to. Pa u svim svjetskim metropolama postoje buvljaci, to su velika okupljališta građana vikendom. Ne razumijem zašto nam takvo što ne omoguće i u Rijeci, kaže nam Horvat. Dodaje da ga je inspekcija već tri puta na Preluku oštetila, uzela mu je robu, a on prodaje i novu, zapakiranu robu.

Ilegalna prodaja

 – Žalio sam se nekoliko puta, ali to je trajno izgubljeno. Kažem vam, diljem Hrvatske u sklopu sajmova rabljenih automobila su i buvljaci, ali tamo nema nikakvih zabrana, samo je ovdje kod nas tako, kaže Horvat.

I tako je već godinama »buvlja pijaca« na Preluku problematična, teren na kojemu se svi problemi vrte u krug i ni jedan se ne rješava. Inspekcija dođe, neke kazni, neki uspiju pobjeći, a idućeg vikenda svi prodavači opet su na svojim mjestima. Do prije pet godina ovaj buvljak bio je u sklopu sajma rabljenih automobila, prodavači su plaćali ulaz i neometano prodavali svoju robu. Nakon što im je onemogućen ulaz u prostor auto sajma, ostali su doslovce na cesti i nitko još nije riješio taj problem. 

Ako ih nadležni smatraju ruglom grada ili nelojalnom konkurencijom, zašto ne poduzmu mjere kojima će ih definitivno ukloniti s Preluka? Ako smatraju da je problem samo zbog rada na lokaciji za koju nemaju dozvolu, zašto im ne nađu lokaciju i omoguće im legalan rad?, pitanja su koja godinama muče prodavače rabljene robe s Preluka.