Travanj je u Rijeci rezerviran za sport, trčanje i dobru volju / Foto Vedran KARUZA
Mala humanitarna utrka iz 1998. godine narasla je u dva desetljeća u višednevni događaj koji okuplja 15 tisuća ljudi, promovira multikulturalnost i veliko srce, a uskoro bi mogla imati i "najglazbenije" utrke na svijetu
RIJEKA – Kad je sad već daleke 1998. godine par stotina ljudi otrčalo centrom Rijeke prvu gradsku utrku vjerojatno je tek manji broj Riječana mogao zamisliti da se u njihovom gradu upravo rađa manifestacija koja će dva desetljeća kasnije biti poznata kao najmasovnija ulična utrka i općenito najmasovniji sportsko-rekreativni događaj u državi.
Inicijativa Orlanda Rivettija koja je imala snažnu potporu djelatnika Novog lista i Grada Rijeke, a čiji je osnovni smisao te 1998. godine bio popularizacija sporta uz humanitarni karakter, danas je narasla na desetak zasebnih utrka raznih razina zahtjevnosti, koje se protežu tijekom tri vikenda i okupljaju zajedno preko 15 tisuća ljudi. U utrkama sudjeluju cijeli sportski klubovi, udruge, obitelji, grupe prijatelja i mnogi građani koji se upravo na Korzu odvaže na svoje prve »brze kilometre«. Svake godine od prodaje majica, inače neobaveznog artikla svake utrke, prikupi se preko dvadeset tisuća kuna koje su dosad išle za razne namjene – pomagalo se djeci s downovim sindromom, riječkoj socijalnoj samoposluzi, KBC-u Rijeka, Dječjoj bolnici Kantrida i mnogim drugima, a ove godine prikupljena će sredstva ići za program »Moje mjesto pod suncem« koji se brine za djecu iz socijalno ugroženih obitelji. Drugim riječima, travanj je u Rijeci u posljednja dva desetljeća postao »rezerviran« za sport, trčanje i dobru volju.
Ova rijetko uspješna evolucija jedne dobre ideje, nije se naravno dogodila preko noći, već se strpljivo gradila godinama uz ogromnu količinu entuzijazma više različitih ljubitelja trčanja i sporta. Jedan od prijelomnih trenutaka svakako je bilo spajanje ulične utrke i riječkog polumaratona koji je s klubom »Ri Maraton« početkom milenija pokrenuo Radovan Šoljaga.
Sve više sudionika
Ujedinjavanjem se počeo paralaleno razvijati i rekreativni i natjecateljski dio manifestacije koja je od 2012. godine postala i višednevno događanje sa sve većim brojem zasebnih natjecanja i programa. Od 2015. godine »Homo si teć« je primjerice bogatiji za dva posve neuobičajena trkačka događanja – utrku po 539 trsatskih stuba i Molo long »trk« po popularnoj riječkoj šetnici.
Ovogodišnji slogan manifestacije »Zajedno smo Rijeka« i logo na majicama od čije se prodaje prikupljaju humanitarna sredstva za program »Moje mjesto pod suncem«, osmišljen je u dogovoru s HNK Rijeka i ujedno je i podrška nogometašima »Rijeke« u lovu na povijesni, prvi naslov državnog prvaka.
Sve ove utrke, bez obzira na to koliko broje godina, imaju veliku popularnost među riječkim, hrvatskim, pa i regionalnim ljubiteljima trčanja. Na polumaratonu se i ove godine očekuje preko 700 natjecatelja, utrka štafeta trenutno broji pedesetak prijavljenih ekipa, a dva tradicionalno najmasovnija događanja svakako su originalna »gradska« utrka od 1.8 kilometara koja svake godine okupi između 8 i 9 tisuća sudionika, te DM baby bonus kup na kojem je prošle godine nastupilo preko 4500 roditelja i djece.
Između 350 i 500 sudionika svake godine privuče i »hendi cup«, utrka za osobe s invaliditetom i slabovidne osobe koja svojom masovnošću možda i najbolje od svih riječkih utrka demonstrira savršenu simbiozu determiniranosti, motivacije, odnosno neslomljivog ljudskog duha i trčanja.
Sve više parasportaša trči i riječki polumaraton, pa će se u njemu ove godine, primjerice, okušati i slijepi srpski triatlonac Lazar Filipović, europski i svjetski viceprvak u paratriatlonu i vlasnik tri zlata u plivanju s prošlogodišnjih Europskih sveučilišnih igara koje je osvojio upravo u Rijeci.
Inspirativne priče
Kao i mnogi drugi sudionici, Lazar, međutim, u Rijeku ne dolazi prvenstveno zbog sportskog rezultata i treninga, već zbog – prijateljstva. S obzirom da svoje utrke mora trčati uz partnera koji ga pomaže usmjeravati po trasi, polumaraton će otrčati s Riječaninom Hrvojem Vlahovićem, predavačem na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci.
Ove će godine riječki maraton, »kraljevski« dio manifestacije »Homo si teć«, doživjeti drugo izdanje, a brojka prijavljenih dobrano je nadmašila prethodnu godinu. S obzirom da se ova utrka boduje u sklopu pojedinačnog prvenstva Hrvatske u maratonu očekuju se u Rijeci ove nedjelje ponajbolji hrvatski maratonci, a činjenica da je trase polumaratona i maratona službeno izmjerio delegat Svjetske atletske federacije s međunarodnom licencom mogla bi u budućnosti privući i više stranih natjecatelja koji imaju priliku ostvariti normu za međunarodna natjecanja.
Napraviti trasu riječkog maratona nije nimalo lako, pa je u pokušaju izbjegavanja brdovitog terena jedno od manje popularnih rješenja i trčanje kroz tunel na dionici 404. No bez obzira na to, riječki maraton koji se trči do Opatije i natrag, te ga podržava i Grad Opatija zasigurno ima veliki turistički potencijal, obzirom da veliki gradski maratoni diljem Europe postaju sve veće turističke atrakcije. Ove godine, inače, natjecatelji na utrkama manifestacije »Homo si teć« osim iz Hrvatske dolaze još i iz Slovenije, Mađarske, Italije, BiH, Srbije, Austrije, Maroka, Kenije, Etiopije, Nizozemske i SAD-a.
– S Hrvojem se poznajem preko triatlona i plivanja, no kako i ja studiram na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu vežu nas i slični profesionalni interesi. Prošle godine u listopadu smo zajedno istrčali polumaraton u Ljubljani i drago mi je da i na riječkoj utrci možemo nastaviti naše prijateljstvo kroz sport, kazao nam je Lazar čiji je najbolji rezultat na polumaratonu, bez obzira na hendikep i činjenicu da mu to nije glavna disciplina, zavidnih 1:19 sati. Njegov trkački partner Hrvoje dodat će pak da je riječki polumaraton idealna prilika za njihov zajednički projekt – promociju parasporta i međudržavnog prijteljstva.
Duh multikultarnosti, sve potrebniji u današnje ksenofobno doba, nije jedini bonus najveće riječke sportske manifestacije. Između tisuću malih inspirativnih priča koje pričaju ove specifične riječke utrke ove godine vrijedi tako istaknuti i simboličnu štafetu koju će otrčati Lovranac Toni Družeta i dio tima Centra za biomodeliranje Medicinskog fakulteta koji mu je pomoću 3D tehnologije izradio protezu šake.
Toni je prije dvadesetak godina zbog eksplozije bombe zaostale iz 2. svjetskog rata ostao bez lijeve šake i vida na desnom oku. To ga nije spriječilo da danas bude jedan od ponajboljih hrvatskih trail trkača i parasportaša, no i on na ovogodišnjoj utrci, pored sportskog ima i važniji cilj – promoviranje odličnih 3D postignuća riječkih znanstvenika.
– Protetičar Denis Jelušić mi već godinama izrađuje proteze, no nedavno mi je tim s Medicinskog fakulteta predvođen Svenom Maričićem izradio protezu pomoću 3D tehnologije. Takve proteze su jeftinije i izgledaju bolje, otkrio nam je Družeta. Spomenuti riječki znanstveni tim u suradnji s profesorom Miroslavom Vrankićem trenutno, štoviše, pokušava za Družetu osmisliti i robotsku protezu kojoj bi mogao zadavati naredbe mislima.
Party za kvartove
Družeta smatra da Rijeka ima višestruku vrijednost od manifestacije kao što je »Homo si teć«. Trčanje je, tvrdi on, iznimno zdrav i relativno jeftin sport koji sve više dobiva na popularnosti. No najveći gušt zbog kojeg on osobno voli trčati gradske i trail utrke krije se u činjenici da takav događaj spaja ljude iz različitih kvartova, gradova i zemalja i stvara nova prijateljstva.
U nedjelju, 23. travnja, od 9 do 17 sati odvijat će se zabavni program na Gatu Karoline Riječke u kojem će između ostalog nastupiti Mali Riječani, Morčići, Dino & the 4 shades i Belfast Food.
Uz trasu maratona i polumaratona na raznim lokacijama nastupaju, pak, Vedran Ružić Trio, Middleman, Two Stupid Dogs, DJ Voljen Korić, DJ Bura Avantura, DJ Bobo, DJ Pero Despero.
Zoran Medved, dopredsjednik kluba »Ri Maraton« i jedan od organizatora manifestacije smatra da je u cijeloj priči najbitniji upravo taj »ljudski« element.
– »Homo si teć« je važna manifestacija jer angažira veliki broj svih dobnih skupina građana, bilo kao sudionike, kao volontere ili kao navijače. Zovemo primjerice i umirovljenike da dođu volontirati, da ih potaknemo da izađu na svježi zrak i oni se rado odazivaju, reći će Medved.
Jedna od ovogodišnjih novosti kojom se želi dodatno pojačati taj »društveni« aspekt manifestacije je i suradnja s agencijom Europske prijestolnice kulture »Rijeka 2020«. Na trasi polumaratona ove će godine tako svaka stanica za okrijepu imati i svoj glazbeni program – bend ili DJ-a, a ideja je da se time još više stanovnika Rijeke »izvuče« iz domova i da uz glazbu i druženje bodre natjecatelje.
Plan je, štoviše, da riječki polumaraton i maraton već iduće godine postanu najglazbenije utrke na svijetu.