Alen Obšivač

Priče s place: “Naopaka” ulica nije polučila uspjeh

Slavica Kleva

Foto Slavica Kleva

Foto Slavica Kleva



Među prvima je otvorio štand na tržnici na kojem ste mogli kupiti rinfuzo masline, zelene i crne, svježe orahe, bademe, lješnjake… Od tada je prošlo govoto trideset godina, Alen Obšivač je posao prodavača na tržnici zamijenio poslom njegovatelja u domu za starije, a brat Željko koji je najprije radio s bratom na dva štanda, zadnjih petnaestak godina samostalno vodi obrt prodajući delikatese na tržnici.


Štand se nalazi u Trnininoj ulici, tamo gdje je »sve naopako«, jer su prije godinu dana štandove posložili po sredini, i u razgovoru sa Željkom doznajemo da rješenje baš i nije polučilo dobre rezultate, nije idealno rješenje.


– Manje je važno što cijeli dan gledamo u zid srednjeg paviljona, no činjenica je da smo zamijetili manji broj kupaca. Ljudi su naprosto naučili hodati obrnuto, sredinom kolnika i kupovati s jedne i druge strane.




Očigledno, kupci također doživljavaju psihološku barijeru u ovom dijelu tržnice jer primjećujemo kako puno bolje rade ovi s druge strane, gdje su štandovi uza zid paviljona. Bojim se da »ovi« naprosto nemaju dovoljno sluha.


A s druge strane, primjećuje se sve manji broj štandova i zakupaca prostora čime se smanjuje ponuda, pa je onda i potražnja manja. O ogradi zbog rekonstrukcije željeznice i gubitku autobusne stanice neću govoriti, svi prodavači smo jedinstveni u zaključku da je to prepolovilo broj kupaca, pojašnjava nam sugovornik.



Tijekom ljeta Željko Obšivač ne nudi masline zbog topline i uvjeta održavanja, ali zato uvijek ima maslinovo ulje s Pelješca, ali i iz Metkovića odakle su iz šireg kraja njegovi porijeklom, rogača, koštuničavog voća, meda iz svih krajeva Hrvatske kada još OPG-ovi nisu bili organizirani, fažola, suhih vrganja, jabučnog octa, aronije… Turisti su u ljetnim mjesecima donekle podebljali prodaju, no sezona kratko traje.


– Nekad smo samo mi imali ovu specifičnu robu, danas ima više štandova koji se bave sličnom ponudom, ali mene drže stalni kupci, oni koji su godinama naučili kupovati velike »kalamate« masline.


Pa i na godišnji odmor odem tjedan dana, više si ne mogu priuštiti jer su kupci navikli da sam stalno ovdje. Jedanput mogu opravdati zatvoren štand, ali drugi put će se okrenuti drugim prodavačima, više se neće vratiti, uz smijeh će naš sugovornik koji zaključuje da je vrijeme za promjenu zanimanja isteklo.


Dok god je mali plus na kraju mjeseca, dobro je, zaključio je na kraju razgovora.